Kazalište PERFORACIJE

'Samice' i 'Nafta' – dva plesna pola

  • Autor: Igor Ružić
  • 25.10.2011 16:08:23
  • 25.10.2011 14:08:04

Dok su 'Samice' eksperiment koji je primarno dramskim izvođačima dao priliku da repertoarne datosti zamijene inovativnijom, odgovornijom i nesigurnijom igrom, 'Nafta' je mladim riječkim plesačima, Martini Rukavini, Tanji Kalčić, Vladimiru Ježiću, Nives Soldičić i Marku Kalcu, ponudila priliku za uobičajenu stepenicu više

Osnovni postulat i razlog zašto je uopće pokrenut festival izvedbenih umjetnosti Perforacije, vidljivost je domaće i regionalne nezavisne scene. Uza sve ono što može i mora činiti hrvatski kazališni, iako prije novokazališni showcase, u njezinom izvedbenom sektoru postoji i više nego što se na prvi pogled može ili hoće vidjeti. Mali, eksperimentalni radovi koji nastaju na rubovima, s kojima se ne može lako identificirati, ili pak koji granice izvedbenosti rastežu od neizvedivosti ili pak hiperizvedbenosti, postaju tako punopravni sudionici platforme koja se za prostor bori i institucionalnim i medijskim sredstvima kako bi dokazala pravo jednakosti.

Međutim, zgodno je da, na primjer, u trenutku kad se intendanti hrvatskih narodnih kazališta sastaju kako bi raspravili veću i bolju suradnju i kad su akti kulturne politike prepuni fraza o decentralizaciji, produkcija INK Pula 'Samice' gostuje u Pogonu Tvornice Jedinstvo. Naravno, INK nije i HNK, jedno slovo čini ogromnu razliku. To, međutim, nije smetalo vjerojatno trenutačno najuspješnijeg domaćeg koreografa Matiju Ferlina da zajedno s biranom ekipom napravi predstavu koja po mnogočemu o suvremenosti kazališta razmišlja drukčije od većine scene.

Pulski val u hrvatskom glumištu sam je po sebi specifična činjenica. Zahvaljujući dugogodišnjem ustrajnom pedagoškom radu, ali vjerojatno i podzemnim vodama, Pula je iznjedrila cijeli niz autora i izvođača koji danas čine dobar dio zamašnjaka hrvatskoga glumišta, dakle onog njegova boljeg i perspektivnijeg dijela. Iako je to danas već pomalo i povijesna činjenica, dokazuje kako se briga na lokalnom planu može isplatiti i nešto globalnije, ako je ima i ako se želi da je bude. Slično je i s 'Naftom', plesnim projektom i središnjom produkcijom ovogodišnjih Perforacija ostvarenom u suradnji s udrugom Drugo more iz Rijeke. Te dvije predstave svojim su zagrebačkim premijerama obilježile ovogodišnje izdanje festivala, ali, osim produkcijske, druge poveznice među njima teško je naći.

Perforacije
Nafta
Dok je 'Nafta' u koreografiji brazilskog para Ane Catarine Vieire i Angela Madureire konvencionalnija suvremenoplesna predstava, ogoljena od scene s naznakom probuđene svijesti u kostimima, bazirana na pokretu i njegovom značenju, Ferlinove su 'Samice' nastale razvojem, uvjetno, dramskog teksta. Dramaturginja i scenaristica Jasna Žmak je taj poetski polilog napisala gotovo kao odjek avangardnih pravaca dvadesetostoljetne dramaturgije, spojen s ruralnim odvjetkom nove europske drama i, naravno, obilježen lokalnim istarskim koloritom. I kao tekst nesumnjivo vrijedne, 'Samice' u realizaciji postaju epopeja smanjenog mjerila, svijet toliko marginaliziran da istodobno može signalizirati i predvremenost i postapokalipsu, a zapravo je anticivilizacijski testament.

Devet usamljenih žena negdje živi od čekanja do čekanja, sanjajući smrt koja kad i dođe, ne destruira njih, nego njihov svijet, što je još i gore. Repetitivnost i naglašena poza, ostatak jezika koji svoju snagu otkriva izvrtanjem sintakse te ostatak plesnog pokreta u grčevima i staračkim bolesnim trzajima, uz grandiozni minimalizam scenografije Mauricija Ferlina, 'Samicama' daje prvenstveno jedinstvenu atmosferu predstave koja jest i dramska i plesan, ovisi kako je tko želi vidjeti. Izvođačice prekrivene eklektičnim derivacijama narodnih nošnji, u tom sustavu funkcioniraju onoliko koliko su se dale prepustiti konceptu, od Jadranke Đokić do Ane Vilenice i Ivane Krizmanić. Ferlinova predstava nesumnjivo zaslužuje još koje zagrebačko gostovanje, a bilo bi šteta da i sam tekst ne pronađe još koje uprizorenje.

Dok su 'Samice' eksperiment koji je primarno dramskim izvođačima dao priliku da repertoarne datosti zamijene inovativnijom, odgovornijom i nesigurnijom igrom, 'Nafta' je mladim riječkim plesačima, Martini Rukavini, Tanji Kalčić, Vladimiru Ježiću, Nives Soldičić i Marku Kalcu, ponudila priliku za uobičajenu stepenicu više. Bez obzira na autohtonu tematiku narativa o riječkoj rafineriji kao podlozi koja bi ovu predstavu trebala kontekstualizirati, riječ je prvenstveno o preciznoj, ali na trenutke suhoj vježbi. Njezina kvaliteta, pored pedagoške, leži i u razvijanju plesnog izraza koji nije sputan, ali ipak ima nevidljivu sigurnosnu mrežu zbog koje nijedan od nekoliko zaista potencijalno značenjski bogatih prizora ne pronalazi mogućnost pune realizacije. Parafrazom, 'Nafta' je mali korak za suvremeni ples, ali veliki za riječku nezavisnu scenu.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još