Hilary Hahn, jedna od najpoznatijih violinistica današnjice, na novom albumu 'Violin and Voice' izvodi Bachove sakralne skladbe u suradnji s poznatim opernim pjevačima
Jedan od privilegija, kada ste diskografska zvijezda klasične glazbe, jest da možete sami određivati svoje projekte i suradnike. To se diskrecijsko pravo, koje uživaju tek rijetki glazbenici poput Cecilije Bartoli ili Juana Diega Floreza, može, naravno, koristiti na različite načine. Može se igrati na sigurno i održavati samougađajući kult glazbenika-zvijezde izvodeći, primjerice, samo virtuozne i spektakularne komade. No, s druge strane, taj se privilegij može iskoristiti i za nove, uzbudljive glazbene suradnje koje bi se teško dogodile bez želje glavne zvijezde da barem donekle istupi iz okvira glavne atrakcije.
Hilary Hahn, vlasnica ekskluzivnog ugovora s izdavačkom kućom Deutsche Grammophon, svojim posljednjim albumom Bach: Violin and Voice pokazuje da spada u potonju kategoriju izvođača klasične glazbe. Tako su na novom albumu, uz 30-godišnju američku violinisticu, trenutno jednu od traženijih klasičnih izvođača današnjice, jednako vrijedni doprinosi sopranistice Christine Schäfer i baritona Matthiasa Goernea te Minhenskog komornog orkestra pod ravnanjem Alexandera Liebreicha.
Unutar konceptualnog okvira skladbi u kojima glas i violina imaju jednako važnu ulogu, album donosi novo glazbeno čitanje Bachovih kantata te ulomaka iz poznatih sakralnih djela, Muke po Mateju i Mise u h-molu.
U rukama vrsnih interpreta, ove 18-stoljetne sakralne kompozicije mogu se pokazati izvanredno suvremenima ako se umije interpretirati osnovni intimistički i duhovni karakter djela. Bachovo slojevito pisanje u kojem se violina i glas intenzivno nadopunjuju (bilo kroz mimetsko praćenje glasa ili kroz kontrapunkt) zahtijeva stalnu plemenitost tona i tehničku besprijekornost, što postavlja značajnu odgovornost pred izvođače.
Zašto je za svoj autorski projekt odabrala upravo Bachove skladbe, violinistica objašnjava posebnim odnosom koji njeguje s njegovim skladbama. 'Bach je za mene glavni kriterij iskrenosti mog muziciranja. Držati čistu intonaciju, iznositi različite glasove tamo gdje glazbena fraza to zahtijeva, prelaziti preko žica tako da nema nehotičnih akcenata, predstaviti djelo tako da je slušatelju jasno bez izvođačke pedanterije – ne može se lažirati s Bachom, a ako se svi elementi spoje, glazba pjeva na najljepši način.'
Kao što je, uglavnom, i slučaj s DG-ovim izdanjima, audio kvaliteta je besprijekorna, a krajnji rezultat je fino istkani dijalog violine i glasa uzorne meditativnosti u kojem nijedan element ne dominira, već se postiže intenzivno i harmonično suzvučje.
