Kazalište INTERVJU: GORAN BOGDAN

I mali Mate ima pravo na svoje snove

  • Autor: I.T/S.G.S.
  • 22.12.2010 10:30:02
  • 22.12.2010 10:25:00

Povodom sinoćnje premijere nove predstave ZKM-a, 'Čovjek koji je spasio Europu', koju je prema radiodrami 'Čovjek koji je spasio Nizozemsku' Antuna Šoljana adaptirao i režirao Rene Medvešek, porazgovarali smo s glavnim glumcem

Predstava 'Čovjek koji je spasio Europu' naslanja se na radiodramu 'Čovjek koji je spasio Nizozemsku' Antuna Šoljana. Koliko je Medvešekova verzija naslonjena na original, a koliko nanovo ispričana priča?

Svaki dobar tekst nudi bezbroj mogućnosti čitanja i beskrajna je inspiracija, svako novo čitanje daje nove poglede. Mi nismo išli daleko od Šoljanovog originala, iako su preinake bile nužne. Šoljanov tekst je u svom originalu radiodrama. Samim time, trebalo ga je nadograditi za scenu, razigrati, no time nije ozbiljnije promijenjena ideja vodilja Šoljanovog 'Čovjeka'. Problem Šoljanovog protagonista je danas, ako se može tako reći, nanovo aktualan. Po tome izgleda da se priča ne priča
nanovo, nego se ponavljaju problemi koji dozivaju tu priču.

Što novo nudi Medvešekova interpretacija komada?

'Rene u središte stavlja malog čovjeka, bauštelca, gastarbajtera, koji ima velike težnje i snove. Sada je pitanje koliko mali čovjek ima prava na svoje snove u svjetlu nekih većih, globalnih previranja. Taj čovjek, Mate, smatra i nada se da je baš on taj, a situacija i život ima svoje tijekove i planove za Matu. Ne znam je li bilo što u tome novo glede interpretacije, ali zasigurno je uvijek, nanovo zanimljivo vraćati se na nas same, male.'

Šoljanov komad je vizualno statičan, kako ga je Medvešek razigrao?

Sličnost s originalom, koji je zamišljen kao radioemisija, s nizom intervjua s dotičnim Matom/Mujom/Mihom (uvijek ima drugo ime, tj. ima sva imena), mi smo se odlučili za slično. Ne radi se o radijskoj emisiji, nego o televizijskom prilogu. Dobro, nije tako jednocrtno dramaturški, ali u načelu je to ono sto razbija statičnost originala.

Po fotografijama s proba čini se da Medvešek nije utrčao u suvremeno ruho. U koje vremensko okruženje je smjestio radnju?

Radnja je svevremenska, nije jasno određeno ni naglašeno kad se to događa. Zanimljivo je ili bi trebalo biti zanimljivo to što se to stalno događa. Tu i sad.

Koliko ste vi statični? Jeste li vezani prstom u rupi za jedno mjesto? Ležite li tijekom cijele predstave kao što je vaš originalni prethodnik u radiodrami?

Dobrim dijelom on je vezan za tu rupu, ali prihvatio je cijeli taj nasip ili studio ili Nizozemsku kao svoj dom. Ono, udomaćio se. Tako da Mate dosta slobodno koristi prostor. U svojoj prostodušnosti želi svima objasniti kako, zašto, pa skače svuda okolo i koristi se svim sredstvima da bi objasnio svoj problem.

Kako je bilo raditi na predstavi?


Super. Bilo je dosta 'pimplavog' rada. Trebalo se uskladiti s glazbenicima. Naime, Cinkuši su također dio predstave, bend koji svira uživo u toj zamišljenoj emisiji. Skupa s Matom i ostalim članovima čine KUD Gastarbajter. Taj KUD tijekom emisije pokazuje gledateljima bisere hrvatske kulturne baštine u vidu narodne pjesme, gusala i folklora. Što bi reklo, bit će pjesme i plesa. Sve u svemu, bilo je jako veselo to raditi.

A s redateljem Reneom Medvešekom?


Renea znam još s Akademije, predavao mi je. Drugo, gledao sam skoro sve njegove predstave, a za ostale čuo kao legendarne. Kao i mnogi drugi, obožavao sam 'Brata magarca'. Kao i na tim predstavama, Rene opet ulazi s ogromnom količinom mašte, zaigranosti i energije. Svaki se dan čovjek radeći s njim sjeti zašto je odabrao taj poziv. Prelijepo je svaki dan iznova zaigrati se. A to je točno ono što Rene daje. Osim toga, kao osoba je dosta blag i drag, pa rad s Reneom ima same epitete. Nadam se iskreno da ćemo i publici uspjeti prenijeti dio toga.

  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još