U posljednjem bloku MBZ-a, festivala koji je oduševio publiku i struku tijekom protekla tri programska poglavlja, publika će između ostalog uživati u glazbeno-scenskom djelu skladatelja i dirigenta Berislava Šipuša.

Dugoočekivana praizvedba opere 'Posljednji intermezzo' održat će se 18. rujna u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, a Berislav Šipuš, koji će i sam ravnati praizvedbom, otkrio nam je poneke detalje opere nastale po motivima književnih djela Janka Polića Kamova.

'Opera kao glazbeno-scensko djelo ili kao vrsta se dosta dugo rađala u mojim razmišljanjima. Mislim kako je najteži moment kod svakog tko poželi napisati operu, pronaći libreto, sadržaj koji će mu omogućiti kretanje u neko novo istraživanje, zapravo u nepoznate smjerove i koji će ga inspirirati, koji će ga kreativno vući cijelo vrijeme. Dakle i tekst, i priča, sadržaj. To nije lako, to je zaista težak izbor i na kraju je taj izbor pao prvo na jednu suradnicu koja je ne samo redateljica, već je i libretistica, a tu je i jedan mladi kolega koji je dramaturg. To su Marina Pejnović i Ivan Penović. Oni su zaslužni za nastanak prvobitnog teksta o kojem smo zatim puno razgovarali, a u kojem je glavna ličnost i tema našeg zanimanja i rada Janko Polić Kamov.

Nesretni, tragični, genijalni hrvatski pjesnik. Dosta dugo se radio libreto, a na kraju smo pronašli jednu jasnu liniju kojom možemo na neki način prikazati Kamovljev život. Odlučili smo kako će se dramska radnja odvijati uz mjesta, gradove koji su bila ključni u njegovom životu, ali i u njegovoj smrti. To je Rijeka, to je Genova, to je Marseille i to je Barcelona, gdje će na žalost i umrijeti. Zanimljivost te linije su naravno različiti jezici, što pokazuje njegovu međunarodnu dimenziju. Drugo, sva četiri grada su stari gradovi, povijesni gradovi i luke. Ta ideja o moru, o luci, o ljudima koji su uz more nam je isto tako bila važna pri razvijanju određenih dramskih situacija. Izbor je onda pao na takvu priču i izbor je kao naslov pao na jednu interpretaciju njegovih misli. Odlučili smo se na taj čudni naslov 'Posljednji intermezzo' u kojem je naša želja da od Rijeke pa do Barcelone pokušamo napraviti presjek proročanstava koja se mogu iščitati iz nekih pjesama Janka Polića Kamova, a to je naslućivanje tragedije koja će pogoditi europski kontitent. Ratovi, progoni, genocidi, holokaust... I u tom kontekstu će vjerojatno biti riječ o jednom sadržaju koji nije zabavan. On je težak, on poziva na razmišljanje i razgovor sa samim sobom. Vjerujem da će i glazba biti takva', ispričao je Šipuš ideju, smisao i inspiraciju za ovako posebno djelo te dodao:

'U svakom ćemo činu mijenjati jezik. U Rijeci ćemo govoriti hrvatski, u Genovi ćemo govoriti talijanski, u Marseilleu ćemo govoriti francuski i španjolski u Barceloni. Isto tako smo odlučili pronaći ili tražiti umjetničke pjesničke, književne pandane, Kamova. To su Cesare Pavese u Italiji, Paul Celan u Francuskoj i Garcia Lorca u Španjolskoj. Na taj smo način pokušali pronaći sugovornike Kamovu u tim njegovim putovanjima. Razmišljam na taj način i o glazbi koja će pratiti likove i zbivanja u operi. Na žalost, ovaj pandemijski tsunami, koji i dalje traje onemogućio nam je onu normalnu slobodu i lakoću pri izboru ansambla.

Već od početka smo se morali držati toga kako ćemo scenski koncipirati operu. Imamo reducirani broj glazbenika, solista, pjevača i kada se to sve stavi na papir, naravno kako je ona prva ideja koja je postojala još prije godinu i pol dana morala biti transformirana. U ovom trenutku mogu otkriti kako će biti riječ o jednom velikom komornom ansamblu što se tiče glazbenika i instrumenata. Računam na virtuoznost određenih svirača iz Hrvatskog narodnog kazališta, njihove solističke istupe, a tako ću koncipirati i ansambl, sa dvadesetak glazbenika. Ali, unutra ulazi električna gitara, električni klavir, orgulje, veliki set udaraljki, bit će i nešto elektroničkih intervencija a uz sve to pojavljuje se i poveliki zbor, no on će biti statičan i izvan scene. Upravo zbog obaveze protuepidemijskih mjera smo sve ovo napravili, a opet kako bismo mogli računati na veći broj ljudi,  koji se mnogi neće pojaviti  na sceni, već će biti izvan scene.

Scenografija će biti efektna, jednostavna i dosad na ovim prostorima ne toliko viđena. Marina puno računa na određene video materijale, fotografije, filmove. Stoga će to biti i multimedijski pristup glazbenoj sceni, a kroz glazbu ću vjerojatno biti sklon sintezi određenih glazbenih stilova unutar četiri slike i može se očekivati raznliko glazbeno djelo. Taško bih sada mogu kazati kako bi ta opera mogla sličiti na neko određeno slično djelo. Vjerujem kako će zvuk biti zanimljiv, jer koristimo i zanimljive izvođače. Nisu svi operni pjevači.

Glavnu mušku ulogu igra jedan mladi glumac koji jako dobro pjeva, ali je glumac. I naravno, njegov glas nije operni glas. Morat ću dobro vidjeti što on može pjevati i kakva bi to bila  glazba koju on može pjevati.  Nalazi se tu i prava podjela na operne glasove , njih pet – sopran, alt, tenor, bariton i bas. A na samom će se kraju pojaviti jedan ženski lik čiji glas ne dolazi iz opernog svijeta. Čujem  više jedan glas koji dolazi iz pop kulture.

To će biti veliki izazov za mene: napraviti praktički jedan nježni, završni 'song' koji se može normalno uklopiti u inače kompleksno glazbeno tkivo opera. Pri tome naravno moram postići takvu ravnotežu u melodiji i vertikalnim strukturama kako bi se ta osoba koja će izvoditi finale opera,  dobro i ugodno osjećala u tom kontekstu', otkrio nam je Berislav Šipuš.