U jednoj epizodi humoristične serije 'Corporate' superpoznati, ali anonimni grafiti-umjetnik i borac protiv korporacija Trademarq svojim osuđujućim crtežom označava sjedište tvrtke Hampton DeVille u kojem rade glavni junaci ove serije. To pred zgradu privlači brojne prosvjednike protiv korporacijskog kapitalizma koji predsjednika tvrtke, Christiana DeVillea gađaju plastičnom čašom s frapeom. DeVille uzima čašu, dobro je promotri, shvati da potječe iz lanca trgovina frapeom koji također pripada korporaciji Hampton DeVille - što prosvjednici koji piju frape, naravno, ne znaju - i na pamet mu pada sjajna ideja. Tvrtka Hampton DeVille prodavat će proizvode s antikorporacijskim, prosvjednim sloganima! I za osmišljavanje takvih proizvoda angažirat će nikoga drugog nego samog Trademarqa!

Kada bi 'Corporate' bila dramska serija, u toj bi epizodi bio sadržan njezin čitav DNK. Njezini tvorci, naime, nemaju nikakvih iluzija ni o čemu i ni o kome povezanim s korporacijskim svijetom, pa čak ni s onima koji protiv njega prosvjeduju. No 'Corporate' nije dramska nego humoristična serija, neka vrsta crne satire, pa iako s gore opisanom epizodom uvelike otkriva svoj svjetonazor, u svojih se deset epizoda ne bavi toliko globalnim korporacijskim spletkama, nego svakodnevnim apsurdima života i rada u korporaciji iz perspektive njezinih zaposlenika.

U distopijski, ali stvarnosti vrlo sličan svijeta 'Hampton DeVillea' u seriji nas uvode dva mlada pripravnička igzekjutiva Matt i Jake - glume ih autori serije Matt Ingebretson i Jake Weisman. Matt je dobroćudni melankolik kojeg na jednom korporacijskom izletu motivacijski govornici nazivaju 'žirafom', pomalo je katatoničan od nespavanja i umora, ali još sanjari o normalnijem životu u kojem bi proizvodio svoje pivo i bio sretan. Jake je cinični depresivac - svakodnevno veselo objavljuje da bi najradije umro i svjestan je korporacijskog žrvnja koji ga neumoljivo melje, ali se ipak u njemu pokušava snaći na razne načine - od prodavanja analgetika koje je dobio nakon operacije kičme zainteresiranim kolegama koje mogu ponuditi protuusluge pa sve do vođenja detaljne Excel tablice o svim mračnim tajnama kolega koje upoznaje na simpozijima.

Prvi nadređeni Mattu i Jakeu su Kate i John - urnebesno smiješni Anne Dudek i Adam Lustick, koji nisu samo karikature pravih, štreberskih korporacijskih poslušnika, nego i svojevrsno upozorenje Mattu i Jakeu u vezi s onim što se od njih očekuje kada prestanu biti pripravnici, a jedna od njihovih kolegica koja se u cijelom tom korporacijskom svijetu ponaša najsličnije normalnom ljudskom biću jest Grace, službenica kadrovskog odjela koju sjajno tumači komičarka Aparna Nancherla. Naravno, u zapaženoj se ulozi pojavljuje i predsjednik korporacije, Christian DeVille (igra riječi u prezimenu nije ni naročito suptilna ni slučajna), inače Lance Reddick, koji nam je dobro poznat iz 'Žice'.

'Corporate' je vrlo, vrlo smiješna serija i uz brojne situacije, dijaloge i scene sigurno ćete se nasmijati naglas. No to je ona vrsta komedije koja je definitivno nastala po formuli da je komedija zapravo tragedija s distancom. Ako bismo čak htjeli biti još precizniji, reklo bi se zapravo da je to horor s distancom jer je tako i snimljena - s kadrovima okupanim ispranom, žućkastom svjetlošću ili uronjenima u polumrak, s likovima položenim u neobične, niske perspektive kojima se postiže dojam o njihovoj nemoći pred Velikim Zlom, pa na kraju krajeva i s povremenim izletima u nadrealno i fantastično, ali ne ono iz dječjih bajki, nego iz noćnih mora.

Kada bi 'Corporate' bio dramska serija, možda bi ga zbog sve te atmosfere bilo teško gledati, ali kada bi bio dramska serija, onda bi u njemu postojala i neka dramaturgija borbe između dobrih i loših momaka, možda i pokoji pokušaj bijega, rješenja, oslobođenja iz korporacijskih okova. No 'Corporate', rekosmo već, nije dramska serija pa takva borba postoji samo na anegdotalnoj razini i uvijek propada u spirali koja bi bila depresivna da nije tako prokleto smiješna. I zato 'Corporate' nije teško gledati. Dapače.