Kada je negdje u prošlom-pretprošlom desetljeću HTV emitirala posljednju epizodu serije 'Obitelj Soprano', sjećam se da sam žurila kući da bih je pogledala. Nije bila stvar u tome da sam jedva čekala saznati kako završava. To sam već bila znala. I tada je postojao internet, i tada je bilo torrenata, i tada su domaće televizije otkupljivale strane serije s pokojom sezonom zadrške. No bio je to nekakav kontinuitet - seriju sam bila počela gledati na HTV-u pa sam je tako htjela i završiti. Osim toga, i tada - pa čak do neke (mnogo manje, ali ipak postojeće) mjere i danas - postojala je vrijednost u nečemu što se zove zajedničko gledanje. 'Sopranose' sam gledala zajedno s mamom, koja pripada generaciji nesvikloj na streaminge, torrente i slično, ali voljela sam s njom zajedno pogledati epizodu pa poslije razgovarati, raspravljati, zajedno se smijati, plakati...

Vremena se, što se navika gledanja televizije, strahovito brzo mijenjaju i danas su stvari već gotovo potpuno drugačije. Već i moja, sredovječna generacija, rijetko gleda serije u redovitom televizijskom programu, nego ih konzumira prema vlastitom rasporedu i nahođenju, a generacijama mlađima od moje čak je i televizijski uređaj postao višak. Serije gledaju na tabletima, laptopima, čak mobitelima, a o nekom fiksnom rasporedu razmišljaju kao o nečemu što još valjda postoji samo u staračkim domovima, gdje je važno da se večera servira nakon dnevnog kviza i sapunice jer im inače nitko od štićenika neće doći u blagovaonicu.

Vjerojatno u tim sve brže mijenjajućim navikama gledanja televizijskih sadržaja kao što su serije leži i razlog što ćete na domaćim televizijama sve rjeđe naći kvalitetne strane serije. Odgovorni za njihov otkup sve gore napisano - i još više od toga - vrlo dobro znaju i prema tome se ravnaju. Serije poput 'Obitelji Soprano' ili njihova suvremenog ekvivalenta po kvaliteti skupe su za otkup, pa ako na njih potroše novac - tko će ih gledati? Mlađa ih je publika već odavno pogledala na streamingu ili nekako drugačije, a za stariju publiku - onu koja je i dalje vezana uz televizor i raspored prikazivanja - pogodnije su sapunice. Imaju više epizoda, možeš ih emitirati svaki dan, navući ćeš ih na gledanje na puno dulje razdoblje, a ako svemu dodaš da su mnogo jeftinije za otkup - to se jednostavno više isplati.

Sve se to jako dobro vidi i u rasporedu prikazivanja domaćih televizija. Prelistate li, naime, njihove programe samo u zadnjih tjedan dana, a kamoli u zadnjih godinu-dvije-pet, vidjet ćete da komercijalne televizije uglavnom zaobilaze kvalitetne strane serije. S eventualnim izuzetkom RTL-a 2 - koji neumorno ciklički reprizira nekoliko popularnijih sitcomova te vikendom izvlači slabiju B-klasu nekih anglosaksonskih kriminalističkih, akcijskih i (vrlo rijetko) dramskih serija - tu od stranih serija apsolutno caruju turske i meksičke sapunice. I na Domi TV se zna pojaviti tu i tamo pokoji strani serijski hit, ali tako slabo najavljivan da ga rijetko tko uspije i primijetiti. HTV se još koliko-toliko (premda ne dovoljno) trudi, pa je u zadnjih nekoliko godina ipak emitirao serije kao što su 'Dobra žena', 'Igra prijestolja', 'Borgen', 'Downton Abbey', 'Nasljednici', 'Kuća od karata', 'Noćni upravitelj', 'Domovina' i slično. Većina ih je došla na HTV-ov ekran s previše sezona zadrške (jedna-dvije godine kašnjenja još su nekako prihvatljive, ali sve što je više od toga definitivno je previše), no među Prisavljanima koji odabiru strani dramski program barem se primjećuje kakva-takva volja da gledatelje upoznaju s onim što je na svjetskoj televiziji već desetljećima najkvalitetniji sadržaj.

Osim što ne otkupljuju neke od najboljih stranih serija o kojima svi govore, domaći televizionari znali su činiti i još neke neoprostive grijehe. Primjerice, HTV je bio počeo prikazivati jednu od najboljih TV serija ovog stoljeća - 'Momke s Madisona', a onda ih nakon nekoliko sezona bez ikakvog objašnjenja prestao prikazivati. Razlog je vjerojatno bio slaba gledanost, ali slaba je gledanost vjerojatno bila posljedica vrlo lošeg termina prikazivanja i nedovoljnog reklamiranja serije. No kada se govori o uništavanju dobrih serija lošim terminom prikazivanja, tu su domaći komercijalci ipak prvaci. Izvrstan je primjer Nova TV, koja je također prije sedam-osam ili koliko već godina bila počela prikazivati 'Breaking Bad', također jednu od najboljih i najhvaljenijih serija današnjice - te je onda prikazivala u terminu debelo poslije ponoći. O zbrci koju je RTL izvodio s 'Kućanicama' i 'Uvodom u anatomiju' da ne govorimo - to pred kraj više ni Bog Isus nije znao kada se što prikazuje, koja je sezona na rasporedu, zašto se prvo emitira jedna epizoda iz pete, a zatim jedna iz druge sezone i uglavnom, zbog načina na koji su se komercijalci odnosili prema najkvalitetnijim serijama sa Zapada danas mi je manje žao što ih više gotovo uopće ne prikazuju.

I sad, s jedne strane, mogu shvatiti zašto je tome tako - neke od razloga već sam i napisala u prethodnim odlomcima. Novo doba, mladi su već ionako sve pogledali na tabletima, starijima je lakše podvalit' sapunice, blablabla, vremena su teška, treba zaraditi kruh i naplatiti ga oglašivačima. Sve je jasno. No ono što komercijalci totalno, a HTV djelomično zaboravlja jest da čak i u ovo, novo doba s novim navikama gledanja televizije, postoji vrijednost u tzv. 'zajedničkom gledanju televizije'. Postoji ono ćaskanje o serijama uz uredski aparat za kavu sutradan ujutro, postoji Twitter na kojem se događaji u premijerno prikazanim epizodama naširoko i u detalje razrađuju i većina serija o kojima se govori ne bi bila toliko popularna da ih prvo netko nije prikazao u redovnom rasporedu i da ljudi o njoj nisu pričali. I da iako sve više ljudi gleda serije na streamingu, torrentima i slično, većina njihove publike nije među takvima. 

Također zaboravljaju da iako JEST istina da su većinu serija gledatelji pogledali na raznim streaming servisima, postoje serije kojih na tim servisima NEMA. Iako se i to pomalo mijenja pa, recimo, Netflix preuzima i serije nekih američkih zemaljskih TV mreža - dosta je čest slučaj da se na streaming servisima mogu pogledati serije s američkih tzv. kabelskih kanala, ali ondje nema serija s 'regularnih' televizijskih mreža kao što su NBC, ABC, CBS i tako redom. A iako su takve serije obično nešto manje kvalitetne nego kabelske, ima ih podosta koje bi se dalo otkupiti i gledati. HTV tu čak pokazuje znakove da shvaća u čemu je stvar pa otkupljuje stvari kao što su 'Dobra žena' i 'Brooklyn 99', ali možda bi mogao malo uhvatiti ritam i otkupiti ih prije nego što gotovo dođu do zadnje sezone. Komercijalci su takvu razinu svijesti pokazivali samo i isključivo u slučaju apsolutno najgledanijih mrežnih američkih serija, što su u pravilu bile tisuće varijanti policijskih forenzičkih glupiranja, po kvaliteti ne osobito profinjenijih od sapunjara.

O tome da bi se gledatelje možda navikavalo na bolje sadržaje, da bi im se razvijao bolji ukus - bolje da ne započinjem raspravu. To, pretpostavljam, nikome od domaćih televizionara (osim možda tu i tamo HTV-u) uopće nije u interesu. Gledatelji bi, kad bi ih se naviklo na nešto bolje, možda mogli - sačuvaj Bože - razviti i određena očekivanja glede kvalitete domaćeg programa, a što ćemo onda?

Kraće rečeno, kada bih danas neku dobru seriju poželjela gledati zajedno s mamom ili u bilo kakvoj drugoj međugeneracijskoj varijanti, najjednostavnija bi mi opcija bila naučiti mamu kako da barata Netflixom, HBO-om on demand, Pickboxom ili nekim četvrtim streaming servisom. Potraga za kvalitetnom serijom na domaćim kanalima pokazala bi se, naime, gotovo nemogućom misijom - na HTV-u bi uglavnom bile sve serije koje sam odavno pogledala, a na komercijalnim kanalima eventualno bismo se mogle naći na nekoj epizodi 'Moderne obitelji' koju smo obje igrom slučaja propustile. 

To je tužno iz nekoliko razloga, od kojih je najvažniji taj što su se naše, domaće televizije, u ovom transformacijskom dobu televizije - odlučile biti trash televizije. Odlučili su da će biti televizije za manje zahtjevne gledatelje i da baš ni u čemu neće poticati razgovore uz aparat za kavu ni rasprave na Twitteru. Kratkovidan je to plan jer kada jednog dana generacija nesvikla streamingu i torrentima više ne bude pred TV ekranima, morat će JAKO pretumbavati svoje poslovanje da bi uopće nastavili postojati. Da i ne govorimo o tome da zahvaljujući njima čitava jedna, starija generacija nema priliku gledati kvalitetne serije kao što su 'Amerikanci', 'Black Mirror', 'BoJack Horseman', 'Hannibal', 'Luda bivša djevojka' i još mnoge druge. Koga briga, zar ne? Za njih su dovoljno dobre i sapunice...