Zanemarivanje državnih praznika na javnoj televiziji samo po sebi možda i nije loša stvar jer nas onda barem ne gnjave dosadnim govorancijama i lamentiranjima o prošlosti, ali kada se program za jučerašnji Dan antifašističke borbe usporedi s programom za nedavni Dan državnosti, ispada da HTV ipak praznike klasificira na važnije i manje važne.
Super mi je kako na javnoj televiziji svi državni praznici nisu svi jednako važni. Evo, na primjer, za nedavni, ponovno na 30. svibnja prebačeni Dan državnosti, sve je frcalo od prazničnog programa! Em posebna emisija, em prijenos mise, em neprekidne reference u informativnom programu, em skandal s time kako nam predsjednik države doživljava taj dan, em poseban koncert, em ovo-ono. A jučer, kada se obilježavao Dan antifašističke borbe, više manje štanga.
vezane vijesti
Ajde, dobro, ujutro su imali direktan prijenos okupljanja u Brezovici kraj Siska, gdje je počeo antifašistički ustanak i gdje se okupilo nešto preživjelih partizana, državna izaslanstva i nekoliko predstavnika lijevih političkih opcija na predstojećim izborima, a i Petar Vlahov u 'Studiju 4' (jer ne daj Bože da bi to bilo na nekom vidljivijem kanalu ili terminu) progovorio je par prigodnih o antifašizmu s povjesničarom Hrvojem Klasićem, ali inače, osim obligatnih štikleca u informativnim emisijama, ne bi se baš po programu reklo da je ikakav praznik.
Eh, da, pardon. Navečer smo, valjda zato da im se ne može prigovoriti ono što sam im prigovorila u prva dva odlomka ovoga teksta, na Drugom pustili 'Most na rijeci Kwai' - poznatiji po fućkajućoj glavnoj temi negoli po bilo kakvom antifašizmu, a na Trećem - ajde, to je barem donekle prigodno - Bauerov 'Ne okreći se, sine'. Ništa posebne emisije, ništa memorijali, ništa iz arhiva iskopane dokumentarne emisije, ništa posebni koncerti (jer ono s tamburašima i Bojanom Jambrošićem nije bilo tom prigodom, barem to nitko nije rekao).
S jedne strane, nije to tako i loše jer, ruku na srce, sve te dosadne govorancije, svečane akademije i slični načini na koje javna televizija ima naviku obilježavati državne praznike - dosadni su do plakanja. S druge strane, nije da se HTV ima i na koga ugledati kada je riječ o pridavanju važnosti jučerašnjem prazniku, s obzirom na to da nam je predsjednik otplahutao u službeni posjet Crnoj Gori, a i premijer tek poslao jednog ministra, a inače nije ni primirisao Brezovici. S treće strane, možda je u praktičnom, svakodnevnom smislu i u kontekstu svega onoga što nam utječe na živote fakat i važnije koliko je turista došlo na Jadran za produženi vikend i koliko je novooboljelih od korone zbog naglog popuštanja protuepidemijskih mjera. Staviš li to jedno pokraj drugoga, normalno da je ljudima interesantnije od čega će živjeti i hoće li se razboljeti negoli obilježavanje ustanka koji se odvio prije skoro osamdeset godina.
No osim što je antifašistička borba nešto na čemu je, kako kaže Ustav, zasnovana Republika Hrvatska pa bi mu možda ipak trebalo pridati nekakvu važnost i pritom gledateljima možda i objasniti zašto i odakle ta važnost pa da prestanu antifašizam doživljavati kao 'antihrvatski' i 'nedržavotvorni' - to očito ideološko 'razvrstavanje' važnosti državnih praznika jednostavno je ispod nivoa nečega što se naziva javnom televizijom.
Ali nivo je nešto što smo ionako prestali očekivati od HTV-a, zar ne?
