Donaciju Seissel čine dvije tematske cjeline od kojih se jedna odnosi na likovna djela koja smo imali prigode vidjeti 1997. na velikoj izložbi u zagrebačkom Domu HDLU-a, a drugu brojčano manju skupinu čine arhitektonsko-urbanistička rješenja nastala u razdoblju od gotovo pola stoljeća koja se sada u izboru kustosice MSU-a Ivane Kancir prvi put nalaze pred zagrebačkom publikom.

Iako je po struci bio arhitekt te cijeli radni vijek proživio kao urbanist i pedagog na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu, Josip Seissel (1904. - 1987.), u široj javnosti, uglavnom je percipiran kao slikar i likovni stvaratelj koji je aktivno sudjelovao u avangardnom pokretu uz časopis Zenit te potpisivao svoje radove pod pseudonimom Jo Klek. Josipa Seissela smatra se utemeljiteljem hrvatskog konstruktivizma i začetnikom nadrealizma, a on je autor i prve apstraktne slike u ovom dijelu Europe koja je nastala 1922. i nosi naziv Pafama te se danas nalazi u stalnom postavu zagrebačkog MSU-a.

Izbor iz njegove arhitektonsko-urbanističke ostavštine sastoji se od skica, crteža i tehničkih nacrta te prvi put daje presjek Seisselova plodnog arhitektonskog stvaralaštva od 1920. do 1987. Izložba u NO galeriji zagrebačkog MSU-a opsegom nije velika, ali njezina važnost leži u činjenici da arhitektonsko i urbanističko djelovanje Josipa Seissela već desetljećima nije prezentirano u domaćoj javnosti i njegov arhitektonsko-urbanistički opus nikada u potpunosti nije bio valoriziran.

Predstavljeni su tematski raznoliki i svi važni aspekti Seisselovih natječajnih rješenja od 30-ih godina prošlog stoljeća kada djeluje u duhu internacionalnog modernizma do poslijeratnih urbanističkih rješenja gradskih planova i spomen-područja koja realizira u suradnji s mnogim našim poznatim arhitektima i kiparima.

Njegovi najpoznatiji projekti obuhvaćaju urbanistička rješenja gradova Čakovca (1948) i Nikšića (1955-58), Sveučilišni (1949-50) i Pionirski grad u Zagrebu (1948), groblje u Novom Sadu (1963), zagrebačko groblje Miroševac (1949) te spomen-područja Dotršćina, Kamensko i Kragujevac.

Zagrebačko groblje Miroševac urbanistički i hortikulturno osmislio je sa svojom suprugom Silvanom Seissel, hortikulturnom inženjerkom. U tom organskom i policentričnom planu napustio je devetnaestostoljetni tip groblja s velikim četvrtastim parcelama podijeljenim grobnim alejama zbog monotonije i pravocrtnosti, a posebnu pažnju posvećuje pejzažu. Seissel za Miroševac predlaže cjelovitu obradu grobnih polja ukrašenih s raznim nasadima i visokim zelenilom čime groblje tretira kao svojevrsni oblik gradskog parka.

Malo je poznato da je Josip Seissel urbanistički osmislio Pionirski grad u kojem je paviljone radio naš poznati arhitekt Ivan Vitić. U tom projektu osobitu pažnju posvećuje pejzažnim karakteristikama predjela, a zelenilo tretira kao ravnopravan element arhitektonsko-urbanističkim kompozicijama.

Najveću tematsku cjelinu Donacije predstavlja memorijalni kompleks Spomen-područje Dotršćina u Zagrebu (1963-64), a od nekoliko predviđenih prostornih cjelina izvedena je samo Dolina grobova sa sporednim ulazom i kristalna forma Vojina Bakića.

Spomenik pobjedi naroda Slavonije u Kamenskom (1960-64) i Spomen-obilježje Hrvatske u Spomen-parku u Kragujevcu (1976-81) također je radio u suradnji s kiparom Vojinom Bakićem, a projekt Sveučilišnog grada u zagrebačkoj Dubravi u kojem zastupa kompoziciju slobodne paviljonske izgradnje uklopljene u parkovno zelenilo djelomično je ostvaren izgradnjom jednog dijela studentskog naselja koje i danas funkcionira, ali je cjelovita arhitektonsko-urbanistička ideja, koja je podrazumijevala pripadajuće institucije te objekte za stanovanje nastavnika, napuštena.

U svom pedagoškom radu Seissel je odgojio mnoge generacije domaćih arhitekata i urbanista, a s njim je započela raditi i katedra za urbanizam. Do svog umirovljenja, 1965. godine, bio je nositelj svih urbanističkih kolegija. Od 1962., bio je redovni član HAZU-a.

Seisselov pedagoški rad, nažalost, nije zastupljen na izložbi, ali se iz njegovih idejnih rješenja i suradnji može lako iščitati da je surađivao sa renomiranim domaćim arhitektima. Među mnogim arhitektonskim rješenjima posebno se ističe projekt Zakladnog bloka na Jelačićevom trgu u Zagrebu iz 1931. koji je radio zajedno s cijenjenim arhitektom Josipom Pičmanom. Njihovo arhitektonsko-urbanističko rješenje predviđalo je jedinstvenu multifunkcionalnu cjelinu s kupalištem, kinima, restoranima, elitnim trgovinama, gradskom vijećnicom, 150 luksuznih stanova i mnogim drugim sadržajima, ali taj projekt nije bio ostvaren, jer je Grad zemljište, predviđeno za izgradnju, parcijalizirao i rasprodao te tako zaradio veći novac. S Josipom Pičmanom sudjelovao je koautorski na još nekim važnim natječajima koji su bili nagrađeni i otkupljeni, ali nerealizirani (Glavni kolodvor u Ljubljani, Crkva sv. Ćirila i Metoda na Sušaku, Novi trg u Sarajevu).

Jedan od Seisselovih rijetkih ostvarenih projekata bilo je rješenje paviljona Kraljevine Jugoslavije za veliku Međunarodnu izložbu umjetnosti i tehnike 1937. u Parizu. Paviljon je bio ingeniozno postavljen neposredno uz pariški trg Trocadero, a njegovo rješenje paviljona s kaneliranim stupovima na ulaznom pročelju naišlo je na odličnu recepciju međunarodne publike pa je Seissel nagrađen nagradom Grand Prix, a dodijeljen mu je i Orden Legije časti.

Izložba 'Josip Seissel: Iz arhitektonske ostavštine' otvorena je do 27. siječnja.