Izložba 'Kolekcija Vugrinec' prva je u nizu ciklusa izložbi 'Privatne kolekcije u javnoj instituciji', a idejna autorica Jasminka Poklečki Stošić kaže kako je često pitaju je li privatnim kolekcijama uopće mjesto u javnom prostoru.

'Privatne kolekcije rasadište su kapitalnih djela hrvatske umjetnosti', kaže Poklečki Stošić i objašnjava kako se u svojih 18 godina rada često našla u situaciji da za izložbe treba posuđivati djela koja su u privatnom vlasništvu.

O ideji privatnih kolekcija u javnom prostoru razmišlja već dulje vrijeme, no stvar se iskristalizirala prošle godine, kada je za retrospektivu Naste Rojc u Umjetničkom paviljonu iz privatnih zbirki posuđeno preko 70 poste građe.

'Drugi razlog za pokretanje projekta svakako je znatiželja i potreba da znamo što kolekcionari imaju iza svoja četiri zida', kaže Poklečki Stošić.

Autor izložbe i likovnoga postava Igor Zidić kaže kako je značajan broj umjetnina u Hrvatskoj zadržan u privatnim kolekcijama, a iz različitih razloga vrijedna djela su skrivana ili zatajena. Dobar dio kolekcionara bio je u strahu pokazati što ima pa je djela bilo nemoguće posuditi, ali bilo je i trenutaka kad bi se potezalo za rukav govoreći 'pa što nisi pitao'. U zadnje vrijeme kolekcionarstvo je nepravedno na zlu glasu zbog kriminalnih radnji vezanih uz eksponiranije kolekcionare.

Zidić se osvrnuo na zlonamjerne kritike o kolekciji nogometaša koje stižu iz krugova akademskih građana, ustvrdivši da ovu zbirku nije stvorio nogometaš nego hipersenzibilno oko, što je božji dar koji nemaju mnogi od tih kritičara.

Osim oka, objašnjava Zidić, bitna je i edukacija kojoj je Vugrinec posvetio dosta svog vremena, a ova zbirka nije nastala bez pravog pokretačkog motiva - ljubavi i strasti za umjetnost.

'Ima ljudi koji znaju, a ne mogu, ima ljudi koji mogu, a ne znaju. Vugrinec i zna i može!', kaže Zidić i napominje da bez njegove kolekcije ne bi bilo moguće sagledati realnu sliku hrvatske umjetnosti od osamdesetih godina 19. stoljeća, sve do današnjih dana.

Izložbom 'Kolekcija Vugrinec - remek-djela hrvatske moderne' bit će predstavljen tek dio Vugrinčeve kolekcije, točnije radovi nastali do 1945. Među 20 remek-djela, po Zidićevim riječima, je i 'najljepši Čikoš ikad nastao', a tu su i remek-djela Mašića ('Vrtlarica'), Medovića ('Pompejanka I'), Tišova, Kovačevića ('U zatišju'), Kraljevića ('Tri gracije'), Becića ('Akt'), Hermana, Uzelca ('Magdalena'), Trepšea, Gecana, Joba ('U krčmi'), Šimunovića ('Maškerata'), Vidovića ('Splitska luka') i Režeka. Među skulpturama se ističe Meštrovićev predložak za Strossmayera te Kršinićeva djela.

Iako impresivna, zbirku još treba upotpuniti, a Zidić kaže da njemu osobno nedostaje Bukovac.

Složio se s njim i sam Davor Vugrinec rekavši da Bukovac nije jedini kojega čeka da upotpuni njegovu kolekciju. Gonjen kolekcionarskom strašću, Vugrinec kaže da strpljivo čeka nekoliko slika koje ispunjavaju njegove kriterije, istaknuvši da za svoju zbirku ne sakuplja autore, nego isključivo birana djela, a presudna je njihova kvaliteta te značenje u nacionalnom kontekstu i kontekstu kolekcije.

Svoju prvu sliku, Stančićeve 'Kartaše', Vugrinec je kupio 1997, nakon čega se nastavio educirati i proučavati umjetnost. 'Magdalena' Milivoja Uzelca prva mu je ozbiljnija kupljena slika i prekretnica, nakon čega je počeo skupljati samo remek-djela hrvatskih umjetnika.

Autorice kataloških jedinica su Darija Alujević za skulpturu i Petra Vugrinec za slikarstvo. Nakon Zagreba, u kojem će trajati do 12. travnja, izložba odlazi u Gradski muzej Varaždin (6. svibnja - 7. lipnja) te u Galeriju Koprivnica (12. lipnja do 5. srpnja). U planu je da novi ciklus Umjetničkog paviljona ugošćuje i inozemne privatne kolekcije.