FILMSKI OSVRT ZRINKE PAVLIĆ

'Krivnja' - napet psihološki triler koji se prati s noktima u zubima i stražnjicom na rubu stolca

  • 05.10.2018 u 12:10

  • Bionic
    Reading

    'Krivnju' bi trebalo prikazati svakom filmašu koji se ikada žalio da ne može snimiti bolji film zbog malog budžeta, produkcijskih ograničenja ili premalo atraktivnih lokacija. Cijeli se ovaj film, naime, odvija u policijskom pozivnom centru, ni u jednom se trenutku ne miče odande i unatoč tome se prati na rubu stolca i s leptirima u želucu

    Svatko tko je ikada radio na osmišljavanju i snimanju nekog filma, serije, TV drame ili bilo čega sličnog zna da se u takvim situacijama uvijek kuka da nema dovoljno love za snimanje na atraktivnim lokacijama, da nema dovoljno setova za ovo ili ono, da bi sve bilo bolje kada bi svi glumci i statisti mogli igrati scene prvo nasred Times Squarea, a već u sljedećem prizoru se spuštati niz Viktorijine slapove i da je sve to s akcijama, lokacijama i atraktivnosti vizuala poprilično važno.

    Danski redatelj Gustav Möller očito se ne ubraja među takve jer je njegov triler 'Krivnja', koji ovih dana možete pogledati u nekim zagrebačkim kinima, sam sebi namjerno postavio još brutalnija ograničenja nego što je to uobičajeno. Čitav se, naime, odvija u policijskom pozivnom centru i kamera koja prati događaje se, kao i glavni lik, ni u jednom jedinom trenutku ne miče odande. Unatoč tome, 'Krivnja' je napet psihološki triler koji se prati s noktima u zubima i stražnjicom na rubu stolca.

    O čemu je riječ? Nekadašnji aktivni policajac Asger Holm (Jakob Cedergren) s 'pravih' je policijskih poslova prebačen na posao dispečera hitnih poziva. Njegov se posao doima uglavnom dosadnim - uglavnom mu se javljaju ljudi s minornim problemima i Asgerova smjena protječe u dosadi. No onda u jednom trenutku zaprimi poziv otete žene koji se naglo prekine. Sve antene, sva intuicija i sve iskustvo nekadašnjeg aktivnog policajca zazvone na alarm.

    Foršpan za 'Krivnju' Izvor: Društvene mreže / Autor: YouTube

    Prije nekoliko godina jedna od medijskih senzacija o kojoj se najviše govorilo bilo je nešto što nosi naslov 'Serial'. Kod nas, doduše, nije bio toliko razvikan, ali u Americi se nisi mogao ni okrenuti a da ti ljudi ne pričaju o 'Serialu'. Ono što je za popularnost tog medijskog fenomena bilo neobično bilo je to da je 'Serial' bio podcast, dakle neka vrst radijske emisije koja je uzbudljivu krimi-priču temeljila uglavnom na audioelementu, a slušateljevoj mašti prepuštala zamišljanje ostalih elemenata.

    'Krivnja' nije baš skroz kao podcast, ali definitivno se dobro uklapa u njegovu narativnu filozofiju. Asger Holm cijelo je vrijeme priče ograničen svojim radnim mjestom - ne smije se maknuti iz pozivnog centra pa su njegove oči svedene na uši, odnosno na ono što mu govore, dojavljuju, prepričavaju. U pokušaju pronalaženja nestale žene Holm se mora osloniti i na svoju maštu, inteligenciju i intuiciju, a to s njim moramo učiniti i mi. Njega će u naporima rješavanja tog slučaja uvelike sabotirati i njegovi osobni demoni - razlozi zbog kojih je s mjesta aktivnog policajca i prebačen na posao dispečera - a mi ćemo sve to gledati s noktima u zubima.

    Snimiti film s takvim ograničenjima i ogradama, a da pritom bude uzbudljiv i pametan, da pritom ima slojevitu razradu glavnog lika, da ni u jednoj sekundi ne bude dosadan i da - iznad svega - ne bude radio-drama, nego ima i svoj prepoznatljiv vizualni jezik (do kraja filma ćete 'lampie' na opremi početi prepoznavati kao različite glasove kojima se oprema obraća Asgeru, na primjer) - pravi je pothvat. Gustavu Mölleru je uspio. Pogledajte 'Krivnju', neće vam biti žao.

    Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.