TV KRITIKA ZRINKE PAVLIĆ

Hrvatski Richard III ponovo jaše: U nadrealnoj emisiji o eutanaziji i pobačaju Branimir Bilić uspio je provući robote, Trumpa i Elona Muska, da bi na kraju zaključio - nema života bez života!

  • 13.01.2021 u 10:40

  • Bionic
    Reading

    U sinoćnjoj emisiji 'Hrvatska za 5' uspio je nenamjerno proizvesti humoristični i nadrealni program na granici s Monty Pythonom, iako je tema emisije bila vrlo teška i ozbiljna - liječnička etika, eutanazija, pobačaj i priziv savjesti.

    Nije neka novost da su osebujan lik, djelo i neslomljiva otpornost Branimira Bilića na HTV-u teško objašnjivi. Čovjek već godinama u programu javne televizije donosi emisije u kojima gostima postavlja pitanja teatralnim i neprohodnim rečenicama koje same u sebi sadrže očekivane odgovore te nehotice proizvodi domaći humoristični program u sklopu informativnog i/ili političkog. Ono što je ipak još teže objašnjivo jest to što sam ja, vjerojatno motivirana teškom dosadom i mazohizmom, nakon dugo vremena sinoć od početka do kraja pogledala njegovu emisiju.

    Drago mi je, međutim, jer sada znam da je Poglavica Brane Tužno Oko i dalje u punoj formi! Čak se i osuvremenio! Sad svako malo spomene 'ovu novu tehnologiju', 'digitalizaciju' i postavlja pitanja kao što je: 'Hoće li roboti umjesto čovjeka donositi odluke o početku i kraju života?' Ne znam jesu li ga poslali na neku edukaciju ili je preko blagdana odgledao sve 'Terminatore“' no sad je isti kao prije, ali apdejtiran.

    Emisija mu se sada zove 'Hrvatska za 5' (tako se zove već dulje vrijeme, ali je ja nisam gledala), ali nemojmo se zavaravati, ni po čemu se ne razlikuje od 'Znakova misli za stoljeće čovjeka 21. nacije', a sinoć je nosila naslov 'Izazovi medicinske etike'. Zbog podnaslova 'Kako medicinska etika odgovara na pitanja priziva savjesti, početka života i eutanazije' bilo je jasno da se neće ni slučajno baviti nečim, sačuvajbože, aktualnim, kao što bi bila liječnička etika u pandemiji, teške odluke u opterećenom zdravstvenom sustavu ili tako nešto što bi imalo veze sa svakodnevicom. A ne. Poznajući Poglavicu Branimira i njegove poslanice bilo je i prije početka emisije jasno na što će se razgovor u njoj svesti – na popovanje o užasima eutanazije i abortusa te o svetosti života koji počinje začećem.

    Apdejtirani Brane sada je totalno hip & happening pa emisiju ovaj put nije počeo staromodnim uvodom i predstavljanjem gostiju u studiju, nego se poslužio audiovizualnim mogućnostima televizije. Kao uvod u temu pustio je isječak iz filma na španjolskom u kojem dvije žene nešto razgovaraju u autu. Bez titlova. Bez navođenja naslova filma. Ako niste gledali film 'Život je more' – a ako ste ga i gledali, a pritom niste zapamtili baš svaku scenu – vjerojatno ste pomislili da ste sjeli na upravljač i prebacili kanal na neki strani, kabelski.

    No onda je netko u režiji HTV-a valjda ipak primijetio da se događa nešto nadrealno čak i za standarde Bilićevih emisija pa se brzo prebacio na studio, gdje je BB tužnog oka samo usput napomenuo da je to isječak iz filma 'Život je more' i da je to ilustracija večerašnje teme, ali NI RIJEČI o tome o čemu se radi i zašto je baš taj film ilustracija teme. Što će on, bez veze, tukcima objašnjavat?! Bitnije je da ima vremena za svoje monologe i da u jednom od njih spomene Elona Muska i njegova turistička putovanja na Mjesec, iako ni Bog Isus ne razumije zašto bi to imalo ikakve veze s temom emisije.

    Poslije su pustili još jedan isječak iz istog filma – I OPET bez titlova i objašnjenja. U tom se isječku, doduše, vidjelo da u filmu postoji neki čovjek koji nepomično leži na krevetu i hrani se na slamku pa su gledatelji mogli zaključiti da to ima neke veze s eutanazijom, ali ilustracija je i dalje bila biser.

    U studio je Branimirko, pak, pozvao predsjednicu Povjerenstva za etiku i deontologiju Hrvatskog liječničkog zbora, dr. Moranu Brkljačić i članicu tog povjerenstva, dr. Anku Jurišić Kvesić, a pozvao ih je očito zato da nešto stručnijim rječnikom i titulama potvrde njegove vlastite stavove, osim ako ne računamo i to da je dr. Jurišić Kvesić tamo bila i zato da bi reklamirala Givenchy jer joj je s bluze vrištao golem natpis te modne tvrtke. Nebitan detalj, ali ipak zanimljiv na televiziji koja, primjerice, natjecateljima u kvizovima ne dopušta da kažu gdje rade da ne bi bilo besplatne reklame njihove firme.

    Bio je tu i gost koji se javljao iz splitskog studija – dr. Tomislav Franić, psihijatar koji je posebno specijaliziran za djecu i adolescente te je isto član Povjerenstva za etiku i deontologiju, ali Hrvatske liječničke komore, i taj je bio tamo zato da bi više-manje ponovio isto ono što su rekle i dvije liječnice u studiju, samo što je on, za razliku od njih, bio namršten pa je to bio taj neki pluralizam i različitost.

    Nitko nije objasnio što je deontologija. Jer, kao što svi gledatelji HRT-a tečno divane španjolski pa ne treba objašnjavati odakle i zašto isječci iz filma na početku emisije, tako i valjda tečno divane stručnu terminologiju. Guglaj, rajo!

    No ostavimo 80-godišnju umirovljenicu iz Gornjeg Donjeg da gugla na kutiji za naočale i vratimo se emisiji. Bilić se u njoj silni pluralizam nastojao potaknuti pitanjima u stilu: 'Je l' da žena ne može sama donositi odluku o tome hoće li roditi ili ne?' i 'Hoće li nas visoka tehnologija brisati iz života kao što je Twitter izbrisao Trumpa?', samo što pitanja nisu bila formulirana tako prosto i direktno, nego su stremila jampskom pentametru. I koji put bi se ipak malo više približila temi emisije. Posebno je dirljiv bio i kada je, dok su gošće u studiju razrađivale njegove teze o svetinji života, ponosno u rukama pokazivao naslovnice udžbenika u čijem su pisanju sudjelovale, kao da je hostesa na Interliberu.

    Zaključci su, naravno, bili onakvi kakve smo mogli očekivati i prije gledanja emisije: eutanazija je no-no, abortus užas kulture smrti, a priziv savjesti osnovno ljudsko pravo i svatko tko misli drugačije je ni manje ni više nego PROTIV ŽIVOTA. Bilić u ekstazi, sugovornici mudro kimaju glavom.

    I sve bi još to bila samo još jedna Bilić-klasika. Glavni junak izvikuje svoja pitanja kao da glumi Richarda III pred odlazak u boj, gosti u studiju prisnažuju njegove tvrdnje nešto smirenijim tonom i stručnim terminima te se svi na kraju slože i smiješe osim psihijatra iz Splita koji se slaže, ali se ne smiješi. No u sklopu onog apdejta koji je Biliću instaliran da bi bio moderniji voditelj 21. stoljeća, naš je heroj naučio da u emisiji moraš imati i nekoga tko ne misli baš skroz isto kao ti. Ipak je on novinar, kuišonone. E, sad. Budući da mu se to da netko govori nešto s čim se on sam ne slaže nikako ne uklapa u koncepciju u kojoj on izvikuje stihove, a sugovornik u studiju ih objasni svojim riječima – po drugo je mišljenje poslao mlađahnu reporterku, koja je negdje na livadi uz Filozofski fakultet o temi emisije postavila par pitanja bioetičaru, prof. Hrvoju Juriću.

    Kao prvo, teško je opisati bizarnost tog priloga. Shvaćam da se pri razgovorima za televiziju trebaju poštivati protuepidemijske mjere među kojima je i distanca, ali ovo je bilo podizanje na višu razinu novog nenormalnog. Razgovor u kojem su pitanja i odgovori očigledno snimani zasebno još je povrh toga montiran tako da se čini kao da su novinarka i prof. Jurić pritom bili na dva različita planeta ili kao da je netko ekranizirao prepisku e-mailom. Apsolutno nikakva interakcija, ni trunak rasprave ili povratne informacije, samo pitanje-odgovor, i to kao da je Jurić snimljen kako iznosi svoje mišljenje o eutanaziji, pobačaju i općenito medicinskoj etici, a onda je to kasnije razlomljeno tako da se ubace novinarkina pitanja. U kombinaciji s onim neprevedenim španjolskim isječkom s početka emisije, s Bilićevim upadicama o Trumpu i Twitteru te Musku i Mjesecu – doista se stekao dojam da bi bolje koncipiranu emisiju snimili studenti prve godine novinarstva. Ili učenici prvog razreda osnovne škole. Ili da se Bilić prebacio u branšu montipajtonovskog humora.

    No to da je sudjelovanje prof. Jurića u emisiji bio samo Bilićev token zbog kojeg može reći: 'Evo, uvrstio sam i drugačije mišljenje' nije se ogledalo samo u pacerski i suludo snimljenom razgovoru. Ogledalo se i u tome što nakon prikazanog priloga u kojem je jedan pametan i o temi dobro obaviješten čovjek izrekao drugačije mišljenje – nije bilo apsolutno nikakve rasprave. Samo smo se vratili u studio, gdje je Bilić nonšalantno napomenuo da je to, eto, 'ta borba između kulture života i kulture smrti' i onda su nastavili razgovor kao da Jurića i razgovora s njim nikada nije bilo. Čista petica iz uvažavanja drugačijih mišljenja.

    Na kraju, čisto da bismo ilustrirali snagu argumenta prezentiranu u emisiji, napomenimo samo kako je Bilić završio cijelu priču. Pozvao je dr. Jurišić Givenchy Kvesić da zaključi raspravu, ne što je ona sadržajno i mudro zaključila: 'Život je život. Nema života bez života', na što se Brane vragolasto nasmiješio i dodao: 'Što je život bez života!?'

    Kažem vam – i dalje je u punoj formi! Ali meni gledateljski kriteriji očito popuštaju, čim sam to uspjela izdržati do kraja.

    Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.