'Napale su me neke baš intenzivne životne okolnosti i to negativnog predznaka pa, nažalost, gotovo uopće ne slušam glazbu,' govori nam Frakturin urednik Andrija Škare (usput i pisac, bonvivan, muzički kritičar...i jedan od omiljenijih moderatora književnih soareja u Zagrebu i šire), dodajući kako, zapravo, posljednjih dana ne može doći do one koncentracije koju glazbi doista želi posvetiti.

No, Škare odmah nastavlja:

'Možda mozak to nadoknađuje tako da sam vrti neke pjesme, a ja se onda zabavljam time da pokušam pogoditi zašto me taj nepredvidljivi DJ gađa tom konkretnom selekcijom. Nekad znam, nekad naslućujem, nekad promašim, ali sve su ovo pjesme kojima znam svaki stih, koje mi u glavi odsviraju navlas isto kao da ih pustim s Youtubea, gramofona, Spotifyja ili odakle već.'

U nastavku Andrija Škare - inače i autor genijalnog koncepta 'Slušaj me' (te istoimene knjige kolumni o pjesmama koje tematiziraju književnost iz 2016.) - piše o toj muzičkoj selekciji koja ga opsjeda.

Lagwagon – Know it All

Pravovjerni će pankeri ovaj bend podcijeniti i otpisati kao još jedan u nizu nevažnih skate punk izdanaka devedesetih, ali pravovjerni će pankeri biti u krivu. Lagwagon ima najmanje dva albuma koja su istinska remek-djela (Trashed i Double Plaidinum), a frontman Joey Cape je nadahnut tekstopisac koji je sposoban s malo pravih riječi uhvatiti emociju, atmosferu ili opisati problem. Know it All znam od riječi do riječi još tamo od srednjoškolskih dana, a iako opisuje tipičnog glazbenog snoba koji prezire mainstream i štuje samo pravu alternativu, ja ovu pjesmu posvećujem svima koji se protive maskama i cijepljenju, svima koji su pametniji od nas ostalih, svima koji su shvatili sve, ne samo oko korone nego i inače. Super je sve znati, sigurno je lijepo biti u takvoj koži.

Pernice Brothers – How Can I Compare

Ako dosad niste slušali Pernice Brothers, mnogo ste propustili. Joe Pernice je izvrstan glazbenik i ozbiljno dobar romanopisac, a ova pjesma mi u posljednje vrijeme sijevne mozgom zbog stiha - Where's the beef, my brother?/I just want a quiet life. Eh, da, quiet life. Samo to, ništa više od toga.

Dado Topić – Bolji život

O seriji neću jer je o njoj relativno nedavno izvrsno, upućeno i analitički pisao Boris Postnikov, ali pjesma, pjesma je gotovo jednako moćna kao i serija! Čim je čujete, pred očima vidite scene iz serije. Ako ste prava generacija, naravno. Melodija je ljepljiva i ulazi u uho kao najdobronamjernija uholaža na čitavom svijetu, a tekst je toliko svevremenski da je to milina. Jednostavan, ali nikako banalan. Razumljiv svakome, u svakom trenutku. Pjesmu je majstorski otpjevao Dado Topić i da u karijeri ništa drugo nije napravio (a jest, itekako!), mnogo je napravio!

Portastatic – Little Fern

Jedna od najvećih glazbenih legendi u mom svemiru je Mac McCaughan. As je stvorio Merge Records koji objavljuje valjda dvjesto bendova koje volim i štujem, a njegovi bendovi Superchunk i pogotovo Portastatic čista su glazbena lektira. U ovoj pjesmi, finoj i poletnoj slastici na granici indie rocka i indie popa Mac nam priča ljubavnu priču kroz mijenjanje godišnjih doba i ta Little Fern mi uvijek padne na pamet kad se, eto, mijenjaju godišnja doba. Jedino što ne znam jesmo li sada na prijelazu ljeta u jesen ili jeseni u zimu, ali to već nema veze s pjesmom, samo s mojim duhovnim stanjem.

Fleet Foxes – He Doesn't Know Why

Ima tih pjesama koje mi dolaze u svijest kad sam umoran, baš jako umoran. Kao da mi je tristo godina. Jedna od njih je ova ljepotica, meni najdraža s prvog albuma čarobnjaka iz Seattlea. Već u prvom stihu se opisuje netko tko je bez kinte, umoran i obrastao u dugu kosu i već sam tu, već sam se poistovjetio, a kad se pjesma razvije, i višeglasje razlista, u srcu se istovremeno budi neka glupa uznositost i čisti očaj. Nekad se čovjek želi dovesti u takvo stanje.