Croatie, la voici

CROATIE, LA VOICI

Hrvatski eksperimentalni filmovi u Parizu

Od 12. do 17. listopada u Centreu Pompidou u sklopu festivala Croatie, la voici bit će prikazani hrvatski eksperimentalni filmovi koje su izabrali kustosi Jonathan Pouthier iz Centrea Pompidou i Diana Nenadić iz Hrvatskog filmskog saveza

Udružena oko kinoklubova već od 1935. godine, avangarda hrvatske kinematografije kultivirala je i promovirala praksu amaterskog stvaralaštva. Ova retrospektiva kratak je pregled posebnosti kinematografije koja je relativno slabo poznata u Francuskoj. Na otvaranju će biti projiciran rad dvije povijesne figure, Oktavijana Miletića i Mihovila Pansinija. U dijelu 'Pohvala satire' i 'Ein Film für die Anarchie' ističu bezobrazluk umjetnika koji traže emancipaciju i preporod.



U 1960-ima eksperimentalnim filmom dominiraju škole u Zagrebu i Splitu. U glavnom gradu dominira ideja antifilma, dok se na obali Mediterana u kinoklubu Split kojim upravlja Ivan Martinac razvija meditativan film obilježen poezijom.

Prvi dio u kojemu će biti prikazani majstori amaterskog filma, održao se 12. listopada s uvodom Hrvoja Turkovića. Oktavijan Miletić stvorio je mnogobrojne amaterske filmove kojima je najčešće parodirao dominantne žanrove svog vremena. Dok se Miletiću činilo da je film ograničen na uživanje u dokolici; mladi liječnik Mihovil Pansini već je anticipirao estetsku zbrku koja će ga dovesti do njegovog radikalnog koncepta antifilma početkom 1960-ih.

U subotu je projiciran dio 'Pohvala satiri' koju su predstavili Hrvoje Turković i Ana Hušman. Kraj 1950-ih obilježen je u Hrvatskoj (kao uostalom u cijeloj Jugoslaviji) institucionalizacijom nacionalne kinematografske proizvodnje. Namjerno ili slučajno, neki hrvatski sineasti osporavali su to stvarajući filmove u kojima su groteska, burleska i apsurd dali obrise jetkoj satiri u kojoj nije nedostajalo humora i poruge. Prikazani su filmovi Tomislava Kobije, Vlade Kristla, Ante Babaje i Ane Hušman.

U drugom dijelu subotnjeg programa pod nazivom 'Ein film für die Anarchie' koji je predstavila Tanja Vrvilo prikazana su dva filma Vlade Kristla. Kristl se kao dvadesetogodišnjak borio u redovima partizana tijekom Drugog svjetskog rata. 1963. godine, sada već pjesnik i slikar u Münchenu, Kristl otkriva 'konkretni film'. Bez osvrtanja na povijest filma ni na avangardna strujanja, na sebe uzima odgovornost prebacivanja koncepta partizanskog gerilskog ratovanja u domenu dogmi, teorija i strategija u minulim desetljećima. Neorganiziranost koja je kultivirana s ljubavlju u njegovim je filmovima donijela lijepe plodove. Prikazani su 'Film oder Macht' (1970) i 'Arme Leute' (1963).

U subotu je isto tako predstavljen i Kinoklub Zagreb oko kojega su se okupljali stvaratelji eksperimentalnog i avangardnog filma do 1960-ih promičući nužnu transgresiju filmskih normi. U sklopu ovog dijela programa prikazani su filmovi Tomislava Gotovca, Mihovila Pansinija, Milana Šameca i Vladimira Peteka.



Praksa dokumentarnog eksperimentalnog filma, predstavljena u nedjelju 14. listopada, pravi je inkubator eksperimentalnoga u Hrvatskoj. Socrealizam koji je obilježavao dokumentarnu produkciju u Istočnoj Europi, u bivšoj je Jugoslaviji skinula s trona generacija mladih sineasta (Nikola Babić, Obrad Gluščević, Krsto Papić, Zoran Tadić, Krešo Golik) prema kojima dokumentiranje stvarnosti iziskuje neizbježno i poetičnu i političku komponentu.

Splitska škola, obilježena stvaralaštvom Ivana Martinca, sudjelovala je u pojavi poetične prakse, kvazi egzistencijalističkog i eksperimentalnog filma. Splitski je stil krajnje simboličan, romantičan, melankoličan i meditativan s fokusom na egzistenciju. Osim Martinčevih filmova, u nedjelju su prikazani i filmovi Ante Verzottija i Lordana Zafranovića.

U segmentu 'Performance, action & film' koji je koncipirao kustos Mehdi Brit u suradnji s Leilom Topić prikazani su filmovi Tomislava Gotovca, Dalibora Martinisa, Željka Kipkea, Ante Peterlića, Sanje Ivekobić, Lazara Stojanovića, Ivana Faktora, Zdravka Mustaća i Gorana Trbuljaka. Proklamiravši da je sve film, a tako i on sam, Tomislav Gotovac utjelovio je elan pun rizika i smjelosti u kojemu je tijelo, subjekt i objekt radnje, postalo materijalom i osnovnom česticom njegove umjetnosti.

Nakon prvog happeninga u Jugoslaviji (1967) te njegovog prvog čina ekshibicionizma u Beogradu 1971, za Gotovcem su se poveli i drugi umjetnici poput Sanje Iveković i Dalibora Martinisa koji su doprinijeli sceni u kojoj su performans i akcija bili most do eksperimentalnog i radikalnog filma koji je propitkivao urbana i socijalna pitanja.

U srijedu, 17. listopada, pariškoj publici će svoje djelo predstaviti Ivan Ladislav Galeta koji je hrvatski pionir novih medija. Njegova filmska djela počivaju na konceptualnim istraživanjima i strukturalnom pristupu filmu. Galeta metodički rastvara jedinstvo snimljenih referirajući se na filmski aparatus.
Sve o temi: eksperimentalni film