'MOMMY' U KINIMA

Xavier Dolan - filmski wunderkind za 21. stoljeće

25.01.2015 u 10:18

Bionic
Reading

U kinima je počeo igrati u Cannesu nagrađeni film 'Mommy' Xaviera Dolana, mladog kanadskog filmaša i glumca kojega se potpuno opravdano proziva filmskim wunderkindom. Dvadesetpetogodišnji Dolan se kroz nekoliko filmova, od svojeg prvijenca 'Ubio sam majku' koji je snimio kao tinejdžer, profilirao u potencijalno velikog filmskog autora za 21. stoljeće

U povijesti filma bilo je nekoliko autora koji su zaslužili status wunderkinda, svojevrsnog Rimbauda sedme umjetnosti, zahvaljujući tome što su u mladosti snimili fascinantne filmove, a ne bi odmoglo ni ako su ubrzo tragično skončali. Prvi među njima je Jean Vigo (1905-1934), poetski realist koji je od tuberkuloze umro u 29. godini života, prije toga snimivši remek-djela 'Nula iz vladanja' i 'Atalanta'. Wunderkindom je proglašen i Orson Welles (1915-1985), koji je stvorio 'Građanina Kanea' u 26. godini života - najslavljeniji prvijenac u svijetu filma i donedavno uvijek proglašavan najboljim filmom svih vremena. To može samo – wunderkind!

Filmski svijet sada ima novog wunderkinda, Kanađanina Xaviera Dolana (rođenog 1989. u Montrealu) koji je kao režiser debitirao sa 20 godina snimivši komičnu dramu 'Ubio sma majku'. Dolan je napisao i scenarij za film, glumio je glavnu ulogu, razmaženog gej tinejdžera Huberta Minela koji se stalno sukobljava s majkom koju smatra manipulativnom malograđankom bez stila. Što ona jest, utjelovljena u genijalnoj ulozi Anne Dorval, ali je ujedno i roditelj pun ljubavi i brige za jedino dijete, pa se 'Ubio sam majku' pokazuje kompleksnom pričom o odrastanju koja se tematski oslanja na Truffautov '400 udaraca', s kojim dijeli i autobiografske elemente.

Je tue ma mere

Očito je da je za vrijeme snimanja 19-godišnji Dolan glumio donekle samoga sebe (pa i naziv filma je u prvom licu), artistički nadarenog i privlačnog autsajdera, zabrinutog oko vlastite seksualne orijentacije i prihvaćanja okoline, a opet povremeno i strašno sebičnog manipulatora, zapravo tipičnog pubertetliju. Time je 'Ubio sam majku' imao emotivno autentičnost koja se odlično nadopunjavala s razigranom režijom u stilu mladog Godarda, iako je Dolan kasnije u intervjuima rekao da tada nije još ništa gledao od prvaka Novog vala. U Cannesu 2009. otkriven, od kritike pohvaljeni i diljem svijeta prikazani prvijenac (kod nas premijerno na Zagreb Film Festivalu), 'Ubio sam majku' najavio je Dolana kao autora koji zaslužuje pozornost.

Uslijedila je drama o ljubavnom trokutu 'Izmišljene ljubavi', najslabiji Dolanov film, koji je krenuo vizualni stil 'Ubio sam majku' pretvarati u manirizam te se previše oslanjao na pop muziku u prikazivanju stanja glavnih likova. Iako vizualno eklektičan, Dolan je i proizvod MTV-jeve spotovske estetike te bi bio fantastičan režiser muzičkih videa, što je potvrdio spotom 'College Boy' francuski new wave benda Indochine. U popkulturnom smislu Dolan je glas hipsterske generacije tzv. millenials, opsjednutih osobnim odnosima i samoaktualizacijom te međugeneracijskim odnosima što sustavno tematizira njegov dosadašnji filmski opus.

Mommy

Nakon razočaravajućih 'Izmišljenih ljubavi', treći film 'Laurence Anyways' bio je tour de force kreativne energije, iako ne uvijek zadovoljavajuće posložene, s obzirom na epsko dvoipolsatno trajanje ove drame o ljubavi trans* osobe i njene djevojke koja se zaljubila u muškarca koji je otkrio drugačiji rodni identitet. Kritičari su film usporedili s Fassbinderom, koji je također snimao veličanstvene melodrame o marginalnim identitetima, no Dolan je mnogo više romantičan u svojem tretmanu, nikad ne naglašavajući društveni aspekt u odnosu na emotivni, iako je ponekad plakativan u tome. Slow motion ponekad zlorabi više nego što je potrebno te se oslanja na momente magičnog realizma koji većinom uspijevaju. 'Laurence Anyways' je Dolana – prvi put u vlastitom filmu isključivo iza kamere – vratio na poziciju wunderkinda, i spasio od kletve one hit wondera, a to se nastavilo i sljedećim filmom, mučnim sadističkim trilerom 'Tom na farmi'.


Natopljen Hitchcockom i Polanskim, 'Tom na farmi' je priča o posljedicama smrti mladog homoseksualca, čiji dečko dolazi iz grada na sprovod u ruralnu u sredinu iz koje je pokojnik poticao. Dolan opet glumi glavnu ulogu, i to do samoponiženja predano, kao slabašna plavuša s lošim minivalom, opsjednut tugom zbog smrti voljene osobe i paraliziran krivnjom preživjelog, on se upušta u sadomazohistički odnos s bratom svojeg mrtvog ljubavnika, koja postaje sve nasilniji pa i opasan po život. 'Tom na farmi' je nevjerojatno napet film, tijekom kojeg gledatelj stalno strijepi da će se dogoditi nasilje, dok se homoerotski kontekst cijele priče čini potpuno organskim, te se ne tematizira pedagoški nego isključivo dramaturški.

Vrijedi istaknuti kako Dolan seksualnosti pristupa iz postgej perspektive te s jedne strane uopće ne skriva vlastitu seksualnu orijentaciju i snima filmove o ljudima koji su dio LGBT zajednice (scena seksa Huberta s dečkom u 'Ubio sam majku' jedna je od najljepših u povijesti filma!), ali s druge strane ne politizira niti educira, nego sve zajedno tretira isključivo kao uobičajeni dio narativa.

Iako se oko njegovih filmova često spominju drugi režiseri kao referentne točke – Truffaut, Godard, Hitchcock, Polanski, Fassbinder, Almodovar – Xavier Dolan tarantinovski obrađuje filmsku povijest za vlastite autorske i estetske ciljeve stvarajući vizualno prepoznatljiva djela. Istovremeno tematski konzistentan, baveći se emocijama i njihovom patologijom u kontekstu međuljudskih odnosa, uključujući podjednako gej i heteroseksualne likove, mlađe i starije, muškarce i žene i one koji nisu ni jedno od to dvoje, Xavier Dolan je filmski autor za 21. stoljeće, čiju uzlaznu putanju potvrđuje i 'Mommy', odnedavno na repertoaru hrvatskih kina.

Laurence Anyways

U najnovijem filmu 'Mommy' Dolan se vraća odnosu majke i sina, ovaj puta mladog Stevea koji pati od poremećaja u ponašanju i Diane (opet Anne Dorval!), u koji se upetlja susjeda i stvori neočekivana obitelj. 'Mommy' je premierno prikazana u glavnoj konkurenciji Cannesa, film je doživio standing ovation te na kraju osvojio i Grand Prix, drugu nagradu festivala. Dolan se režiserski nadmašio u 'Mommy', hrabro kombinirajući dva formata filmske slike u čaroban trenutak oslobođenja, jedan od vrhunaca filma. Scenaristički gledano, mogla se tu i tamo izrezati poneka scena, no 'Mommy' je film koji nosi poletna režija i fantastičan glumački trio (Dorvall, mladi Antoine-Olivier Pilon kao Steve i Suzanne Clement u ulozi susjede Kyle) te emotivna priča o ljubavi i samouništenju.

Hiperaktivni Dolan ne samo da režira, piše scenarije i glumi - i to ne samo u vlastitim filmovima nego je čak i sinkronizirani glas Rona Weasleyja u filmovima o Harryju Potteru na francuskom u Quebecu - nego se sada bavi i kostimografijom, što je savršeno funkcioniralo u 'Mommy', filmu koji je na neki način podjednako iskonstruiran kao svjetovi Wesa Andersona. No Dolan artificijelnim sredstvima teži poetskom realizmu, zbog čega su njegovi filmovi tako ljudski i prijemčivi svima. U Dolanovom slučaju kreativnost nadoknađuje izostanak životnog iskustva, što znači kako je opravdano očekivati još kompleksnija djela kako njihov autor bude sazrijevao.

Već snima sljedeći film, pomalo pretencioznog naslova 'The Death and Life of John F. Donovan' s Jessicom Chastain i Susan Sarandon, što pokazuje prvi odmak od dosadašnjeg montrealskog filmskog miljea, izraženog i kroz kombiniranje engleskog i francuskog u dosadašnjim filmovima. Dolan još nije dobio poziv Hollywooda, koji će prije ili kasnije uslijediti, ali ne treba biti iznenađen ako zadrži svoju nezavisnu poziciju.

S današnjih 25 godina Xavier Dolan još uvijek je wunderkind suvremenog filma, no već sutra će, nema sumnje, postati klasik.