Kako je navedeno, umjetnica ovom izložbom i istoimenim projektom, pokrenutim 2019., nastoji podsjetiti na postojanje tih logora, smatrajući da su u dominantnom povijesnom narativu o političkom logoru Goli otok, kao i u javnom govoru o njemu, u potpunosti potisnute specifičnosti ženskog iskustva traume, pa čak i postojanje tih ženskih logora.

U njima je od 1950. do 1956. boravilo više od 850 žena osuđenih zbog povezivanja s Infombiroom.

Režim u logoru sustavno je ugrožavao reproduktivno zdravlje kažnjenica, osjećaj etičke odgovornosti i skrbi za druge te isključivao njihove spolne specifičnosti. Zatvorenice su bile prisiljavane da kažnjavaju, nadziru i isljeđuju jedna drugu, što je, uz težak rad, rezultiralo njihovom dubokom traumom i dugogodišnjom šutnjom, navodi se u pratećem materijalu.

Izložbu uz Andreju Kulunčić kustoski potpisuju Irena Bekić i Anca Verona Mihuleţ.

Ravnateljica MMSU Branka Benčić navela je da se tema ženske traume širi i izvan teme izložbe i projekta, a iskazuje se kroz nasilje, vidljivo i nevidljivo, u okviru struktura i izvan njih, i danas nad ženama, a može rezultirati femicidom. Na izložbi su predstavljeni rezultati istraživanja tijekom trajanja projekta na lokacijama logora i sjećanjima zatočenica, a transformirana su u vizualni medij - fotografiju, crtež, video i instalacije, rekla je Benčić.

Okupljene na otvaranju pozdravili su i autorica Andreja Kulunčić, pročelnik riječkoga gradskoj odjela za kulturu Ivan Šarar te kustosica Irena Bekić.

Izložba pruža mogućnost sudjelovanja posjetiteljica, tako da u okviru radionica izrađuju glinene figurice zatočenica i ispisuju po jedno ime zatočenih žena na crvenu platnenu traku. Ideja je da se 850 figurica, koje predstavljaju toliko zatočenih žena, zajedno s ispisanim platnom, izlažu u sklopu naknadnih izložbi na ovu temu.

Izložba ostaje otvorena do 20. ožujka.