Kazalište SUVREMENI PLES

Nastavak nevidljivosti ili novi spin?

Studio za suvremeni ples u Teatru &TD premijerno izvodi predstavu Spin koreografa Matthewa Williama Smitha

Tijekom protekle godine Studio za suvremeni ples, jedan od dva najveća, najstarija i najbolja plesna ansambla u zemlji, krenuo je u medijsku kampanju Pola stoljeća sam nevidljiv. Iako su se plesačice bunile zbog teksta koji nose na bedžu, objašnjenje je glasilo: 'Studio, a ne ti osobno!' Nakon zaista uspješne prošle godine, performansa koji je za SSP smislio Oliver Frljić, izvrsnog 'Nastupa' Marije Ferlina i njime zaslužene čak tri Nagrade hrvatskoga glumišta te na koncu izložbe koja tematizira polustoljetnu nevidljivost, kampanja ide dalje, kao i ansambl. Točnije, zajedno idu dalje, jer teško je u domaćim plesnim prilikama znati tko je zaista nevidljiv kad su svi pomalo takvi, ili što je istina, a što – spin, kad se već njime svi služe.

Tako je i s novom produkcijom Studija, koja se možda i baš zbog svega toga zove jednostavno 'Spin'. Riječ je o koreografiji Matthewa Williama Smitha, Novozelanđanina s europskim adresama koji, između ostaloga, predaje i na salzburškoj eksperimentalnoj akademiji SEAD. Tamo ga je tijekom studija upoznala Petra Hrašćanec Herceg i tako je nastala ideja o spajanju potencijala, realizirana tijekom rezidencija Studijevih plesača u prostorima koproducentskih partnera tog projekta, Plesnom centru Oslo i bečkom Tanzquartieru. Nakon praizvedbe u Beču, 'Spin' ima zagrebačku premijeru 3. veljače u 20 sati u Teatru &TD.

Svoj pristup koreograf definira kao povratak tjelesnosti i fizici tijela. Tvrdi da izvođače, primarno orijentirane na rad s tijelom, vidi kao eksperimentalne fizičare koji su ovoga puta u središte svojeg istraživanja stavili vrtnju i sve fenomene koji je čine jednim od bazičnih pokreta: najprije centrifugalna i centripetalna sila, a zatim i odnos momenta i inercije razrađen kroz duete. Želio je, međutim, uobičajenom pojmu vrtnje, što, barem kad je riječ o ljudskom tijelu, podrazumijeva okomitu os, dodati i onu s horizontalnom osi, pa se 'Spin' podjednako događa i na podu, zajedničkom ili pojedinačnom akcijom Dine Ekštajn, Petre Hrašćanec Herceg, Ane Vnučec, Petra Bande i Zvonimira Kvesića.

Ipak, spin ima i neka druga značenja, pogotovo danas u Hrvatskoj, gdje je to postala nova seksi riječ za opis svih vrsta laži, kleveta, podmetanja i manipulacija. Kako umjetničko djelo ne može nastati bez utjecaja šireg, pa i društvenog konteksta, u predstavu su sigurno upisana i druga značenja naslovnog pojma, ali koreograf smatra da bi ipak trebalo čitati najprije ona vezana uz pokret. Kad je pak riječ o pokretu samom, vrtnja o kojoj Matthew William Smith govori podsjeća i na ples derviša, što pak ima i religijske i duhovne implikacije. Njegov je odgovor jednostavan: 'Bilo što s takvom vrstom konzistentnosti morat će na različite načine biti povezano s našom predstavom, barem na razini primarne asocijacije.'

Simplifikaciju plesnog vokabulara primijenjenu u 'Spinu' koreograf tretira kao eleganciju koja nastaje redukcijom i istančanošću, jer smatra da u vremenu kad dominacija takozvanog think dancea još nije zamrla pokretu treba 'dati pravo glasa'. Što, dodaje, nipošto ne znači da je protivnik konceptualnog plesa, s obzirom da je o takvom pristupu razmišljao na početku suradnje sa Studijem, ali je od njega ubrzo odustao. U tome mu je vjerojatno najviše pomogao dramaturg Saša Božić, što je i ostavilo više slobode glazbi Bernharda Weissa.

Slijedom vlastitog spina, koreograf neće nazočiti premijeri ili repriznim izvedbama 4. i 5. veljače u Teatru &TD jer ima već ranije ugovoren angažman s čuvenom izraelskom kompanijom Batsheva, ali najavljuje da će svoje nove suradnike iz Studija za suvremeni ples sigurno pratiti na njihovom sljedećem gostovanju, kad budu igrali 'Spin' u Bruxellesu.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još