Glazbeno-scenski performans Anti Edip u nekoliko izvedbenihslojeva nudi anarhizam kao utopističku viziju spasa od čvrstihdruštvenih uređenja koja stvaraju ograde i totalitarizme.

Bijeg iz totalitarne metafore u anarhističku (pre)doslovnost

Strukturno, performans se sastoji od dva dijela odvojena centralnom scenom s bravama kao rastvaranjem fizičkih i mentalnih okova.

Osnovnu dramaturšku os prvog dijela čini priča egzilanta-biciklista Martina Plajha, u koju se upliću i uvezuju citati koji progovaraju uskogrudnost čvrsto uređenih sustava. To gusto tkivo predstave, nadograđeno i komentirano značenjski bogatim zvukom i pokretom, oštra je kritika čvrsto definiranih i uređenih sustava koji nužno prelaze u društvenu tiraniju i neproduktivnost jedinki.

Drugi dio predstave stoji u poziciji antipoda u odnosu na prvi i donosi rješenje totalitarnih problema kroz anarhiju. Taj spasonosni recept trganja okova, koji nam nude autori, iznesen je u pretjeranoj doslovnosti prepunoj parola, od klasičnih anarhističkih do feminističkih.

Doslovnost je možda strukturno opravdana kao suprotnost nužde za metaforom u totalitarizmu, kojom obiluje prvi dio, ali sadržajno i izvedbeno narušava predstavu, namećući gledatelju jedinstven odgovor, čime upravo preuzima alatku totaliteta te briše kazališni izričaj prenesenosti kakvom prisustvujemo.

Zvučna kakofonija pretočena u kaosalno suzvučje

Izvedbeno, prvi dio predstave prikazan je kroz ukalupljenost zvukovakoji, iako omeđeni strogim okvirima u zasebnosti pojedinca, na razinigrupe čine kakofoniju i zvučne sukobe. U drugom dijelu zvuk se naslanjana kaos prethodnog dijela, ali ta kakofonija biva oslobođena okova tese anarhijom poticani kaos pretače u sklad kao potvrda njeneopravdanosti.

Pokret također prati sadržajni sloj predstave te se pretače iz individualnog, čvrsto dramatiziranog u pokret oslobođene mase.

Indoš zadržava svoj prepoznatljiv pokret u prostoru koji zasijeca, lomi i oblikuje u igri protiv (prostornih) okova.

Uz autore komada Damira Bartola Indoša i Tanju Vavrilo, 'Anti Edipa' izvodi Antizborski kolektiv koji čine Nikolina Majdak, Adriana Josipović, Darko Jeftić, Kate Marušić i Mirta Jurilj na violončelu, u pravilu znatno bolji u pokretu nego u monološkim pripovjednim i rijetkim dijaloškim dijelovima, kao i Arkestar ritmičke psihodelije u sastavu Nino Prišuta, Miro Manojlović, Miroslav Piškulić i Nenad Borović, koji je dobro odradio pozadinsku buku do završne kulminativne točke.

N.O. Jazz festival u utorak će u Teatru ITD službeno otvoriti ikona njujorškog postpunka Lydia Lunch