Ime Jevgenija Vahtangova u javnosti možda nije toliko zvučno kao ime njegovog učitelja Konstantina Stanislavskog, ali u Rusiji je njegova umjetnička ostavština iznimno cijenjena, a na temelju njegovog rada osnovana je kazališna akademija koja je tijekom gotovo jednog stoljeća djelovanja preuzela vodeće mjesto u izobrazbi ruskih glumaca.

Kao pročelnica Odsjeka za glumu, nastavljačica je tradicije koja je, kako kaže, započela neslavno propalom amaterskom izvedbom, nakon koje su izvođači Vahtangovu uputili poziv u pomoć. On ih je odlučio profesionalizirati svojom posebnom verzijom rada glumca na sebi. Stoga se rođendan Instituta koji je prije dvadesetak godina dobio status nacionalne akademije slavi se na dan njegovog prvog sata glume – 23. listopada 1914.

'U Rusiji djeluje pet dramskih akademija. Jedna je u Sankt Peterburgu, a četiri su u Moskvi, među kojima je i naš institut. Moje je duboko uvjerenje da smo na vodećem mjestu', ponosno kaže Osovskaja.

Dodaje da se poseban naglasak stavlja na tjelesnu spremu i akrobatiku. Profesor scenskog pokreta, Andrej Drozin, autor je metode koja kombinira biomehaniku i učenje Stanislavskog i nju koriste sve ruske dramske škole.

Na pitanje koliko se pristupnika prijavljuje svake godine, odgovara da njihovom veoma zahtjevnom prijamnom ispitu pristupa više od pet tisuća kandidata iz Rusije i bivših sovjetskih republika. U konačni odabir ulazi njih tridesetak.

Što vašu akademiju čini posebnom u Rusiji?
Sve su naše kazališne škole nastale oko i za potrebe točno određenih kazališta. Naš je Institut nastao na temelju rada jednog učitelja. A ubrzo je naš ugled potaknuo gradnju kazališne zgrade koja nosi ime našeg utemeljitelja. Razlikujemo se i po tome što na našem Institutu mogu predavati samo naši bivši studenti. Na taj način prenosimo našu tradiciju – naš tajni recept. Duboko vjerujemo i da redatelji moraju proći glumački trening, a mnogo naših diplomanata režira predstave diljem Rusije.

Hrvatski je obrazovni sustav prošao mnoge promjene nakon socijalizma. Kakva su ruska iskustva?
Bilo je bitno preživjeti promjene i očuvati sustav vrijednosti i tradiciju koja je uspjela održati autonomiju i tijekom socijalizma. Osim toga, besplatno visoko školstvo je naša velika tekovina i u tome nismo htjeli kompromis.

Može li se u Rusiji živjeti od glume?
Nemojmo se zavaravati – i mi smo žrtve uvoza jeftinih kapitalističkih proizvoda – sapunica i američkog sitcom formata. I u poplavi žutila treba naći svoje mjesto. U Rusiji su kazališni glumci veoma cijenjeni. Ruska kazališta svake jeseni održavaju audicije za nove članove. Veliki postotak naših studenata uspijeva dobiti posao u moskovskim kazalištima. U provinciji je drukčija priča – glumci ondje teže preživljavaju.

Održavate li međunarodnu suradnju s akademijama iz inozemstva i kakva su vam iskustva?
Otvoreni smo prema stranim studentima – omogućen im je simultani prijevod na engleski. Sustavom razmjene ovdje studiraju američki i korejski studenti, a održavamo i posebnu suradnju s Drama Centreom iz Londona. Ponosni smo i što smo očuvali jedan malu tradicionalnu osobitost ruske pedagogije – studenti iz poštovanja ustaju kada u sobu uđe profesor. Strani se studenti brzo tome prilagode.

Kakva je budućnost vaše Akademije?
Na Venecijanskom bijenalu 2006. nagrađeni smo posebnim Zlatnim lavom kao škola budućnosti. Tajna naše dugovječnosti je u tome što smo uvijek otvoreni eksperimentiranju – nikada se ne zatvaramo u kalup. Stanislavski nikada nije govorio o gotovom i zatvorenom sistemu – njegova je želja bila da se njegov sustav neprekidno razvija. Vahtangov je nastavljač njegove tradicije i on je produbio taj sustav. Naši studenti moraju biti svjesni tradicije, ali istodobno moraju djelovati u sadašnjosti, biti odraz svog vremena i stvarati novo.