Kako je najavljeno u utorak u Zagrebu, festival i ove godine ugošćuje nekoliko velikih imena europske scene - najpoznatiju britansku redateljicu Katie Mitchell i talijanskog redatelja Romea Castelluccija, kao i dva istaknuta umjetnička kolektiva, TG Stan iz Belgije i estonski NO99.

'Oni svojim djelovanjem usmjeravaju trendove europske scene a njihove predstave za festival predstavljaju određeni iskorak u neke nove forme, što u europskom teatru u posljednjih nekoliko godina nije slučaj jer se on zapravo vrti oko uvijek istih tema te i sam traži izlaz iz repetitivnosti', kazala je na konferenciji za novinare u HNK-u intendantica HNK Dubravka Vrgoč, uz ravnatelja Drame HNK Ivicu Buljana osnivačica i umjetnička ravnateljica festivala.

Napomenula je da je ove godine program realiziran unatoč znatno smanjenim sredstvima: iako je festival od Ministarstva kulture dobio 400 tisuća kuna, koliko je dobivao i ranijih godina, od Grada Zagreba bez ikakvog su objašnjenja sredstva smanjena s prijašnjih 1.150.000 kuna na 324 tisuće kuna.

'Uz 100 tisuća kuna koliko smo dobili od Turističke zajednice Grada Zagreba, time naš proračun ukupno iznosi 824 tisuće kuna, što je znatno manje nego prošlogodišnjih gotovo dva milijuna kuna', pojasnila je Vrgoč.

'Unatoč tome, uspjeli smo dovesti u Zagreb četiri respektabilne kazališne skupine koje su u prošloj sezoni svojim izvedbama plijenile pažnju velikih europskih festivala, kritike i publike, te su svugdje s oduševljenjem ispraćivane', dodala je.

Festival s estetske strane nastavlja liniju prepoznatu tijekom prethodnih izdanja, istaknuo je Buljan. 'Uvijek smo je formirali u dvije skupine: u jednoj su bili majstori, a u drugoj oni koji novim, svježim pristupom pokušavaju kreirati drugačije autorsko kazalište', pojasnio je.

Zbog financijskih (ne)mogućnosti, prva i zadnja predstava festivala neće moći biti izvedene dva puta kao što je bila oduvijek praksa a svečano će otvorenje biti upriličeno 16. rujna u HNK-u, iako program počinje 15. rujna u ZKM-u predstavom 'Pluća' britanske kazališne redateljice Katie Mitchell.

Predstava nastala prema tekstu nagrađivanog britanskog dramatičara Duncana Macmillana u izvedbi berlinskog teatra Schaubuehne sadrži prepoznatljivu poetiku te redateljice, kazao je Buljan: svjetsku joj je slavu donio upravo spoj njene rafinirane estetike i njemačkog brutalnog materijala.

Predstava propituje osobna i globalna proturječja na početku novoga tisućljeća kroz priču o modernom mladom paru koji razmatra smisao donošenja na svijet još jednog ljudskog bića u vremenu suočenom sa suvremenim problemima kao što su zagađenje okoliša, nedostatak pitke vode i hrane i slično.

'Predstava je rezultat zajedničkog rada na istraživanju s jedne strane ne samo života parova u zapadnoj civilizaciji, nego uopće života u suvremenom dobu, te koliko odnos prema prirodi može promijeniti parametre života u postindustrijskom društvu', kazao je Buljan.

Socijalno osjetljivim temama bavi se i sljedeća predstava u programu, 'Go down, Moeses' talijanske kazališne skupine Societas Raffaello Sanzio koja će se prikazivati u HNK-u dvije večeri za redom, 16. i 17. rujna.

Riječ je o autorskom projektu svjetski poznatog redatelja, scenografa i kostimografa Romea Castelluccija, čiji redateljski rukopis obilježavaju dramatični potezi koji stvaraju slikovito, umjetnički kompleksno, vizionarsko kazalište prepuno mašte.

'Predstava na jedinstven način spaja sve ono što prepoznajemo kod Castelluccija: istraživanja mračnih predjela ljudske duše, ali u suvremenom kontekstu a, kao i uvijek kod Castelluccija, duhovni aspekt predstave vodi nas u prapriču: njega zanimaju očišćeni svi slojevi koji su se tijekom tisućljeća nataložili na mitske priče', kazao je Buljan.

U priči se Castellucci vraća Mojsiju kao dječaku i istražuje što se sve može dogoditi s djetetom koje majka odbaci, počevši od serije putovanja kroz suvremene izvedbene umjetnosti u prvom dijelu predstave, do dugog dijela, u kojemu se dolazi do 'praslike' koji se odvija u doba neandertalaca gdje govori o tome da je strah od gubitka djeteta praiskonski osjećaj koji obilježava čovjeka od osvita civilizacije do danas, pojasnio je.

Dvije preostale predstave, 'Višnjik' Antona Pavloviča Čehova u izvedbi belgijskog teatra TG Stan, u programu 17. i 18. rujna u ZKM-u, i predstava 'Moja žena se naljutila' estonskih umjetnika Ene-Liis Semper i Tiit Ojasoo, u izvedbi kazališta NO99 na Sceni Travno 27. rujna, potpuno su svježi radovi, izvedeni prvi puta unatrag nekoliko mjeseci ali uz također izvrsne reakcije, kazao je Buljan.

TG Stan je suvremena trupa čiji principi počivaju na dubinskoj rekonstrukciji osjećajnosti. 'To je skupina koja je svojim interpretacijama klasika i suvremenim kolektivnim radovima promijenila odnose snaga ne samo u belgijskom nego u zapadnom teatru uopće', kazao je Buljan.

'Za njih je Čehov idealan autor; sve ono što smo naučili da čini instrumentarij osjećaja s konca 19. stoljeća TG Stan stavlja u današnje vrijeme, stvarajući predstavu iznimne melankolije, ljepote i čistoće', dodao je.

Skupina NO99 u Zagrebu će predstaviti izuzetno zanimljivu i naprednu suvremenu estonsku scenu.

'Prvi put dolazi predstava koja bi nam mogla otvoriti različite perspektive iščitavanja estonske scene. Estoncima smo u posttranzicijskom smislu slični, no to je društvo velikom brzinom zakoračilo u informatičko doba i fascinantno je vidjeti kako se i teatar tamo promijenio u zadnja dva desetljeća – danas imaju najmoderniji model u tom dijelu svijeta', istaknuo je Buljan.

Sve im se predstave baziraju na istraživanju vrlo istančanih detalja u društvu a ovaj put kreću od jedne potpuno jednostavne formule: istražuju što se dogodi sa zajedničkim uspomenama u trenutku razdvajanja para. 'To je jedna performativno sjajna i uzbudljiva predstava i istodobno participativno zanimljiva', kazao je Buljan.

Skupina sa svakom predstavom ima po jedan broj manje u svojem nazivu, a najavila je da će se ukinuti kada dođe do nule.