"Djeca će gledati sve što im ponudimo ako je kvalitetno i u skladu s njihovim godinama, ako ih pripremimo za projekciju te kasnije pomognemo u interpretaciji i razumijevanju filma", rekla je Martina Peštaj, medijska psihologinja i selektorica Animafestova Natjecanja filmova za djecu na predavanju o tome kako birati filmove za predškolarce.
Peštaj kaže kako ona više nema dilemu kada je riječ o tome treba li djeci prikazivati ono što mi želimo da gledaju ili ono što bi oni gledali. "Djeci treba ponuditi kvalitetne filmove, ali uz aktivno gledanje filma koje uključuje razgovor prije i nakon filma, njegovu kreativnu interpretaciju, povezivanje filma s ostalim oblicima umjetnosti", ustvrdila je .
Posebno važnim smatra da djeca filmove dožive u kino dvorani. "To je poseban, magičan prostor i ako ih pripremimo na iskustvo gledanja filmova u kinima, omogućujemo im nešto što neće tako brzo zaboraviti, a neke će vraćati u kino do kraja života", rekla je na predavanju "Animacija u ranom i predškolskom odgoju" u Zagrebačkom plesnom centru, koje je popratio veliki broj predškolskih pedagoga.
Po njezinim riječima, film ima veliku snagu da djeca razviju kritičko mišljenje, osjećaj za lijepo i oslobode vlastite kreativne sposobnosti, a odrasli im trebaju pomoći da im iskustvo filma bude što ugodnije i najbolje je kada im to postane zajednička aktivnost.
"Pozornost djece predškolskog uzrasta relativno je kratka, dugometražni film im je velik zalogaj pa je važno da ima elemente koji će stalno privlačiti njihovu pažnju, a kada im koncentracija popusti, treba im dopustiti da se protegnu ili ustanu, na način da ne smetaju drugome", napomenula je.
Marina Gabelica sa zagrebačkog Učiteljskog fakulteta smatra problematičnim što se u novije vrijeme film previše promatra kao zabava. "Ne smijemo zaboraviti da je film prije svega umjetnost i da on može biti prostor našeg stvaranja, u suprotnom pristajemo na stvaranje pasivnih konzumenata sadržaja", istaknula je.
"Djeca danas dobro koriste nove tehnologije, imaju sve ono o čemu nismo mogli ni sanjati, no pitanje je jesu li medijski pismeni, odnosno mogu li određeni medij kritički sagledati i samostalno izraziti svoje ideje", ustvrdila je.
Gabelica ocjenjuje opasnom poznatu tvrdnju da se "o ukusima se ne raspravlja". "Ako dopustimo medijima i televiziji da određuje što dobro ili ne, slavimo mediokritet, a djeca će gutati sve bez kritičkog odmaka", rekla je.
Iznijela je podatke istraživanja, prema kojima čak 71 posto djece u sobi ima televizor, samo u Europi postoji 320 dječjih kanala, a djeca od tri do deset godina provedu dnevno i više od tri sata gledajući televiziju. Do polaska u prvi razred već su proveli tri školske godine pred televizorom, što je više vremena nego sa svojim roditeljima. Najčešće gledaju crtiće, ali i sve što se prikazuje, od reality programa, kvizova, igranih filmova.
Rješenje vidi u obrazovanju i izlaganju kvalitetnim primjerima. "Filmska pismenost bila bi upoznavanje s abecedom filma, a kao i sa svakom pismenošću ona ne smije početi tek u osnovnoj školi, već od najranijih dana", naglasila je.
S tim ciljem obrazovni program Sedmi kontinent organizira projekcije animiranog filma za vrtiće koji će se tijekom iduće pedagoške godine provoditi u zagrebačkim kulturnim centrima, a i jedan od ciljeva Kurikularne reforme za područje predškolskog odgoja je poboljšanje pristupa u gledanju filmova.
Animafest se djeci i mladima tradicionalno obraća putem radionica i projekcijama s pomno odabranim filmovima, koji su ove godine podijeljeni u četiri natjecateljska programa namijenjena određenim dobnim skupinama, od četiri godine nadalje. Nakon projekcija slijede razgovori s publikom o pogledanim uratcima.
