Kazalište NESPORAZUM ILI PITANJE SLOBODE

Zašto je u zadnji čas otkazan program otvorenja Igara?

Desetak dana prije otvorenja intendant Dubrovačkih ljetnih igara Ivica Prlender donio je odluku da prijedlog redateljice Franke Perković prema scenariju Goran Ferčeca nije pogodan za manifestaciju otvaranja i otkazao im suradnju

U tijeku su užurbani pregovori s novim autorskim timom koji mora u vrlo kratkom roku osmisliti i uvježbati ceremoniju otvaranja jer 10. srpnja, tradicionalni datum otvorenja Igara, nikoga ne čeka. Neugodnost izazvanu svime time priznaju sve strane u sporu, ali svaka od njih ima svoje viđenje situacije.

Ceremonija otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara nesumnjivo je njihov u javnosti najvidljiviji i najreprezentativniji programski pothvat, ne samo zato što je on i politički i društveni čin koji pohode elite dok je puku dozvoljeno da ga prati putem izravnog televizijskog prijenosa. Riječ je o uvijek donekle kičastoj paradi koja ima svoje zakonitosti i više-manje jasnu strukturu, u kojoj glumci dolaze u Dubrovnik, od Vijeća i Kneza dobivaju ključeve i pretvaraju Grad u Grad-Teatar, što na kraju i simbolično obilježe podižući zastavu Igara na Orlandovom stupu uz inkantaciju 'O lijepa, o draga...'. No, slobodi na ceremoniji otvaranja ipak, čini se, nije mjesto.

Franka Perković
kao redateljica je na Igrama debitirala prošle godine nagradom Marin Držić ovjenčanom dramom 'Spašeni' Tomislava Zajeca, pa ju je pomoćnica intendanta zadužena za dramski program Dora Ruždjak-Podolski angažirala i ove godine, ali za otvaranje. U skladu s pomakom koji se već prošle godine dogodio, kad je tradicionalna igra ulaska glumaca u Grad i pretvaranje istoga u Teatar, trajala bitno kraće i bila donekle osuvremenjena, Franka Perković željela je otići korak dalje i zajedno s hvaljenim mladim dramaturgom Goranom Ferčecom zamislila nešto komorniji spektakl. Pritom je, tvrdi dramaturg i autor scenarija, sve ono što čini spektakl postavljeno u jezik, dok redateljica napominje ono što je za nju ključno, naime da u njihovoj inačici nema Kneza kojem se glumci obraćaju, nego je zamišljeno da govore izravno svečanoj loži. I u tome je vjerojatno glavni problem, iako intendant Ivica Prlender tvrdi da je otkazivanje suradnje rezultat sasvim normalne kazališne situacije u kojoj naručitelj nije zadovoljan dobivenim, pa ima pravo to odbiti. Za njega je riječ o koncepcijskom nesporazumu jer ceremonija otvaranja ambijentalni je spektakl koji mora poštovati zakone protokola i prostora samog. Tvrdi, dapače, da bi iz onoga što su mu pokazali redateljica i dramaturg vrlo lako mogla, a možda i trebala, nastati zasebna kazališna predstava, ali da to nije prikladno za otvaranje.

Ferčec je iznenađen odlukom intendanta jer smatra da se njegov scenarij bavi upravo besmislenošću takve ceremonije i protokola. Za njega je ovo bila prava prilika da se politički teatra pokaže bez zaštitne mreže dramskog čina, pa iako tvrdi da njegov scenarij ni po čemu nije radikalan, on ipak izbjegava simboliku i obraća se publici i političkoj eliti nešto izravnije nego što je to bio slučaj u dosadašnjim otvaranjima Igara. Da politički ništa ne bi trebalo biti toliko sporno da dovede do otkazivanja suradnje, smatra i Franka Perković, koja tvrdi da su njezina koncepcija i Frečecov scenarij 'čista kamilica' prema onome što je s Gogoljevim 'Revizorom' prošle godine napravio slovenski redatelj Jernej Lorenci.

Dora Ruždjak-Podolski
ne planira dati ostavku na mjesto šefice dramskog programa Igara, iako je ona ta koja je dala mandat Franki Perković da zajedno s Goranom Ferčesom i timom suradnika realizira ono što je intendant na kraju odbio. S obzirom na to da ima tri premijere o kojima se mora pobrinuti ovoga ljeta, smatra da bi ostavka bio nepošten i kukavički čin.

Intendant sam, naprotiv, ne može se zamisliti u ulozi da odbija ili na sličan način skida neku od dramskih predstava u programu, ali otvorenje je ipak 'nešto drugo', dok autorski tim odbijenog koncepta otvorenja nije ni ljut ni razočaran, nego tek iznenađen i zbunjen.

Bilo kako bilo, u tijeku su pregovori s novim autorskim timom za otvaranje. Nesumnjivo, otvorenja će biti, ali ova epizoda pokazuje kako je poetika sitnih koraka u otvaranju Dubrovačkih ljetnih igara, najstarijeg i najskupljeg domaćeg ne samo kazališnog festivala, ipak preradikalna za Grad koji se voli smatrati i Gradom-Teatrom i gradom teatra. A o slobodi, makar i autorskoj, tek će se razmišljati. Gunduliću, Držiću i ostalima unatoč.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još