U KINU TUŠKANAC

Kolege i prijatelji na komemoraciji se oprostili od Borivoja Dovnikovića Borde

17.02.2022 u 21:44

Bionic
Reading

Od barda hrvatske animacije, nedavno preminulog Borivoja Dovnikovića Borde u četvrtak su se u zagrebačkom kinu Tuškanac, u nazočnosti obitelji, oprostili njegovi kolege, suradnici i prijatelji

Jedan od najvažnijih autora animiranih filmova na ovim prostorima, aktivan i na drugim područjima vizualne umjetnosti, od karikatura, ilustracija do grafičkog dizajna i stripa, preminuo je 8. veljače u Zagrebu u 92. godini, a pokopan je 16. veljače na zagrebačkom krematoriju na Mirogoju.

Vinko Brešan, ravnatelj Zagreb filma, u kojemu je Bordo ostavio veliki trag, rekao je kako je od samih početaka bavljena animiranog filma bilo jasno da će on biti kompletan autor koji sam crta, piše scenarij, animira i režira svoje filmove.

"Od trenutka kada se pridružio novoosnovanom Studiju za crtani film Zagreb filma stvorio je 31 film, veličanstvena i besmrtna djela bez kojih svjetska animacija ne bi bila ono što je danas", dodao je.

Podsjetivši kao je dobio brojne domaće i međunarodne nagrade za svoj rad, Brešan je rekao kako smatra da hrvatskoj javnosti ipak nije jasno što gubi odlaskom Borivoja Dovnikovića.

"Hrvatska ima sjajnih književnika, velike likovne umjetnike, odličnih kompozitora, ali nitko od njih nije dao svojoj umjetnosti ono što je Bordo dao za umjetnost animiranog filma", istaknuo je.

Po njegovim riječima, on je bio jedan od velikana koji su promijenili povijest svjetske animacije i stvorili novi pravac u umjetnosti nazvan Zagrebačka škola crtanog filma i tko god bude pisao povijest svjetske animacije pisat će o Bordi.

"Ako tako gledamo, a drugačije se i ne može gledati, Bordo je jedan od najvećih hrvatskih umjetnika ikada, od renesanse do danas. On je bio Zagreb film i to još uvijek jest, bio je Zagrebačka škola crtanog filma", napomenuo je.

Bordo je vidio svijet i u svijetu bio priznat

Nikica Gilić, u ime Vijeća Animafesta, festivala s kojim je Dovniković bio usko povezan od samih početaka kao suradnik, a kasnije i direktor, rekao je kako se o njemu može govoriti s različitih aspekata, od karikature do stripa, no dakako najviše se ovih dana spominje njegova uloga u Zagrebačkoj školi crtanog filma i svjetske animacije.

"O Bordi možemo govoriti i kao o zanimljivom, strastvenom i živahnom prijatelju, duha uvijek zainteresiranog za razmjenu mišljenja o animaciji, umjetnosti, jeziku, društvu.Također i kao o velikom putniku i intelektualcu koji je vidio svijet i bio u svijetu priznat, koji je bio otvoren za razgovor sa svim generacijama, kolegama klasicima, a i s pridošlicama u njegovu umjetničku sferu", dodao je.

Gilić kaže da će sjećanje na Bordu, na njegove filmove trajati, oni će i dalje izazivati divljenje i kako, iako sjećanja trebaju ljude da ih osvježavaju, ovakva sjećanja "ne trebaju nas onoliko koliko mi trebamo njih da bismo znali mjeriti sebe i svijet oko nas".

Nagradu Grada Zagreba nije dobio, ali ulicu bi trebao

"Kao posve osebujna autorska pojava koja je svojim stripovima, ilustracijama, animiranim filmovima značajno pridonijela da se Zagreb i Hrvatska već u prvim desetljećima druge polovine 20. stoljeća značajno pozicioniraju na velikoj karti svijeta te da postanu relevantne u međunarodnim razmjerima", rekla je Paola Orlić, u ime ULUPUH-a kojega je bio dugogodišnji član.

Govoreći o njemu kao likovnjaku izdvojila je njegovu posvećenost i vještinu koje je doveo do zavidnih visina, a da formalno nije završio Akademiju likovnih umjetnosti zbog dobro poznate 'avanture' s animiranim filmom.

"Akademiju je odmah napustio nimalo ne žaleći jer ga, po vlastitim riječima, štafelajno slikarstvo nikada nije zanimalo, dok je u životu kao crtač radio sve što je mogao izvesti, poput primijenjene umjetnosti, a zanimala ga je i fotografija", dodala je Orlić.

Ocijenila je kako Bordo, iako je posljednjih godina dobivao nagrade za životno djelo, jednu nagradu nije dobio, a to je Nagrada Grada Zagreba koju je zaista zaslužio, no, nažalost, ju više ne može primiti.

"Mada nagrade, kao što je on to znao ironijski dometnuti, nisu mjerilo nečije istinske vrijednosti, tek markeri trenutka nečije društvene prilagođenosti u sustavu, iskreno se nadam da će Grad Zagreb tu grešku moći uskoro ispraviti imenujući jednu od ulica njegovim imenom", naglasila je.

Bogata biografija svestranog i nagrađivanog umjetnika

Borivoj Dovniković rodio se 1930. u Osijeku, a 1949. odlazi na studij u Zagreb, na Akademiju likovnih umjetnosti, kada i počinje objavljivati karikature u satiričkom tjedniku "Kerempuh".

Ubrzo se u toj redakciji pridružuje grupi kolega koji se bave crtanim filmom i rade prvi hrvatski umjetnički animirani film "Veliki miting" (1951., Walter Neugebauer), nakon čega je uslijedilo osnivanje prvog hrvatskog poduzeća za proizvodnju crtanog filma, Duga film.

Počevši kao crtač i animator, Bordo od 1961. crta, animira i režira svoje autorske filmove, uglavnom u Zagreb filmu i jedan je od važnijih sudionika svjetski proslavljene Zagrebačke škole crtanog filma.

Svoj prvi autorski projekt, film "Lutkica", realizirao je 1961. godine, a za njega je iduće godine osvojio i počasnu diplomu u Acapulcu. S Animafestom je bio usko povezan od samog početka 1972. godine, sa Zlatkom Bourekom izradio je prvi logotip i plakat tog festivala.

Jedan je od začetnika "Profesora Baltazara", ostat će zapamćen i po filmovima "Znatiželja", "Krek", "Ljubitelji cvijeća", "Putnik drugog razreda", "Uzbudljiva ljubavna priča", "Škola hodanja".

Film "Znatiželja" je na Festivalu u Annecyju 2000., pod naslovom "Jewels of a Century", uvršten među 84 najboljih animiranih filmova u povijesti. Retrospektive filmova imao je diljem svijeta.

Od 1985. do 1992. bio je direktor Animafesta, a aktivan je bio i u ASIFA-i, Međunarodnoj asocijaciji animiranog filma, u kojoj je od 1994. do 2000. bio generalni sekretar.

Njegova knjiga "Škola crtanog filma", koja je prevedena na nekoliko stranih jezika, na praškoj Filmskoj akademiji je od 1985. godine službeni udžbenik za uvod u animaciju.

Paralelno s filmom radi na stripu, ilustraciji i grafičkom dizajnu, a karikaturi se posvećuje do kraja radnog vijeka.

Objavljivao je karikature u "Kerempuhu", beogradskom "Ježu" i drugdje, a od 1994. karikaturom intenzivno komentira suvremene događaje u Hrvatskoj, u "Identitetu" i "Novostima" (u rubrici Bordoline), a redovno i u "Prosvjeti" i "Hrvatskoj ljevici".

Izdavačka kuća Razlog izdala mu je album karikatura "Istočno od raja". Karikature je izlagao na više samostalnih i zajedničkih izložbi širom Hrvatske, a dio njih, i u okviru svojih ostalih grafičkih radova, na izložbama u Francuskoj, Italiji i Kini te u Srbiji, Cipru, Sarajevu.

Osim šezdesetak pojedinačnih nagrada za filmove, primio je dvadesetak nagrada i priznanja za životno djelo na području animiranog filma u Hrvatskoj i inozemstvu. Među ostalim, dobitnik je Nagrade za životno djelo "Vladimir Nazor", nagrade "Andrija Maurović" za životno djelo na području hrvatskog stripa i Nagrade za životno djelo Svjetskog festivala animiranog filma - Animafest Zagreb.