Kazalište MANI GOTOVAC O IGRAMA I POLITICI

Teatar koji ubija

Sramotan i loš teatar koji nam priređuju političari, Sabor HDZ-a kao spoj sleta i sapunice te do bola dosadno otvaranje Dubrovačkih ljetnih igara, ekskluzivno za tportal.hr teatrološki analizira Mani Gotovac

Čini mi se da sam 2OO5. godine prvi put usputno napisala da je naša vlast - teatralizirana. Danas mnogi novinari pišu o političkim igrokazima. Jedno se javno prikazuje, a posve drugo se stvarno živi. Prikazuju se, primjerice, SSS: svjetlo, slava i sreća! Istodobno, živi se opet SSS: siromaštvo, stid i strah.

Gledam u noći u Dubrovniku otvorenje Dubrovačkih ljetnih igara.

Držićev Pomet na državnoj proslavi 6O. godišnjice Igara, koju prati gledateljstvo cijele zemlje, pojavljuje se u pijanom stanju. Ne može stajati na nogama, podržava ga kolega. Dječak iza mojih leđa kaže svojoj mami: 'Teturaju Igre, dosadno mi je do bola, mama.' I spusti glavicu kao da ga je stid i strah.

Gledam na televiziji u klubu prije deset dana Sabor HDZ-a.

Jedna djevojčica uleti pred ekran, pokriva ga ručicama i viče:
'To je kazalište koje ubija.'

Mislila sam donedavno da sam uspjela naznačiti o kojoj je vrsti teatra riječ na našim političkim ili drugim scenama. Držala sam da ću jedino tako iskazati pobunu spram uopćenog javnog izjednačavanje pojma 'teatar' s ovim što se prikazuje na dnevnim scenama. Teatar je umjetnost, ima bezbroj lica i bezbroj oblika. U rijetkim trenucima, kada on to doista jest, može nam obnavljati moždane vijuge i pružati stvarni užitak. Zato je potrebno, mislila sam, barem imenovati taj sramotan i loš teatar koji prikazuju naši političari. Naravno, znam da to nije ni od kakve pomoći, ali prestat ću misliti o tome.

Uputila sam jednom časopisu svoje duge bilješke sa zaključkom: na našim scenama igraju se GLEMBAJEVI U SELU MRDUŠA DONJA, i to u katastrofalnoj izvedbi. Objasnila sam tu spregu: Mrduša Donja jest pojam za naš balkansko-mediteranski mentalitet iz kojeg niču, poput gljiva poslije kiše, različiti Glembajevi i preuzimaju vlast. Svi su mahom nešto opljačkali, mnogi među njima su usput i zaklali, ali sada se odijevaju u najskupljim buticima svijeta i glume gospodu. Ipak, skupocjeni satovi i parfemi ne mogu zatomiti zadah janjca s roštilja.

Vjerovala sam da sam tim opširnim tekstom završila svoj posao. Ali, ne spavaj vraže.

Pojavile su se izvedbe Sabora HDZ –a i Otvaranje Igara.

Sabor je imao sve naznake savršeno odigranog SLETA + SAPUNICE. Gledala sam sletove u brojnim varijantama: na starim fotografijama Staljinovih proslava s nepreglednim brojem uštogljenih sudionika u neobjašnjivo velikim prostorima nalik arenama. Sletovi su se, u manjem obimu i po sličnim načelima, ponavljali i za Titovih prvomajskih parada. Između televizijske priredbe Sabora i navedenih sletova u bitnim pitanjima nije bilo razlike. Boja je, istina, bila plava a ne crvena, ali svijetlilo je bezbroj reflektora, lica su bila ozarena od sreće i sve se odvijalo u stilu sveopćeg slavlja. Arena je manje-više ista, izgrađena je od ostataka komadića kruha izgladnjelog hrvatskog stanovništva.

Načela sleta duboko su poštovana: svi jednako misle, grčevito hoće, rastežu zastave i urlaju da su na sve spremni, na sve što kažu i lažu vođe naroda. U taj model nužno su se upleli motivi suvremenih sapunica, uključilo se srceparateljno estradno uplitanje zahvala obitelji. Kao da je riječ o holivudskoj dodjeli Oscara u selu Mrduša Donja.

Na otvorenju Dubrovačkih ljetnih igara podatnost vođi i vođama očitovala se u trenutku kada su se tri slavne glumice, izgovarajući najnovije fraze i frazeme o Igrama, izravno i isključivo obraćale vlasti, a ne i dubrovačkom puku koji financira cijeli spektakl. Priredba je odisala zastarjelošću, podsjećala je na miris nečišćenih staračkih domova. Dječak je imao pravo, sve je bilo do bola dosadno.

Međutim, u taj spektakl Igara uključila su se i ona druga 3 S, koja sam već spomenula. Vidjelo se materijalno siromaštvo i osjetilo ono duhovno, bio je prisutan stid što sve više nalikuje provincijalnim karminama nego proslavi, i u očima puka bila je prisutna ravnodušnost ili golemi strah pred budućnošću.

  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još