U REGISTRATURI

Ivana Roščić: Bez kemije među glumcima predstava ne bi imala smisla

24.11.2015 u 06:58

  • +14

U registraturi u Gavelli

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Jasenko Rasol

Bionic
Reading

Nakon Molierova 'Umišljenog bolesnika' 27. studenog u Dramskom kazalištu Gavella slijedi praizvedba slavnog Kovačićeva romana 'U registraturi' u režiji sve prisutnijeg Darija Harjačeka, u kojoj će glumci tog teatra prvi put na sceni oživjeti osebujni svijet talentiranog seoskog mladića Ivice Kičmanovića i fatalne Laure, 'čankoliza' Kumordinara Žorža i razbludnog starca i tzv. dobrotvora Mecene

Predstava 'U registraturi' bavi se, kao i njen književni predložak, uvijek aktualnom temom na ovim prostorima – bijegom od siromaštva i neuke ali neiskvarene seoske sredine i potragom za boljim životom i uspjehom u velikom gradu. Glavnu žensku ulogu Lauru, koja se smatra jednim od najintrigantnijih ženskih likova u hrvatskoj književnosti, utjelovit će talentirana glumica Ivana Roščić koja je posljednjih sezona zabljesnula u Matanićevim 'Finim mrtvim djevojkama' i 'Tri sestre' Unkovskog, dok je filmski gledatelji pamte po ulozi u Ostojićevu filmu 'Ta divna splitska noć'.

Surađivala je i s Oliverom Frljićem na angažiranoj predstavi 'Aleksandra Zec', a za ulogu Slađane u njegovu velikom hitu 'Mrzim istinu' koji je osvojio brojne nagrade u regiji, dobila je na 22. Marulićevim danima nagradu za najbolje glumačko ostvarenje.

Na pitanje kako je se dojmio iznimno složeni lik Laure koja tokom romana doživljava razne preobrazbe, od gradske famme fatale koja s lakoćom može svakoga zavesti do hajdučice Lare, spremne na osvetu i zločin te je li joj bilo teško dočarati sve nijanse Laurina karaktera, Ivana Roščić odgovorila je da joj je uvijek teško govoriti o tome kako gradi ulogu, jer nema neku metodu kojom se vodi - sluša intuiciju i rečenice drugih likova koje opisuju njezin lik te iz toga crpi svu inspiraciju i snagu.

'Laska mi što igram Lauru, fatalnu ženu, silovanu djevojku, incestuoznu 'rođakinju', zaljubljenu u nešto što ne može imati, osvetnicu. Laura je negativka jer je njeni zločini takvom čine, ali ja kao glumica uvijek pokušavam opravdati lik koji igram i pronaći u njemu ranjivost pa sam tako u njoj pokušala pronaći nježnost, začudnost i uzroke tog velikog emocionalnog disbalansa. Glumeći lik, najviše sam se borila s teškim, dugačkim, arhaičnim Kovačićevim rečenicama koje su pune opisa i vrlo zahtjevne za glumca. Iako je jezik donekle moderniziran, rečenice i dalje imaju svoj specifičan ton, okus i miris, i treba se znati kroz njih probijati', kaže Ivana Roščić te dodaje da joj je najvažnije da ima jasan odnos s partnerom na sceni i da u tom odnosu uživa.

U ovoj predstavi njezina scenskog partnera - Ivicu Kičmanovića, neiskvarenog i naivnog đaka koji se u gradu moralno kvari, glumi novi član Gavellina ansambla, mladi Igor Kovač, podrijetlom iz Vukovara, koji je nakon završetka Akademije dramskih umjetnika bio član riječke Drame gdje je igrao u 'Kaliguli' i 'Americi', zatim je glumio u nekoliko filmova – Radićevoj 'Kotlovini', Matanićevu 'Ćaći' i Jurićevu 'Koscu', u kojem je za ulogu Josipa na Pulskom festivalu dobio nagradu za sporednu ulogu, a publici Gavelle predstavio se u 'Umišljenom bolesniku' ulogom Cleantea, mladića zaljubljenog u Angélique.

'Ovo nije naš prvi susret na sceni. Već smo zajedno glumili u 'Aleksandri Zec' Olivera Frljića i u filmu 'Trampolin' Katarine Zrinke Matijević Veličan, no u ovoj predstavi prvi put igramo kao par. Dobro surađujemo i odlično se nadopunjujemo, a kažu da se vidi i kemija između nas što je bitno za uvjerljiv prikaz našeg odnosa i cijele predstave. Bez kemije među glumcima predstava ne bi imala smisla. Mislim da će i publika to osjetiti', kaže Ivana Roščić.

Budući da je redatelj Joakim Marušić u 70-ima snimio po tom Kovačićevu romanu iznimno gledanu seriju s Radom Šerbedžijom i Ljubicom Jović u naslovnim ulogama, zanimalo nas je opterećuje li je popularnost te serije, jer će vjerojatno neki gledatelji uspoređivati filmsku i kazališnu verziju tog slavnog romana.

'Otkad sam dobila ulogu Laure, susrećem se s tim pitanjima. Serija je nastala prije gotovo četrdeset godina, a ja sam je gledala jako davno, tako da je se uopće ne sjećam. Znam da su Ljubica Jović i Rade Šerbedžija bili sjajni u ulogama Laure i Ivice. Vjerojatno će neki stariji gledatelji tražiti poveznice između serije i predstave i uspoređivati ta dva djela, ali uopće ne razmišljam o tome. Snimanje serije ima svoje zakonitosti, a kazalište svoje, i ne osjećam nikakvo opterećenje', kaže Ivana Roščić.

Budući da opsežan Kovačićev roman 'U registraturi', koji ima složenu strukturu i mnogo osebujnih likova, još nikada nije bio postavljen na kazališne daske, pitali smo Ivanu Roščić kako je zamišljena predstava i je li osuvremenjena u skladu s našim vremenom te na koje je motive i teme stavljen naglasak.

'Redatelj Dario Harjaček, kako je rekao, oskvrnuo je roman i zatim tu ogoljenu verziju, u kojoj je ipak zadržao sve bitne likove i situacije, postavio u duhu 21. stoljeća. Dakle, adaptacija romana napravljena je u skladu s našim vremenom pa je logično da se i neki motivi drukčije iščitavaju nego prije 50 godina. Također postoje neka nova redateljska rješenja. U središtu je ljubavna priča između Laure i Ivice Kičmanovića koju pratimo od početka do kraja odnosno od njegova dolaska u grad, njihova prvog susreta, Laurina silovanja, pa sve do ostalih bitnih događaja koji su označili njihov odnos. Tu su, naravno, i Ferkonja, Ilustrisimus, Anica, Kumordinar Žorž te ostali likovi. Bilo nam je najvažnije zadržati originalnu priču koja se može pratiti i u kojoj gledatelj može uživati', kaže Ivana Roščić.

Na pitanje koliko će se u predstavi vidjeti društvena i politička dimenzija Kovačićeva romana u kojem je pisac suprotstavio sukob starog i novog, sela i grada, odnosno, političkih opcija na zalazu i pojavi novih, koje najavljuju neko novo vrijeme, Ivana Roščić odgovorila je niječno, naglasivši da se 'Gavellina predstava uopće nije imala namjeru baviti političkim konotacijama što joj je još draže'.

'Danas predstavu 'U registraturi' možemo gledati kroz prizmu naše mladeži koja odlazi u inozemstvo u potrazi za boljim životom, što bi značilo da je u ovom slučaju Hrvatska to selo, a svijet grad. Možda je po tome ta priča aktualna i danas. Mnogo je talentiranih pojedinaca koji iskoriste svoj talent, a mnogo je i onih koji ga profućkaju', zaključila je Ivana Roščić odgovarajući na pitanje što nama danas govori ta priča o talentiranom i siromašnom dječaku sa sela koji odlazi u veliki grad u potrazi za boljim životom.