Godinama se bavio antimodernističkim fenomenima u povijesti kulture, a kojemu je posebno interes predstavljala hrvatska književnost 17. stoljeća, poredbena povijest hrvatskog stiha i antimodernizam; dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.

Na samom početku komemoracije za najučenijeg književnog znalca, govorila je njegova dugogodišnja kolegica i prijateljica, ministrica kulture Andrea Zlatar Violić.

'Nikada od njega nisam čula ni jednu riječ suvišnog, ni jednu riječ neprimjerenog, njegove izrečene misli bili su nevjerojatni portreti. Naučio me što znači ulaziti u tekst i pronaći u njemu segmente koje ne možemo protumačiti ili koji vode u kontradikciju. Tu je profesor Kravar postavljao prava pitanja, on ih nikad ne bi ignorirao, zaboravljao ili zaobilazio već bi postavljao hipoteze. Kod njega sam najviše cijenila ozbiljnost i jasnoću u analizi, gdje se od identifikacije teških mjesta prelazi u argumentaciju, koja ponekad ostaje i otvorena.

Osamdesetih godina, kada se počeo pojavljivati na Trećem programu Hrvatskog radija i u televizijskim emisijama, posebice kao čest gost u 'Pola ure kulture', iskazivao je nevjerojatnu svijest o svakodnevnim fenomenima, različitim pitanjima, od imena spomenika do ideje šetnje. Uglavnom je pričao o temama koje se nama čine rubnima i kroz koje 'prolazimo' ne razmišljajući o njima, uvijek je imao svoje stavove koje je formirao kritički te je analizirao ono što nas okružuje.

Predavanja su mu uvijek bila originalna, autentična i pametna, kao i tekstovi. Tijekom naše suradnje na Filozofskom fakultetu, nikada ga nisam vidjela ljutitog, samo ponekad umornog i zlovoljnog zbog rješavanja birokracije. Na njegovom radnom stolu najljepše je bilo to što su se uvijek pojavljivale nove, nepoznate knjige, nama dotad nepoznatih autora. To je uvijek bio nagovještaj njegovih književnih preokupacija, prostor u koji tek treba ući i pokazatelj što će sljedeće raditi. Kad bi se te knjige mogle posložiti jedna do druge, otkrile bi nam cijeli profesorov paralelni književni život', kazala je Andrea Zlatar Violić.

Pjesnik, esejist i prevoditelj Tonko Maroević u svom oproštajnom govoru izrazio je čast i ponos što je poznavao Zorana Kravara i njegov opus koji mu se čini 'koherentnim i zaokruženim, ali opet i otvorenim, kao da je mogao još puno dati'.

'Znam da je Zoran bio prvenstveno poznat kao teoretičar, znanstvenik i povjesničar književnosti, ali on je za mene bio pravi pjesnik. Njegova zbirka 'Vinograd' ne prestaje me fascinirati, ima suptilnost, finoću, pronicljivost uvida na rubu lirike i znanosti, poput pisanja njegovog literarnog uzora Ivana Slamniga. Kao i kod njega, napisana je po svim zakonitostima stiha', kazao je Tonko Maroević.

Kravarov dugogodišnji prijatelj i suradnik, književni kritičar, esejist i leksikograf Velimir Visković oprostio se od 'najbriljantnijeg čovjeka kojeg je imao sreću poznavati'.

'Čovjeka s takvim temeljitim znanjem, ali bez svijesti da je njegovo znanje temeljito, nikada nisam sreo. Primjerice, kad je bila riječ o Wagneru, mogao je beskonačno raspravljati o režiji, prešao je sva libreta, imao je sva izdanja i proučavao ih je kao vrlo sofisticirane literarne tekstove. Imao je širinu znanja, a njegova misao posjedovala je dubinu, uvijek bi jedna misao slijedila iz druge i na kraju je sve briljantno funkcioniralo. Ali nikada se nije htio isticati po tom znanju, nije nametao teme koje su njega zanimale, nije inicirao razgovore, već je bio beskrajno sretan kad bi se povele priče o tome.

Obožavao je zvjezdano nebo, ne samo na lirskoj ravni, već je puno znao o astronomiji, volio je motriti zvijezde. Stalno je išao u duge šetnje, preselio se iz Zagreba kako bi bio bliže prirodi, uvijek je morao imati neposredan kontakt s prirodom – s čistom, nepatvorenom, prirodnom energijom.

Nedostajat će mi kao sugovornik, učitelj, nedostajat će mi njegova uvrnutost i beskrajna ljubav prema prirodi. On je bio najobrazovaniji i najpametniji čovjek naše generacije i osjećam zahvalnost što sam ga poznavao. Njegovim odlaskom ostaje velika praznina i mom životu i kulturnom životu Hrvatske', zaključio je Visković.