ODLIČNA POSTAVA

'Moj sin samo malo sporije hoda' premijerno u ZKM-u

22.11.2011 u 15:35

Bionic
Reading

U tematskom nizu drama o drugosti i 'drukčijosti', Zagrebačko kazalište mladih za premijeru 26. studenoga priprema komad Ivora Martinića 'Moj sin samo malo sporije hoda' u režiji Janusza Kice

Drama je to o sasvim običnoj obitelji koja živi sada i ovdje i ima probleme kao i svi oko njih – možda u nekoj nijansi različite ali zapravo iste. Martinićev rukopis već je poznat domaćoj publici: od 'Ovdje piše naslov drame o Anti', male produkcije Gradskog kazališta mladih Split u režiji Ivice Šimića, preko 'Drame o Mirjani i ovima oko nje', tekstu koji je praizvedbu imao u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u Beogradu i prije nego u što ga je u zagrebačkom HNK ko osebujni mjuzikl postavila Anja Maksić Japundžić.

Produkcija ZKM-a neće biti tako radikalan pomak, jer Janusz Kica nije takva vrsta redateljskog provokatora, nego prije tkalac finih niti međuljudskih odnosa i neodnosa. Donekle je i očekivano to što je upravo ovom, kako na srednjoeuropskim tako odavno i na hrvatskim pozornicama udomaćenom, poljskom redatelju ravnateljica tog kazališta Dubravka Vrgoč s predumišljajem dala taj tekst na čitanje. Kica je u ZKM-u u posljednje vrijeme angažiran upravo na suptilnijim dramama o kompliciranim obiteljskim i okoobiteljskim odnosima, poput 'Krijesnica' Tene Štivičić ili 'Skakavaca' Biljane Srbljanović.

Već je istaknuto kako Ivor Martinić piše zrelo o stvarima koje tako mlad, a rođen je 1984. u Splitu, ne može ili barem ne bi trebao znati. S time se slažu i glumci ZKM-a angažirani na predstavi 'Moj sin samo malo sporije hoda': Ksenija Marinković, Vedran Živolić, Sreten Mokrović, Lucija Šerbedžija, Doris Šarić-Kukuljica, Damir Šaban, Krešimir Mikić, Urša Raukar, Jadranka Đokić i Goran Bogdan.

Sam autor određuje ovaj komad kao opis odnosa majke i sina koji boluje od neimenovane bolesti, koji je problematičan zbog majčine opsesije. Drama se događa na sinovljevom 25. rođendanu, u trenutku u kojem sve obiteljske traume izlaze na vidjelo. 'Komad se bavi obiteljskim egoizmom, fenomenom supstitucije, što napraviti kada nas nešto čime ne možemo upravljati zatekne i postane zaista bitno. Bolest je ovdje tematski postavljena, ali to može biti bilo koja vrsta 'drukčijosti', ona jest i konkretna zapreka kao i metafora', tvrdi autor.

Ivor Martinić

Martinićeve drame uvijek su 'o ničemu', točnije o životnim situacijama u kojima su veliki problemi već, animalnom usporedbom, progutani pa se lagano probavljaju. Koliko u svemu tome ima zbiljskog, stvarnosnog konteksta? 'On se sam upisuje. Na primjer, fokusirao sam se ovoga puta na novi egoizam koji u današnje vrijeme doživljava vrhunac zbog marketinga koji je preplavio svijet. Mi više ne određujemo što ćemo raditi, nego nam to serviraju marketinški stručnjaci, a vrhunac toga je Facebook koji je postao osobni marketing i vrhunac egoizma. To je kontekst bez kojeg ne može ni ova drama.' Nakon 'Mirjane...' mnogi su bili skloni Ivora Martinića proglasiti piscem koji bolje razumije i više voli ženske likove. U ovom komadu pak rodna podjela i nije toliko jednostrana jer, tvrdi on: 'Ovdje ponovno ženski likovi sve proživljavaju emotivnije, dok muški uglavnom bježe i pokušavaju najprije spasiti same sebe. No ženski likovi u svojoj nemoći i nastojanju da spase sve što se spasiti može, zapravo učine više štete.'

Na prvom sastanku Janusz Kica mu je rekao da će režirati što god on napiše, a kako je Martiniću svaka nova verzija komada bila sve kraća, rad s redateljem danas opisuje rečenicom da je redatelj 'jednostavno uspio pročitati sve ono što je radeći na tekstu – izbrisao!' Koliko god brisao, autor smatra da sve čega više nema u tekstu ostaje u tišinama između replika ili usred njih, kao atmosfera za koju se nada da je redatelj uspio prenijeti. Je li u nadi spas ili ona samo malo sporije hoda, premijerna publika saznat će 26. studenoga.