Već dobro poznata priča o kraljevni na zrnu graška ovdje je ispričana s aspekta zrna graška - Graškića.

U priču su uvedena još dva lika iz sadašnjosti – Kuki, kuhar, i plemenita Brižit, koja zbog velike 'rupe u želucu' mora jesti svakih pola sata. U jednoj prigodi Kuki mora hitno napraviti najbrži mogući obrok na svijetu: rizi-bizi. Uzima konzervu graška kad iz nje ispadne zrno. Bio je to onaj stari grašak, koji je prošao sve i svašta – od sušenja, zimnice, pa sve do posljednje mode – konzerviranja, onaj grašak koji je zaslužan za život i same Brižit. Jer upravo je on taj koji je dokazao da je kraljevna prava.

Na koji način? Kako grašak može biti tako važan?

To će dokazati ova priča, jer svako biće na ovom planetu, pa i najmanje, ima svoju priču i jednaku važnost kao i sva ostala bića, samo ga treba poslušati.

'Kraljevna' u predstavi je povećeg obujma, neprekidno gladna, zaljubljena u brzu hranu. Upoznavanje s Graškićem preokreće njezine prehrambene navike.

U životu, a pogotovu u doba razvoja djeteta, populariziraju se određeni ljudi i likovi dok se neki u potpunosti zanemaruju. Materijalno stanje osobe uvelike doprinosi takvom načinu razmišljanja. Oni siromašniji, ili možda 'nelijepi', 'neduhoviti' ili pak ovjenčani nekom drugom 'manom', bivaju zapostavljeni i zanemareni od društva.

Ova priča jasno daje do znanja da nešto tako maleno, poput zrnca graška, može promijeniti ne samo tren, već i cijelu povijest, a pogotovu imati važnu ulogu na ovom svijetu. Kroz lik Graškića promiče se i zdrava hrana.

Predstava je dobila četiri nagrade na festivalu Pozorište Zvezdarište u Beogradu - nagradu za najboljeg glumca (Mario Kovač), za glumicu festivala (Petra Radin), najbolju scenografiju (Matija Santić i Mario Mišković) te treću nagradu dječjeg žirija.