komentar višeslava raosa

Sve smo ovo već vidjeli: Spektakularno padaju menadžeri i političari, pa se stvar razvodni i nikom ništa. Dokad?

Višeslav Raos
Višeslav Raos
Više o autoru

Bionic
Reading

Često imamo dojam da je prilikom privođenja i uhićenja, pokretanja istraga i postupaka presudan tajming, onaj politički, dakako. Bilo da je netko pao u nemilost, pa je odjednom postao slobodna lovina, bilo da se zbog izvanjskih (briselskih) razloga treba pokazati kao odlučan i beskompromisan... Do jučer business-as-usual u krugu 'provjerenih' i 'pouzdanih', sutra već pravljenje nevježama, uz opravdanja u maniri 'ne poznajem ovoga čovjeka'. Nije dovoljno reći da nema nedodirljivih

Ponovno je počela sezona uhićenja. Jesensko lišće još je na granama, no padaju menadžeri i političari, znani i neznani. Zadah korupcije širi se posvuda, ne stanuje ni samo u jednoj branši, ni u jednom sloju ljudi, ni u jednoj političkoj opciji. Građani odmahuju glavom, navikli na to da spektakularne policijske akcije završe otužnim pravosudnim epilozima, ponavljanjima suđenja, nestankom ključnih dokaza, amnezijama svjedoka te neutvrđivanjem podrijetla imovine. Mnogi će zdvojno reći kako je korupcija u ovom društvu dio kulture te kako se ne može ići protiv mentaliteta, naslijeđenih obrazaca iz predmodernih vremena i nedemokratskih režima i slično. Međutim stvari nisu baš tako zadane i nepromjenjive.

Korupcija u svojem izvornom latinskom značenju opisuje stanje razlomljenosti i raskomadanosti, a u prenesenom značenju označava moralnu pustoš ili pokvarenost. Da, nema zemlje u kojoj baš uopće nema korupcije jer je čovjek sâm po sebi kvarljiv, no zemlje se uvelike razliku po stupnju korupcije, a on je pak vrlo usko povezan s ekonomskim razvojem, stupnjem blagostanja i osjećajem zadovoljstva građana.

'Ništa bez vitamina B'

Sjećam se kada mi je nakon jednog od prvih predavanja na studiju u Beču kolega, rođeni Bečanin, mrtav ozbiljan objasnio: 'U ovom gradu ne možeš ništa postići bez vitamina B.' Blijedo sam ga gledao i upitao što mu to znači. 'Vitamin B su Beziehungen – veze (poznanstva)', bio je njegov odgovor.

Budući da sam se nakon studija vratio u Zagreb, nisam imao prilike testirati njegovu tvrdnju, no ono što znam jest da je Hrvatska u međuvremenu ušla u Europsku uniju te se uvrstila u skupinu zemalja s najvećom stopom korupcije.

Prema indeksu percepcije korupcije, najbolje u Uniji rangirane su skandinavske zemlje te Njemačka i Nizozemska. Premda su se tijekom godina njihovi rezultati blago pogoršali, i dalje imaju nisku razinu doživljaja korupcije kod svojih građana. Igrom slučaja, ove zemlje spadaju i među najbogatije zemlje Europe (i svijeta), pa su s razlogom upravo one ciljne destinacije tražitelja azila, ali i ekonomskih migranata.

Nasuprot njima stoji pet zemalja članica sa začelja liste – Grčka, Hrvatska, Mađarska, Rumunjska i Bugarska. Radi se o nekim od najsiromašnijih članica Europske unije, onima koje se nalaze na takozvanoj balkanskoj ruti migracija, no nisu atraktivne za useljavanje čak ni ljudima koji su voljno ili prisilno napustili krajeve u kojima caruje još gora korupcija. Pogledamo li podatke, vidimo da Hrvatska stagnira, dok se stanje s korupcijom u Mađarskoj pogoršalo posljednjih godina, što je svakako zanimljivo, uzme li se u obzir trend deterioracije stanja slobode medija i pravosuđa kod naših sjevernih susjeda.

Međutim valja reći da nije sjever Europe manje korumpiran jer u njemu žive neki manje potkupljivi i nadasve pošteni ljudi, već su te zemlje nakon mnogih desetljeća uspjele iznaći način da stvore otporne institucije koje obeshrabruju mito, rođačke dogovore i kumovska zapošljavanja te su umjesto kleptokracije izgradile meritokraciju. Takvo što nije možda moguće stvoriti preko noći i svakako neke zemlje imaju bolje povijesne preduvjete za to, no korupcija u konačnici nije neiskorjenjiva niti nešto što bi bilo prirodno samo nekim narodima, a posvema strano i nepoznato drugim kulturama.

Kad bi se trebale paliti crvene lampice

Svjetska banka sastavila je priručnik o prijevarama i korupciji u javnoj nabavi i javnim natječajima, nečemu što je već poslovično u Hrvatskoj, premreženoj kojekakvim namještaljkama i mutnim dogovorima. Primjerice, 'crvene lampice' trebale bi se upaliti kada se primijeti da postoje izrazito male (1%) ili jako velike razlike u vrijednostima ponuda ili kada su neke od ponuda neobjašnjivo napuhale troškove.

Nadalje, sumnjivo je to kada javno tijelo dijeli jedan posao na više manjih kako bi se prošlo ispod granice iznad koje se mora raspisivati javni natječaj. Uz to, primijećeno je da rotacija uvijek istih ponuditelja (i dobivatelja natječaja), kao i uzimanje gubitničkih ponuđača kao podizvođača za dobiveni posao često upućuje na dogovor 'ispod žita'. Nadalje, pojava netom osnovanih poduzeća ili poduzeća sa skrivenim vlasnicima u ulozi ponuđača trebala bi svakako biti znak za uzbunu. Naposljetku, ako najpovoljnija ponuda ne prođe, ako uvijek isti ponuđač dobiva na natječaju te ako se tijekom realizacije naglo mijenjaju uvjeti i cijena ugovorenog posla, može se lako zaključiti da posrijedi nisu čisti posli.

Dok se bavimo jednima, drugi prolaze ispod radara

Prema drevnom grčkom mitu, junak Heraklo je kao jedan od dvanaest zadataka što mu ih je bio zadao kralj Euristej morao ubiti devetoglavu neman, lernejsku Hidru. Hidra je imala osam smrtnih te jednu besmrtnu glavu. Kako bi joj Heraklo mačem rubio glave, tako bi na mjestu jedne odmah izrasle dvije nove. Mitski heroj porazio je neman tek uz pomoć Jolaja, nećaka koji bi bakljom palio mjesto svake odsječene glave kako bi spriječio njihovo ponovno izrastanje. Na jednu aferu ubrzo svjedočimo pojavi dviju novih, nakon kojih zaboravimo na ovu prvu. Također, dok se bavimo jednima, drugi će nam neopaženo proći ispod radara.

  • +11
Privođenje uhićenih u akciji Janaf Izvor: Cropix / Autor: Damir Krajac / CROPIX

Često imamo dojam da je prilikom privođenja i uhićenja, pokretanja istraga i postupaka presudan tajming, onaj politički, dakako. Bilo da je netko pao u nemilost, pa je odjednom postao slobodna lovina, bilo da se zbog izvanjskih (briselskih) razloga treba pokazati kao odlučan i beskompromisan kako bi se zauzvrat osiguralo vanjskopolitičku naklonost ili korištenje zajedničkih (europskih) sredstava. Do jučer business-as-usual u krugu 'provjerenih' i 'pouzdanih', sutra već pravljenje nevježama, uz opravdanja u maniri 'ne poznajem ovoga čovjeka'.

Nije dovoljno reći da nema nedodirljivih, već doista predano, kolektivno, zaokrenuti prema društvu u kojemu će zakon uvijek i za svakoga jednako vrijediti, a osnova ugovorenog posla biti izvrsnost te poštivanje napisanog i potpisanog. Dug je put do toga, no nije nedostižan, a svakako će se isplatiti. Društvo u kojemu nema 'jednakijih' prosperitetno je društvo koje može omogućiti i pošteno stjecanje (i bogaćenje), ali i stvoriti pretpostavke za ravnomjerniju raspodjelu resursa te podizanje i osnaživanje siromašnih, zaboravljenih i obespravljenih.

Za kraj, jedna mudra izreka, za koju se smatra da je zapisana za vrijeme judejskog kralja Ezekije, oko 700. godine pr. Kr.: 'Tko steče nepravedan dobitak, razara kuću svoju; kome se gadi mito, živjet će mirno.'

Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.