Kazalište GLUMCI PREUZELI GRAD

Konzervativnim ritualom otvorene Dubrovačke ljetne igre

Antropolozi su davno uočili moć rituala, ali moćnici su bili nešto brži. Ritual postoji zato da bi ga se poštovalo i da bi postojao kao takav, bez pokušaja mijenjanja ili rušenja. Ritual služi tome da pridobiva, a ne da odbija, i samim time on nije tu da se o njemu misli, a još manje da se misli o njegovim porukama. Otvaranje 63. Dubrovačkih ljetnih igara scenarista i redatelja Joška Juvančića bio je upravo takav ritual, već u najavi konzervativan, ali i konzerviran

Nakon prošlogodišnjeg 'skanda' s pokušajem scenarista Gorana Ferčeca i redateljice Franke Perković da promijene uzus ceremonije, što je intendant Igara Ivica Prlender na vrijeme stopirao, jasno je da Dubrovačkim ljetnim igrama ne predstoji ništa dugo nego (o)cvasti u tišini. Tu tišinu narušit će tek bageri urbanizacije, koje je suptilno u jedinom govoru na ovogodišnjem otvaranju spomenuo gradonačelnik Dubrovnika Andro Vlahušić.

Pokušavajući zamutiti vodu spominjanjem čuvenog katastrofalnog potresa 1667. i brojnih kasnijih nevoljan koje su pogodile Dubrovnik, nije spomenuo nekoliko okupacija čak ni onu Napoleonove vojske koja je skršila ponos Dubrovačke republike, jer mu je trebalo 'štofa' kako bi današnjem Dubrovniku poželio snagu 'duha, poduzetnosti i kreativnosti'. Sveto trojstvo iz njegove izjave lako je podržati, čak i agnostiku kakav je predsjednik Ivo Josipović, koji je otvaranje gledao i Vlahušićev govor slušao iz svečane lože. Međutim, snage 'duha, poduzetnosti i kreativnosti' treba ipak razlikovati u onome što znače i onome u što ih se može prevesti.

Gradonačelnik kojeg trenutačno optužuju za uzurpiranje vlasti govori o demokraciji, a dok prosvjednici zauzimaju Srđ boreći se protiv 'golfizacije', on namjerno spominje i poduzetnost. Kako ne bi spomenuo poduzetništvo. Dubrovnik duha nesumnjivo ima, ali samo ako se broji onaj dio stanovništva koji ne misli poduzetno i ne namjerava djedovinu prodati strancima koliko god oni bili lake ruke.

A kreativnost se lako kupuje na kratko vrijeme, tijekom samo četrdeset i pet dana festivala. Jer izvan tih ljetnih mjesec i pol rijetko se, unatoč naporima Umjetničke galerije i, donekle, Kazališta Marina Držića, čuje za dubrovačku kreativnost. Više o njoj govore uspjesi Dubrovčana izvan Dubrovnika. Dokaz je i samo otvaranje, čija podjela se većinom zasniva na glumcima koji, čak i ako su rodom iz Grada Teatra, u njemu samo gostuju.

'Još smo vlast' riče ponovno monolog Orsata iz vječne Vojnovićeve 'Dubrovačke trilogije' jedan od njih, Maro Martinović, ali to više ni Igrama ni Dubrovniku ne pomaže.

Trebao je lik HTV-ovog izvjestitelja Vedrana Benića kako bi cijeloj fešti dao montipajtonovski prizvuk, no i on se s vremenom ionako na pola sata skraćene ceremonije brzo uklopio u regresivno ponavljanje rituala. Šale koje mu je napisao scenarist i redatelj ceremonije Joško Juvančić, nisu uspjele kao što ni cijelom otvaranju nije uspjelo usiljeno referiranje na činjenicu da je ova godina i olimpijska. To s Igrama ne bi trebala imati nikakve veze, osim ako se umjetnost ne promatra kao sport, u kojem je 'važno sudjelovati'. A sudjelovali su svi, od Mislava Čavajde koji danas sa štapovima priprema 'Edipa' za reprize koje zbog ozljede prošlog ljeta nije odigrao, do Alme Price i Sretena Mokrovića koji su morali dokazati da su svoje uloge Medeje i Dantona za ovogodišnje Igre već naučili.

I dobro je da jesu, barem za otvaranje. Kako bi u predstavama koje slijede, 'Medeji' i 'Dantonovoj smrti' mogli pokazati i nešto drukčije od kostimirane lektire. Ako ona već jest cementirani dio ceremonije otvaranja Igara kakav traži dubrovački puk, to ne znači i da na tome treba stati, i ostati. 'Dubrovnik plovi', sanjao je Vojnovićev Orsat, ali nitko ne želi čuti što je u njegove riječi zaista upisano. Ako je sa sobom i htio ponijeti Linđov 'Rekla je da će, al' ne zna se kad će', vjerojatno prtljage o kojoj se može misliti ima još.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još