INTERVJU: THOMAS OSTERMEIER

'Promašeno je gledati na globalizaciju i ekonomiju kao spas od svega'

Bionic
Reading

U razgovoru za tportal slavni kazališni režiser Thomas Ostermeier, inače i intendant berlinskog teatra Schaubühne, govori o svojoj predstavi 'Brak Marije Braun', koja gostuje na ovogodišnjem Festivalu svjetskog kazališta u Zagrebu. Također analizira aktualnu političku situaciju u Njemačkoj i objašnjava zašto je za vođenje kazališne kuće potrebno imati dugogodišnje kazališno iskustvo

Predstava ‘Brak Marije Braun’ u režiji Thomasa Ostermeiera, direktora berlinske Schaubühne, otvara ovogodišnji zagrebački Festival svjetskog kazališta, na kojem je Ostermeier već nekoliko puta gostovao. Prvo na početku festivala s Ibsenovom ‘Norom’, zatim sa svojim radikalnim verzijama ‘Hamleta’ i ‘Othella’, te sa ‘Smrti u Veneciji’ po romanu Thomasa Manna. Ravnatelji FSK-a Dubravka Vrgoč i Ivica Buljan - koji sada vode zagrebački HNK - smatraju Thomasa Ostermeiera kućnim prijateljem zagrebačkog Festivala svjetskog kazališta.

‘Brak Marije Braun’ bit će prvo izveden 9. rujna u 20 sati, a slijedi i repriza 10. rujna u 18 sati. To je bio više nego dovoljan povod za intervju s jednim od najvažnijih suvremenih europskih kazališnih stvaratelja koji više od deset godina rukovodi slavnim berlinskim kazalištem Schaubühne am Lehniner Platz. Schaubühne je utemeljena 1962. kao privatni teatar koji su proslavili redatelji i glumci poput Petera Steina, Klausa Michael Gruebera, Luca Bondyja, Roberta Wilsona, Brune Ganza, Edith Clever. Danas se smatra, uz Volksbühne, najvažnijim kazalištem Berlina, pa time i cijele Europe.

Ostermeier često radi klasike, ali ih interpretira na vrlo radikalan i suvremen način, uvijek se kritički baveći liberalnim kapitalizmom u kojem živimo. Zato je i bilo logično intervju s Thomasom Ostermeierom započeti političkim pitanjem, koje je glasilo je li pratio situaciju i Hrvatskoj i kako komentira rad odlazeće vlade u kojoj je ministar kulture bio Zlatko Hasanbegović. ‘Pratio sam situaciju u Hrvatskoj i drago mi je da je došlo do smjene Vlade’, kratko i jasno odgovara Ostermeier.

Što vas je potaknulo na to da film Rainera Wernera Fassbindera ‘Brak Marije Braun’ pretvorite u kazališnu predstavu?

To je film koji prikazuje trenutak rođenja Savezne Republike Njemačke, u kojem se ističe da je i privatno političko. Zapadna Njemačka se nakon sloma Trećeg Reicha pokušala što brže distancirati se od svega toga te je na mjesto ideologije stavila ekonomiju, a to je u korijenu mnogih stvari koje se dešavaju danas i u Njemačkoj i u Europi. Također, to je priča o ženi u društvu u kojem dominiraju muškarci i koja pokušava nekako preživjeti.

Ključna je za uspjeh predstave glumica koju utjelovljava naslovnu junakinju…

‘Brak Marije Braun’ sam prvotno postavio u Münchenu i smatrao sam da je to jedan od mojih najuspjelijih radova. Bilo je mnogo poziva za međunarodna gostovanja pa je zato minhensku glavnu glumicu zamijenila Ursina Lardi koja ima jednu posebnu ženstvenost te u konstelaciji u kojoj su svi ostali muškarci uspijeva stvoriti svoj svijet.

Planirate li na kazališne daske postaviti i ostala dva filma iz Fassbinderove trilogije o BRD-u, ‘Lolu’ i ‘Čežnju Veronike Voss’?

Motiv za režiranje ‘Braka Marije Braun’ bio je prvenstveno jako osoban. Nisam prije vidio Fassbinderov film, nego mi je žena koju sam jako volio rekla da je taj film zapravo priča o našem ljubavnom odnosu. Tražio sam da mi se dostavi scenarij i zaljubio sam se u taj tekst. Pokušao sam, naravno, i Fassbinderu odati hommage, ali nemam namjeru na scenu postavljati ostala dva filma iz njegove trilogije o Zapadnoj Njemačkoj.

Rekli ste da smatrate ‘Brak Marije Braun’ uspjelom predstavom. Kako znate kad vam je predstava uspjela?

Odgovor je jednostavan: ako i sam više puta želim vidjeti iz publike predstavu koju sam režirao, onda je ona uspjela.

A ako nije? Znate li unaprijed da nešto što režirate ne ispada onako dobro kako ste se nadali?

Da, posve iskreno. Kada nešto u predstavi ne funkcionira, to je vrlo bolno. Pokušavam to, naravno, uvijek ispraviti, ali ne znači da mi uvijek uspije.

Još od 1999. vodite Schaübuhne. Niste imali želju otići negdje drugdje za intendanta?

Imao sam ponude da preuzmem Royal Shakespeare Company, bečki Burgtheater, minhenske Kammerspiele kao i neka berlinska kazališta. Svima sam rekao ne, jer sam jako povezan sa svojim ansamblom na Schaubühne, s kojim odlično surađujem. Također, ne želim napustiti Berlin. Što se alternativa u Berlinu tiče, Schaübuhne nudi mnogo više od ostalih kazališta, to je jako moderna scena i odlična arhitektura u kojoj je svašta moguće raditi.

Jeste li zadovoljni publikom koja posjećuje Schaubühne?

Naša je publika prvenstveno mlada, mnogo mlađa nego u ostalim berlinskim kazalištima. To je i internacionalna publika, pa mnoge predstave imaju titlove na engleskom jeziku, najmanje 15 dana u mjesecu, a na francuskom oko pet dana mjesečno.

Kada kažete da se u ‘Braku Marije Braun’ vidi rodni trenutak mnogih današnjih problema u društvu, na što konkretno mislite? Na uspon desnopopulističke stranke Alternativa za Njemačku (AfD)?

Mislim tu prvenstveno na situaciju da živimo u društvu koje je snažno orijentirano na postignuća i konkurenciju, te da se na globalizaciju gleda kao spasenje, zapravo da je spas isključivo u ekonomiji. Problemi koji su sada aktualni u Njemačkoj nisu nastali zbog izbjegličke krize nego zbog toga što je trećina društva isključena, tzv. working poor i oni koji žive od prekarnih poslova. Suočeni s izbjeglicama, neki od njih postaju rasisti, no uzrok toga je to što shvaćaju da žive u klasnom društvu koje je proteklih 20-30 godina na njih zaboravilo. Rasizam nije opravdan, ali ta frustracija jest. Odgovor na ta pitanja ne može biti moral ili nedjeljne propovijedi, nego povećanje sudjelovanja svih u društvu.


Može li njemačka ljevica dati odgovore na ta pitanja?

Njemački SPD je za mene još otkako su podržali ratne kredite u Prvom svjetskom ratu nevrijedan diskusije. Die Linke je pak nastala iz jedne staljinističke stranke, a povrh toga imamo danas takve lidere njemačke ljevice - Sigmara Gabriela i Sahru Wagenknecht - koji se politički profiliraju nasuprot CDU-a i traže gornju granicu za prihvat izbjeglica i govore loše o izbjeglicama, sve samo za malo moći. Nisam nužno usmjeren na predstavničku demokraciju nego mnogo više na direktnu demokraciju pa zato političke odgovore ne tražim kod postojećih, etabliranih stranaka.

Jeste li svoje političke stavove primijenili i u vođenju kazališta?

Na Schaubühne sam uveo egalitarne plaće i model suodlučivanja, tako da u svim gremijima kazališta mogu sudjelovati predstavnici svih zaposlenih te odlučivati o repertoaru i slično. To smo sve uzeli vrlo ozbiljno i tako radimo i danas, iako je takav način rada suprotan samoj institucionalnoj strukturi kazališta, ali neformalno sve i dalje tako funkcionira.

Pa ima li onda opozicije na Schaübuhne?

Naravno da postoji i opozicija. To su, primjerice, često glumci koji se osjećaju nedovoljno primijećenima. Oni imaju dvije mogućnosti - napustiti Schaubühne ili se profilirati i izboriti za svoje pozicije. Imamo zapravo dosta poznatih glumaca koji su postali poznati zbog svojeg rada u Schaubühne.

Kada je riječ o berlinskoj kazališnoj sceni, trenutno je najveća tema odlazak dugogodišnjeg intendanta Franka Castrofa s čela kazališta Volksbühne kojega bi trebao zamijeniti menadžer Chris Dercon. Kako to komentirate?

To je skandal, ali skandal nije u tome što je predloženi novi intendant Chris Dercon menadžer, nego jer on nema nikakvog iskustva u kazalištu, nego dolazi iz svijeta likovne umjetnosti. To je objava bankrota berlinske kulturne politike, jer kako je moguće da bilo kakav kulturni menadžer odjednom zna voditi kazalište? To je nešto za što treba sakupiti godine iskustva. Ne može netko tko je vodio galeriju Tate odjednom preuzeti najvažnije njemačko kazalište u proteklih dvadeset godina. Pa ja se sigurno ne bih usudio preuzeti vodstvo Tatea.

Za kraj, možete li otkriti na kojoj predstavi trenutačno radite?

Trenutačno radim na komadu Arthura Schnitzlera 'Profesor Bernardi’ koji bi premijeru trebao imati u prosincu. To je drama koja se bavi antisemitizmom.