Knjiga su objavili Institut za povijest umjetnosti i Institut za suvremenu umjetnost, a o koncepciji knjige i djelovanju istaknutoga povjesničara umjetnosti, kritičara i kustosa Radoslava Putara, govorili su i Ljiljana Kolešnik, koja urednički potpisuje prvi svezak knjige posvećen likovnoj umjetnosti, te Dejan Kršić urednik drugoga sveska u kojemu je dizajn u središtu pozornosti. Na knjigu su se osvrnuli i voditeljica Instituta za suvremenu umjetnost Janka Vukmir, likovni kritičar i voditelj galerije Hrvatskoga dizajnerskog društva (HDD) Marko Golub i povjesničar umjetnosti Matko Meštrović.

Tekstovi s razlogom podijeljeni u sva sveska

Recenzent Petar Prelog podsjetio je kako je 1999. Ljiljana Kolešnik objavila prvu knjigu 'Radoslav Putar: Likovne kritike, studije i zapisi 1950.‒1960.', te ocijenio kako su ovaj put Putarovi tekstovi s razlogom podijeljeni u dva sveska.

Prvi od dva sveska donosi relevantnu sliku Putarovih osobnih interesa i daje pregled njegova likovno-kritičarskog i kustoskog rada te aktivnosti i stavova vezanih uz organizaciju kulture, odnosno kulturne politike. Tekstovi su, rekao je Prelog, podijeljeni u tri cjeline, a prva cjelina obuhvaća pretežito kritike, odnosno kritičke osvrte na ključne izložbe održane u Zagrebu, ali i u inozemstvu.

U drugoj su cjelini predgovori i tekstovi na katalozima izložbi gdje, objasnio je recenzent, s razlogom prevladavaju oni vezanu uz umjetničku manifestaciju 'Nove tendencije' i njezine protagoniste. Treća cjelina donosi pak predavanja, radijske priloge i elaborate koji pokazuju autorove široke interese. U prvome svesku objavljeni su i neki, dosad naobjavljeni tekstovi - 'Konstruktivistička i kompjutorska umjetnost u Jugoslaviji' i 'Suvremeno umjetničko stvaralaštvo u Jugoslaviji'.

Prelog smatra kako se može zaključiti da prvi svezak nudi širok pregled Putarova djelovanja 60-ih, 70-tih i prve polovice 80-tih godina 20. stoljeća koje je obilježeno njegovom institucionalnom pozicijom, odnosno, kako to na jednom mjestu kaže Ljiljana Kolešnik "prijelazom na pozicije moći" što, dodao je, Putaru omogućuje i donošenje određenih odluka u sferi kulturnih politika, širenje osobne društvene mreže koja tada prelazi granice bivše države, te vezanost za pojedine umjetnike - Ivana Kožarića i Juilja Knifera iz čega se mogu iščitati i njegove intimne umjetničke preferencije.

Gubitak društvene dimenzije dizajna

U drugome svesku, rekao je Prelog, okupljeni su članci kojima je u središtu pozornosti dizajn. Istaknuo je kako je iz tih brojnih prikaza, osvrta i studija moguće  iščitati Putarove jasno artikulirane stavove o tome da industrijsko oblikovanje predstavlja jedno od ključnih sastavnica moderne vizualne kulture, kao i načine na koje se razmišljalo o dizajnu, te o društvenom položaju dizajna u Hrvatskoj 60-tih i 70-tih godina prošloga stoljeća.

Tekstovi u knjizi organizirani su u tematske skupine, svojevrsna poglavlja, koja omogućuju jasniji uvid u autorove interese. Prelog je dodao da su tako u prvoj skupini tekstovi s općim didaktičkim obilježjima, drugu skupinu čine osvrti na izložbe inozemnoga dizajna, u trećoj su kritički prikazi domaćih manifestacija i izložaba dizajna, četvrta naslovljena 'Dizajn iz naših izloga' pruža analizu domaćih primjera industrijskoga dizajna, u petom su tekstovi o pojedinim autorima, primjerice Ivanu Picelju, Bernardu Bernardiju i Mihaelu Arsovskom, a knjiga završava studijom o dizajnu proizvoda u jugoslavenskoj industriji. Ta studija objavljena je 1969. a, osim sinteznoga kritičkog promišljanja stanja dizajna u tadašnjem društvu, predstavlja i pohvalu radu, te zalaganje za daljnje djelovanje zagrebačkoga Centra za industrijsko oblikovanje.

Urednik Dejan Kršić ustvrdio je kako je dizajn danas reduciran na ulogu marketinga i postavio je pitanje - 'jesmo li posljednjih desetljeća otišli na krivu stranu, iskočili iz tračnica i gdje smo izgubili tu društvenu dimenziju dizajna'. Jer, vjeruje Kršić, dizajn ne postoji samo zato da neki predmet učini lijepim, već zato da naš svijet učini boljim, a smatra da je osnovna Putarova ideja bila upravo kako dizajnom možemo učiniti boljim naš svijet- naš život i okoliš. 

Izdavanje ove knjige podržali su mnistarstva kuture, te znanosti i obrazovanja, Kontakt Art Collection of Erste Group and ERSTE Collection te Hrvatska zaklada za znanost (projekt 6270 ARTNET).

Radoslav Putar, (Varaždin 20. srpnja 1929. - Zagreb 18. srpnja 1994.), bio je istaknuti povjesničar umjetnosti, kritičar i kustos, koji je svojim radom bitno usmjerio hrvatsku kulturnu scenu prema suvremenom likovnom jeziku. Njegov rad važan je i s društvenog aspekta jer je promovirao ideje demokracije i zagovarao dijalog, toleranciju, slobodu izražavanja i otvorenost prema drugim kulturama. Radoslav Putar jedan je od osnivača i ideologa međunarodnoga pokreta i izložbi 'Nove tendencije'. Bio je član umjetničke grupe 'Gorgona'.