Pred ispunjenom dvoranom Hypo Centra, Alain de Botton danas je održao zanimljivo i duhovito predavanje, u kojemu je, kombinirajući mudrosti velikih filozofa i vlastite uvide o životu i svijetu, pledirao za posve drugačiji pristup obrazovanju, zasnovanom na tome da ljude nauči cijeniti vrijednost i pomogne im u ostvarivanju sreće.

De Botton je započeo konstatirajući kako se sreća u suvremenom društvu zasniva na uspjehu u poslu i ljubavi, naglašavajući da je takav svjetonazor nešto posve novo kada se sagleda sveukupna povijest čovječanstva.

Primjerice, Aristotel je svaki rad za novac opisivao kao ropstvo, a tek su umjetnici renesanse, poput Leonarda i Michelangela, počeli promovirati novi koncept rada kao duboko ispunjujućeg iskustva, u kojemu svijetu izlažemo i svoju dušu. Ova 'komercijalizacija duše', kako ju je nazvao De Botton, kroz vrijeme je rezultirala idejom rada i posla kao načina ostvarivanja naših snova, što se u međuvremenu i dogodilo s ljubavlju. Naime, ideja kako dvije osobe koje žive zajedno i odgajaju djecu trebaju osjećati ljubav jedno za drugo nešto je relativno novo, zbog čega danas imamo i visoku stopu razvoda braka, jer se on raspada ako se partneri prestanu voljeti. 'Ideali rada i ljubavi kakve danas imamo većini su ljudi zapravo nedostižni', upozorio je De Botton.

Na to se pak može nadovezati uloga obrazovanja u društvu, koje se danas opravdava na dva načina: prvi je tehnokratski, u kojemu se od obrazovanja traži proizvodnja efikasnih radnika, a drugi je humanistički, u kojemu se tvrdi kako će edukacija ljude učiniti humanima, dakle ljudima. De Botton zagovara obrazovanje koje će nas naučiti kako voljeti, jer ljubav nije samo osjećaj, nego i vještina, dok se u sustavu obrazovanja na intenzivne emocije gleda na kao nešto nepoželjno. U tom kontekstu može se dosta toga naučiti od religije, tvrdi ateist De Botton, napominjući da je stoljećima baš religija bila način obrazovanja ljudi.

No nakon što je u 19. stoljeću Nietzsche proglasio smrt Boga, pojavila se 'plemenita ali promašena ideja', kaže De Botton, da kultura može nadomjestiti religiju, zbog čega su vlade počele investirati u muzeje, opere i brojne druge kulturne institucije. Problem je u tome što kultura ipak ne nudi uvijek odgovor na sve ljudske egzistencijalne probleme, a ima i polazišnu točku po kojoj je čovjek sređeno i razumno biće, dok religija postulira da smo svi u kaosu u koji ona uvodi red i nudi utjehu. U međuvremenu svi, pa i navodno katolička Hrvatska, živimo u sekularnom društvu, koje proizvodi i mnogo psihološke nestabilnosti među ljudima pa imamo i mnogo više mentalnih bolesti nego prije, napose depresije.

Prema Alainu de Bottonu, tako se osjećamo jer živimo u kapitalističkom društvu u kojem će vas prvo pitati što radite te će vas procjenjivati po poslovnom uspjehu. Ova 'suvremena snobovština' znači da 'dobivate onoliko ljubavi i poštovanja, što svi ljudi žele, na osnovi karijernog uspjeha', što podstiče i materijalizam. 'Dakle, kad sljedeći put vidite nekoga tko po Zagrebu vozi Ferrari, trebate biti svjesni kako je riječ o duboko nesretnoj osobi koja traži ljubav te je možete sažalijevati', našalio se De Botton.

Bizarno je u vezi suvremenog društva to da se sve planira, osim dviju najvažnijih stvari, a to su rad i ljubav. Ljubav, primjerice, ovisi o tome koga ćete slučajno susresti u nekom noćnom klubu, a većina poslova nije u biti značajna pa bi prava uloga obrazovanja trebala biti i pozabaviti se ovim najvažnijim temama. 'Dobra korporacija treba imati dobru priču u vezi onoga što radi da bi se njezini radnici osjećali dobro, a u tome je ključna uloga za pisce i umjetnike, koji se, naravno, groze biznisa', rekao je De Botton dodajući da ne živimo u fer društvu iako nam se ono kao takvo predstavlja.

Spominjući Marxa, Rousseaua, Adama Smitha i druge velike filozofe, De Botton je u 40-minutnom predavanju obradio i brojne druge suvremene paradokse, poput onoga da su mediji oni koji danas obrazuju mase, a nikako škole. Umjetnost se treba vratiti kao ključno sredstvo ljudskog obrazovanja koje će dovesti do 'prosvijećenog kapitalizma' u kojem će ljudi najviše 'poštovati vrijednost'. Zaključujući svoje izlaganje, De Botton je ustvrdio sljedeće: 'Treba nam obrazovanje koje će ljudima ponuditi ciljeve veće od njih samih.'