SNJEŽANA ABRAMOVIĆ MILKOVIĆ

Moje dvije godine na čelu ZKM-a: od uspješnica do problema s plesačima

19.12.2016 u 12:00

Bionic
Reading

Sredinom prosinca navršile su se dvije godine, pola mandata otkako je Snježana Abramović Milković postala ravnateljica ZKM-a. U tom razdoblju zaoštrila je program i na repertoar postavila društveno angažiranije predstave, poput nagrađivanog 'Hinkemanna' i 'Pada' Mirana Kurspahića, ali istodobno se našla na udaru plesne zajednice zbog odluke Grada Zagreba kojom se Zagrebački plesni centar pripaja ZKM-u što su plesači doživjeli kao gubljenje autonomije i vraćanje statusa plesa sto godina unatrag. O svoje dvije godine, ali i izazovima koji su ispred ZKM-a razgovarali smo s ravnateljicom

U svom dvogodišnjem ravnateljskom mandatu u ZKM-u napravili ste svojevrsni zaokret tog zagrebačkog kazališta. Jeste li zadovoljni ostvarenim programom?

Da, zadovoljna sam, u prošloj sezoni smo realizirali dosta novih predstava koje ozbiljno propituju vrijeme u kojem živimo. Mislim da kazalište može i mora pomoći društvu u čišćenju svojih trauma suočavajući ga s njima kroz tematizaciju tabua, mitova, prešućenih događaja iz prošlosti i zato sve više dobiva na važnosti u društvu. Došlo je vrijeme kada je kazalište postalo mjesto otpora ideologiji i podjelama jer se prava pitanja postavljaju na sceni. ZKM je kazalište koje provocira na razmišljanje, na zauzimanje stava prema stvarnosti i umjetnički izlazi iz sigurne zone stvaranja.

Što vas je navelo da uvrstite 'Hinkemana', koji je nastao po Tollerovu tekstu u režiji Igora Vuka Torbice, i autorski projekt Mirana Kurspahića 'Pad'?

'Hinkemann' je predstava koja govori o poniženom vojniku koji dolazi iz rata metaforički gubeći muškost, vojnik koji nije heroj nego čovjek uništene stvarnosti, prepun trauma, bez posla i digniteta, ratnik koji svima smeta i za kojeg bi bilo najbolje da je poginuo i da mu društvo bez previše angažmana samo podigne spomenik. Vrlo blisko našoj stvarnosti.

'Pad' nije kazališni tekst, bez obzira na dio predstave koji je kazališna fikcija, već transkript razgovora stožera Mile Dedakovića u Vinkovcima i Banskih dvora. Što se tiče predstave 'Pad' Mirana Kurspahića, smatram da smo trebali otvoriti i tu bolnu temu i zapitati se da li se Vukovaru moglo vojno i humanitarno pomoći i da li su se mogli na vrijeme evakuirati civili? Znam da je tema osjetljiva, jer nažalost nisu nikad adekvatno procesuirani zločini počinjeni u Vukovaru i nažalost počinitelji su još uvijek na slobodi što je nedopustivo.

Mi se u predstavi bavimo svojim mračnim sjenama iz prošlosti i suočavamo s njima, jer činjenica je da je u najgore ratno doba privatizacija bila u punom jeku i preprodaja humanitarne pomoći. Našem društvu je važno da se suočimo sami sa sobom. No prošle sezone realizirali smo i neke druge iznimne predstave osim 'Hinkemanna', kao što su 'Čarobni brijeg' u režiji Janusza Kice i 'Velika bilježnica' u režiji Edvina Liverića. Predstave o kojima će se još dugo govoriti.

Predstava 'Hinkemann' dobila je više od deset nagrada u regiji i postala hit. Međutim, nakon Nagrade hrvatskog glumišta bilo je mišljenja da 'Hinkemann' zapravo nije imao konkurenciju jer nisu bile nominirane 'Tri zime' HNK-a, koje su po nekim kritičarima najveći kazališni događaj prošle sezone. Koje je vaše mišljenje o tome?

Žao mi je što 'Tri zime' nisu bile nominirane, mislim da je to jako dobra predstava. Ne bih rekla da 'Hinkemann' nije imao konkurenciju i da ne bi i u drukčijoj kombinaciji nominacija dobio nagradu Hrvatskog glumišta za najbolju predstavu. 'Hinkemann' je naprosto posebno snažna predstava. 'Hinkemann' je bio laureat Gavellinih večeri u vrlo jakoj konkurenciji, dobili smo nagradu za najbolju predstavu, Igor Vuk Torbica za najboljeg redatelja, a naš dragi gost Ozren Grabarić za najbolju mušku ulogu. 'Hinkemann' je dobio nagradu za najbolju predstavu na Infant festivalu u Novom Sadu i u Užicu na Festivalu Bez prijevoda. Međutim umjetnost nije sportsko natjecanje, nagrade su važno priznanje umjetničkom radu, ali ne i najvažnije. Različite estetike, načini razmišljanja u kazalištu više su nego poželjne. Važno je da publika voli i dolazi u kazalište i da ga smatra ozbiljnim segmentom svog društvenog života i ako je uspijemo navesti da razmišlja o temama koje nudimo naša misija je ispunjena. Cijela jesen u ZKM-u je bila u znaku rasprodanih predstava.

Prošlu sezonu obilježilo je i promoviranje novih, ali i starih tekstova domaćih autora što se nastavlja i u ovoj. Kako ste se odlučili za praizvedbe nagrađivanih tekstova – krimić 'Noćni život' Ivana Vidića i 'Črna mati zemla' Kristiana Novaka, koji između ostaloga, progovara o pedofiliji, bulingu i Crkvi?'Noćni život' sam najavila u svom četverogodišnjem programu još kada sam se kandidirala za ravnateljicu jer mislim da se taj Vidićev tekst naprosto mora postaviti na scenu ZKM-a. 'Noćni život' opisuje naš mentalitet, u njemu ima toliko točne ironije o ljudima koji neprestano kritiziraju, ali se ne mogu ujediniti oko zajedničkog cilja i napraviti promjenu jer osobni interesi prevladaju pa niti jedna pobuna ili protest ne uspijeva. Drago mi je da upravo Paolo Magelli režira Vidića.

Proba predstave 'Noćni život'

'Črna mati zemla' je roman koji me je duboko dirnuo. Dora Ruždjak Podolski je došla kod mene u ured s Kristianom Novakom i rekla da su se prepoznali kao autorski tim i da bi voljeli raditi u ZKM-u. Tko može odbiti takvu ponudu, osim toga roman je dobio tportalovu književnu nagradu za najbolji roman 2014. godine. Tomislav Zajec je napravio odličnu dramatizaciju, što nije bio lagan posao. Roman priča o pedofilskom iskorištavanju pred kojim svi zatvaraju oči, alkoholizmu i zlostavljanjima u malom mjestu, prijateljstvu i izdaji te dječjoj okrutnosti. Razbija iluzije o idili djetinjstva provedenog u malom mjestu u Međimurju. Ove sezone imat ćemo dvije praizvedbe hrvatskih pisaca.

Vaš mandat u ZKM-u obilježio je i slučaj pripojenja Zagrebačkog plesnog centra ZKM-u zbog navodne racionalizacije troškova. Kao što je poznato, plesači to smatraju smrtnom presudom jer misle da ples time gubi autonomiju. Plenum ZPC-a tražio je poništenje te odluke, uslijedile su prosvjedne akcije, peticiju je potpisalo više od 2.500 ljudi, a tražile su se vaša ostavka i ostavka gradonačelnika Milana Bandića. Hoće li tim političkim potezom ples izgubiti autonomiju?

ZPC će biti namijenjen isključivo plesnim programima. Već na samom početku, kada se otvorio ZPC, trebalo je uspostaviti drukčiji model organizacije, odnosno osnovati javnu ustanovu. Bilo je puno više novca u kulturi, a Grad je bio u mogućnosti tada zaposliti desetak ljudi koliko bi trebalo za dobro funkcioniranje takvog izvedbenog prostora. ZKM je dobio prostor ZPC-a na upravljanje, prostor se nije pripojio ZKM- u, on je i dalje u vlasništvu Grada Zagreba koji će zaposliti pet djelatnika isključivo za potrebe ZPC-a, pokrivati materijalne troškove rada i investirati u popravak zgrade, koja je u dosta lošem stanju. Sigurna sam da će se poboljšati uvjeti rada umjetničkim organizacijama na plesnoj sceni jer će imati besplatnu tehničku, marketinšku i PR-ovsku potporu. Plesni umjetnici će imati priliku izvesti puno više repriza tijekom sezone nego do sada, a zadatak budućeg voditelja ZPC je razvoj publike za ples i brendiranje prostora. Nadam se da će u skorijoj budućnosti biti sredstava za potpuno institucionalno osamostaljenje ZPC-a.

Prosvjed plesača prošlog ljeta u središtu Zagreba

U Ugovoru sa ZKM-om navodno stoji da on ne mora prostor ZPC-a koristiti isključivo za ples već za provedbu kulturnih i obrazovnih programa. To znači da će program ZPC-a, odnosno korištenje tog prostora ovisiti o afinitetima ravnatelja. Pa što će se događati u ZPC-u?

U ZPC u će se odvijati isključivo plesni program, a u ZKM u dramski. ZKM ima dovoljno svog prostora za svoje izvedbe i djelatnost Učilišta. Potpisala sam interni dokument, uz prihvaćanja Kazališnog vijeća, da će se ZPC koristiti isključivo u svrhu suvremenog plesa. Ugovor s Gradom je tipski i naprosto je prepisana formulacija iz registracije ZKM-a. Štoviše, mislim da baš budućim ravnateljima neće biti lako jer se s novim prostorom obujam ravnateljskog posla povećao, s obzirom na trenutnu veličinu organizacije, a i financijska odgovornost je veća.

U plesnim krugovima spominju se mnoge verzije navodno uspješnijeg upravljanja ZPC-om, od ravnateljstva Almire Osmanović preko smještavanja baletne škole u taj prostor, pa do priča da nekim lobijima nedostaje mjesto za kabaret američkog ili bečkog tipa. Je li strah od takvih scenarija opravdan, ako ne sada, a onda nakon završetka vašeg mandata?Neozbiljne izjave koje netko širi po kuloarima. Ono što je važno je da će plesne grupe imati priliku izvesti barem petnaestak repriznih izvedbi pojedinog naslova tijekom sezone, od dosadašnjih dvije tri, imperativ je povećanje broja gledatelja i financiranje uvjeta za kreativan rad i izvedbe.

Koliko ste autonomni u odlučivanju? I koliko uopće ravnatelji kulturnih institucija mogu biti autonomni?

Meni je perspektiva ravnanja javnom ustanovom jako zanimljiva jer sam skoro cijeli umjetnički staž provela na nezavisnoj sceni. Autonomni smo u odlučivanju o repertoaru, koje opet mora prihvatiti Kazališno vijeće, ali fiskalni zakoni i mehanizmi kontrole su jaki, od Pravilnika o unutarnjem ustroju do Kazališnog vijeća koje je kontrolni mehanizam rada ravnatelja. Upravljanje javnom ustanovom strogo je regulirano propisima, potpisuje se fiskalna odgovornost, a prate se i statistike posjećenosti te redovito i financijska izvješća. Grad kao vlasnik odobrava zaposlenja, investicijska ulaganja, obavlja javne natječaje za svoje ustanove za npr. energente. Ustanove osim financijskih revizija imaju i upravni nadzor osnivača. Uglavnom, nemjerljivo je veća sloboda odlučivanja na nezavisnoj sceni.Kako ocjenjujete kulturnu politiku Grada Zagreba u odnosu na rezanje budžeta kulturnim ustanovama? Je li rad gradske kulturne uprave dovoljno transparentan i javan? Naime, mnogi kulturnjaci smatraju da nije.Rezanje budžeta se nažalost događa od 2010., novca je očito sve manje. Ali mislim da je veći problem to što smo se već trebali osloniti na strukturne fondove, ali prvi natječaj za područje kulture, u posljednje tri godine koliko smo članovi Europske unije, otvorio se tek sada pod nazivom Umjetnost i mladi. Sredstva strukturnih fondova mogu itekako pomoći kulturnim institucijama i organizacijama u puno segmenata djelovanja koje nisu sami program. U odlučivanju raspodjele programskih sredstava Grad Zagreb kao i Ministarstvo imaju vijeća koja su savjetodavna tijela i koja pomažu pri donošenju odluka, princip odlučivanja je isti. Gradonačelnici kao i ministri imaju diskreciono pravo u donošenju samostalnih odluka financiranja u određenom iznosu. EU programe recimo ocjenjuju anonimni, individualni evaluatori. Gdje god je ljudska procjena prisutna, uvijek možemo reći da je subjektivna.

Važno je komunicirati s korisnicima kao i usmjeriti napore prema evaluaciji programa i postaviti jaka administrativna pravila za sve korisnike. Grad Zagreb u odnosu na druge gradove još dobro financijski stoji, ali je važno da zaštiti svoju nezavisnu scenu jer je u drugim gradovima skoro nema.

Mislite li da bi se novac iz Grada, potrošen primjerice na fontane ili adventsko ukrašavanje grada, trebao preusmjeriti u kulturu, obrazovanje i znanost te vrtiće?

Uvijek glasam za kulturu i obrazovanje, ali i ukrašavanje Grada ima svoj smisao i budžet, jer uređenje grada privlači turiste, a od turizma se puni gradski proračun. Zagreb je postao atraktivna turistička destinacija, što je sjajno.Što očekujete od nove ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek, ne samo na području kazališta?

Imam visoko mišljenje o novoj ministrici kulture kao o vrhunskom profesionalcu i stručnjakinji s iskustvom u upravljanju. Očekujem da na području legislative i fiskalne politike maksimalno pomogne i zaštiti kulturni sektor. Od ulaska u EU dogodio nam se PDV na bruto honorare stranih umjetnika od 25 posto, što jako opterećuje umjetničke produkcije, stopa bi trebala biti niža. Nažalost, novom poreznom reformom obuhvaćeni su i autorski honorari, i to nakon što smo napravili produkcijski plan za 2017. i aplicirali za programska sredstva, i to samo dva mjeseca prije provođenja bez konzultacija sa strukom. Jasno je kako nas korporativni trend u državi tretira i to će imati katastrofalne posljedice.