Kazalište HNK SPLIT

Hamlet bez ustupaka

Čak i s glavnim glumcem kojem nedostaje karizme te s manjkom dramske napetosti koju zamjenjuju vizualno zasićene epizode, novi splitski 'Hamlet' u režiji Aleksandra Ogarjova najzrelija je predstava kazališne sezone

Već od uvodnih tableaux vivants, kojima se otvara troipolsatni splitski 'Hamlet', najglasnije najavljivana splitska premijera sezone, gostujući ruski režiser Aleksandar Ogarjov jasno naznačuje u kojem će se smjeru kretati njegovo čitanje slavnog komada. Snažni simbolički ton kojim otvara 'Hamleta' središnji je element njegove interpretacije koji potom razvija u vizualno nabijenim scenama, ne vodeći pritom pretjerano računa o klasičnoj dramaturgiji.

Ogarjov je postavio 'Hamleta' epizodno, više inzistirajući na internom i autonomnom razvitku pojedinih sekvenci, a manje na koherentnoj dramskoj cjelini. Takva koncepcija, zasićena snažnim vizualnim jezikom, gestama i mimikom koje je utkao u glumačku igru te glazbenim numerama, neminovno nosi svoje posljedice. Deklamacije slavnih ulomaka, dramske napetosti i sva suptilna mreža odnosa među likovima koja iz nje proizlazi (odanost-ljubav-izdaja-razočaranje-srdžba…) 'utišani' su u korist sugestivnih, često i samodostatnih epizoda koje su posve preuzele tijek predstave. Tekst je tako značajno skraćen, na neskrivenu žalost tradicionalne publike.

Shodno redateljevom čitanju, koje je više postmoderno, no radikalno ili ikonoklastičko, o novom splitskom 'Hamletu' uputnije je stoga možda razglabati kroz epizode nego kroz standardni okvir dramske cjeline. Neke su epizode, poput 'živuće' projicirane slike Hamletove obitelji i susreta s grobarom (Elvis Bošnjak) koji pjeva Beatlesov klasik 'A hard day's night' u sceni postavljenoj poput igrokaza ili predstave glumačke družine s jakim camp tonom, uspjelije, dok su neke, poput Ofelijinog ludila ili scena između kralja Klaudija (Ante Čedo Martinić) i kraljice Gertrude (Ksenija Prohaska), zastale na prvom, vizualnom pragu.

Zahtjevi postavljeni pred glumački ansambl nisu bili neznatni. Uz standardnu nervozu koja prethodi igranju Shakespeareovih likova, njihova je glumačka igra trebala inkorporirati čitavu seriju popratnih gesti i pokreta. Mijo Jurišić kao Hamlet započeo je nesigurno da bi već u sredini prvog dijela uspio uhvatiti ritam. Iako je među splitskim ansamblom Jurišić vjerojatno najbolji izbor za zahtjevnu ulogu, teško je ne primijetiti, slično kao i s ulogom Raskoljnikova, nedostatak iskustva u velikim, karizmatičnim rolama.

Anastasija Jankovska
, inače jedna od boljih glumica splitskog ansambla, nije u ulozi Ofelije ostvarila svoj puni potencijal. Razlog tomu više leži u redateljevom pristupu koji je Ofeliju više od ostalih likova sveo na tjelesnu pojavnost gesta i pokreta, u kojoj je glumac više sredstvo, no cilj. Trpimir Jurkić u ulozi Polonija najbolje je balansirao između zadane mimike i klasične deklamacije, dok je Ksenija Prohaska kao Gertruda prečesto mijenjala registre, a ovakva je postavka jasno zahtijevala distanciraniju izvedbu.

Mlađa postava, mahom sa splitskog Odsjeka za glumu, poput Marka Petrića u ulozi Horacija i Nikše Aračanina kao Laerta, uglavnom se dobro snašla, unatoč pokojem očekivanom problemu sa stihovima na sceni. Duje Grubišić i Goran Marković poletno su odigrali kultni par Rosencrantza i Guildensterna s latentnom homoerotičnom notom, prikladno upotpunjenom songom Boya Georgea.

Scena i kostimi (Vera Martinova), videomaterijali (Dan Oki), zvuk (Tomo Luetić) te svjetlo (Zoran Mihanović) vjerno su slijedili i služili redateljev recept koji je nanovo na splitsku scenu doveo gust i stilsko razveden rukopis.

Unatoč manjkavostima, kao što su manjak koherencije koji proizlazi iz nedostatka prioriteta te samodostatnost epizoda, 'Hamlet' je nesumnjivo najzrelija predstava splitske kazališne sezone.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još