'Rakijaški dnevnik' prati ilegalnu izradu rakije koju je vodio Eric Maria Strom (odnosno Mario Haber), tehničar zvuka i predani proizvođač rakije. Više od desetljeća snimao je razgovore i zvukove u vlastitoj kući i oko fermentora alkohola, a film koji je na osnovu te građe snimio Damir Čučić jedan je od najzanimljivijih u Regionalnoj konkurenciji ovogodišnjeg ZagrebDoxa.

Čučić je pozornost javnosti zadobio svojim igranim filmom 'Pismo ćaći' iz 2012., koji je neočekivano, ali zasluženo osvojio Zlatnu arenu na festivalu u Puli. U intervjuu za tportal.hr Čučić otkriva što mu je značilo dobiti glavnu nagradu u Puli te otkriva neke od tajni ludog 'Rakijaškog dnevnika' koji se na ZagrebDoxu prikazuje još u četvrtak (26. veljače) u 21 sat.

Kako biste žanrovski definirali 'Rakijaški dnevnik'? Koliko je ono igrano u filmu u službi dokumentarnog?

'Rakijaški dnevnik' eksperimentalni je film koji propituje filmski medij. Ti eksperimenti dozvoljavaju autoru da kombinira elemente dokumentarnog, igranog i animacije, i upravo tim rubnim izražajnim pravcem je krenuo taj film. U svakom filmu nastojim protagoniste tretirati kao glumce, čak bih rekao kao filmske dive. Za vrijeme snimanja protagonistima dajem upute koje podrazumijevaju da oni glume sami sebe u igranom filmu, dakle igrano je uvijek prisutno u 'Rakijaškom dnevniku' pa i na uvodnoj špici piše da Maria Habera igra Eric Maria Strom, to je Haberov umjetnički pseudonim.

Kako je uopće nastala ideja za ovaj film, kako ste došli u posjed audiosnimaka pečenja rakije?

Ideja za film nastala je tijekom druženja s Haberom. On je godinama spremao dokumentarnu radiodramu na temu rakijaša, vrijedno je prikupljao audiomaterijale oko rakijskog kotla. Uvijek sam mu govorio da ću rado preuzeti njegove snimke ako ikada odustane od vlastita autorskog projekta; tako je i bilo. Moram reći da se mi poznajemo od 1987. godine. Muvali smo se oko dvije sestre; on je kasnije kraće vrijeme bio oženjen starijom. 2003. godine započeli smo suradnju na filmu, tako da je Haber bio tonac ili kompozitor na jedno pet filmova i koscenarist na moja tri dugometražne filma.

Mario Haber fascinantna je pojava u filmu, doista ispunjava kadar svojom prisutnošću. Nažalost, preminuo je prošlog ljeta. Jeste li već imali dovoljno snimljenog materijala za film ili je njegova smrt zakomplicirala produkciju?

To da je Mario Haber preminuo prošlo ljeto čujem sada od vas, rekli bismo to mi je prvi glas. Koliko znam, Haber je skočio kroz prozor i od tada mu se gubi svaki trag, što nipošto ne govori da je pokojni. Držim da mu je dosadilo društvo pa je promijenio sredinu. 'Rakijaške dnevnike' završili smo u proljeće 2012., a Haber je nestao 2014., znači imali smo snimljen film o njegovom nestanku dvije godine prije nego što je skočio kroz prozor. Dakle, naša scenaristička grupa 2012. unaprijed je predvidjela da dvije godine nakon snimanja filma Habera više neće biti. S obzirom na to da je važan član scenarističkog tima bio i sam Haber, ispostavlja se da je dvije godine unaprijed predvidio vlastiti nestanak, pa onda svi mi koji štujemo njegov lik i djelo s pravom smatramo da je svetac.

Vaš film 'Pismo ćaći' prije nekoliko je godina trijumfirao na  Puli. Je li vam taj uspjeh olakšao rad na sljedećem film, što zapravo znači osvojiti Zlatnu arenu?

Vrlo sam ponosan što je 'Pismo ćaći' dobilo nagrade u Puli, ipak je to nacionalna filmska revija i referentna točka režiserove karijere, naravno ako režiser živi u Hrvatskoj. Volim filmske nagrade, držim da su motivirajuće a i prilično je ugodno kada uz strukovno priznanje dođe i novčana nagrada. No ipak me više veseli to što imam mogućnosti svaki dan raditi na filmu (filmovima), dakle ja ujutro otvorim oči i isti čas je film oko mene. Ta intima s filmom najveća je zamisliva nagrada, istinsko uživanje koje ne bih mijenjao ni za kakva priznanja, a bome ni za novac koji uz priznanja ide.

Koje tajne u procesu nastanka rakije otkriva vaš film? Imamo li na kraju znanja da se i sami dohvatimo izrade rakije ili ipak preporučujete gledateljima da se zadrže na pijenju?

Destilacija je drevni narodski proces i tradicionalna je u mnogim kulturama, tako da sam proces poznaje i primjenjuje puno ljudi. Svako pak uređenije zapadno društvo pokušava u svoj robovlasnički sustav ugurati i zabranu proizvodnje alkohola za vlastite potrebe. Stoga apeliram da proizvodimo alkohol za vlastite potrebe kako bismo pokazali neposluh spram trutova koji upravljaju državom.

Zadnje je pitanje naravno – koja vam je omiljena rakija?

Nemam omiljenu rakiju, već listu i poredak. Na prvom je mjestu Haberova dunja, druga je kruška Krune Hajdlera, treća je Haberova trešnja, četvrti Haberov antigripin (hibrid rakije i drugih pripravaka), peta je šljivovica obitelji Marinkić iz Gunje. Ostatak liste mijenja se kroz godine.