KOMENTAR SENADE ŠELO ŠABIĆ

Sjeverna Makedonija i Albanija dobile su košaricu EU. Svi krive Macrona. Jesu li u pravu?

Senada Šelo Šabić
Senada Šelo Šabić
Više o autoru

Bionic
Reading

Na zadnjem sastanku Europskog vijeća održan 17. i 18. listopada Sjeverna Makedonija i Albanija nisu dobile zeleno svjetlo za početak pregovora s EU. Konačnu riječ imao je francuski predsjednik Macron koji nije želio popustiti pritisku i promijeniti stav da je najprije potrebno suštinski promijeniti proces pregovaranja prije nego što se on nastavi.

Bez jedinstvene odluke, jedino što je Vijeće objavilo jeste da će se o ovom pitanju razgovarati još jednom prije sastanka čelnika EU i zemalja Zapadnog Balkana planiranog za svibanj u Zagrebu za vrijeme hrvatskog predsjedanja Europskim vijećem.

Cijeli niz analitičara i političara proglasio je nespremnost EU da Sjevernoj Makedoniji i Albaniji odškrine vrata članstva povijesnom pogreškom, dokazom gubitka vjerodostojnosti EU, potvrdom manjka kapaciteta EU da strateški promišlja svoju budućnost, sebičnim i uskim interesima koji prevladavaju nad zajedničkim ciljevima. Kritika je, prije svega, usmjerena ka Francuskoj i njezinom predsjedniku Emmanuelu Macronu kojega se tjednima pokušalo uvjeriti da je u interesu EU otvaranje pregovora s ove dvije zemlje i da je to europska odgovornost jer su ove dvije zemlje (uglavnom) ispunile uvjete koji su se od njih tražili.

Sjeverna Makedonija hrabro je promijenila Ustav i svoje ime i na taj način razriješila višedesetljetni spor sa susjednom Grčkom. Albanija je pristala na provjeru svih svojih sudaca pred nezavisnim međunarodnim povjerenstvom. Nije pomoglo ni to što je Angela Merkel posjetila Pariz dan prije sastanka Vijeća, niti to što je Washington poručio kako bi odluka o odgodi početka pregovora negativno utjecala na mir i stabilnost na Balkanu.

Francuski premijer je odgodu početka pregovora Sjeverne Makedonije i Albanije objasnio potrebom da se ovim zemljama pomogne Izvor: Društvene mreže / Autor: ProductiehuisEU

Macron želi promjenu paradigme

Macron se nije dao uvjeriti i u konačnici je ostao jedan glas protiv svih drugih. No, on nije bio sam u rezervama. Nizozemska i Danska bile su protiv otvaranja pregovora s Albanijom za koju zaključuju da nije dovoljno napredovala u borbi protiv kriminala, navodeći i da su albanske kriminalne mreže aktivne širom zapadne Europe. Uz to, drugi najveći zahtjevi za azilom u Francuskoj dolaze od albanskih građana. Belgijski parlament je također proljetos tražio vraćanje viza za Albance koji od 2010. godine mogu slobodno putovati u EU. No, s druge strane, u Francuskoj je prošle godine odobreno 74 azila, a preko 8000 je odbijeno. Dakle, postoje mehanizmi filtriranja, no neosnovani zahtjevi, smatra se, nepotrebno opterećuju sustav.

Nitko nije doveo u pitanje spremnost Sjeverne Makedonije da započne pregovore o članstvu. Ona tako ostaje žrtva promijenjenih okolnosti u EU u svjetlu Brexita i rasta populista, kao i činjenice da dinamika reformi u zemljama Zapadnog Balkana ide jako sporo.

Iako kritiziraju odluku o neotvaranju pregovora, kritičari ne osporavaju probleme u procesu proširenja koje ističe Macron, a oni se svode na to da su u protekla dva desetljeća u članstvo EU ušle zemlje koje nisu suštinski reformirane i koje ne pokazuju istinsku spremnost da vrijednosti na kojima se temelji EU u praksi i provode. Sam proces pregovora ne vodi nužno demokratizaciji pa trenutačno s EU pregovaraju zemlje koje su nakon otpočinjanja pregovora pokazale pad demokratskih sloboda, kao na primjer Srbija i Turska. Macronov stav je, dakle, da proces pregovora ne vodi suštinskim reformama i da se stoga mora mijenjati.

Nije sve tako crno

Što je sada činiti? Sjeverna Makedonija najavila je prijevremene izbore za travanj iduće godine. Srbijanski predsjednik Vučić ponudio je Albaniji i Sjevernoj Makedoniji mini-Schengen, balkansku ekonomsku suradnju, a poziv je otvoren i drugim zapadnobalkanskim državama.

Povlašteno partnerstvo nudi Francuska. Neki su to odmah preveli kao ‘prijateljstvo s povlasticama’ – druženje i zabava, ali bez romantike i obaveze. U duhu francuske ljubavne tradicije, to nekima i ne djeluje kao tako loš prijedlog. Kritika dolazi od onih koji u tome vide poticaj autoritarnim vođama na Balkanu da ojačaju svoje ideje privilegiranih partnerstava, malo kroz oživljavanje duha nesvrstanih a malo kroz svoju inačicu ostvarenja geopolitičkih interesa kroz uspostavljanje privilegiranih partnerstava s Rusijom, Turskom, Kinom, zemljama Zaljeva i drugim kandidatima za druženje.

Bilo je izvjesno već neko vrijeme da će se teologija o tome kako svako novo proširenje jača EU dovesti u pitanje. Vizije EU su sada sukobljene i strasti se neće lako stišati. Izlazak Velike Britanije je poremećaj koji mijenja nju, ali i EU. Europa zajedničkih vrijednosti i Europa zajedničkog tržišta ili samo Europa zajedničkog tržišta – to je ključno pitanje. I onda ono drugo pitanje – može li jedno bez drugoga?

Glavni zagovornici ulaska novih članica u EU su nove članice EU, upravo one zbog kojih Macron danas tvrdi da je cijeli postupak proširenja pogrešan jer nove članice ulaze nereformirane i kao takve slabe Uniju iznutra.

Macron je pod pritiskom drugih članica da promijeni svoj tvrdi stav i prikloni se većini koja smatra kako je otvaranje pregovora samo jedan mali korak na dugom i zahtjevnom putu pregovora. Ono što bi bilo za očekivati jeste da se na nekom od sljedećih sastanaka Vijeća otvore pregovori, ali da se onda ide u korjenite reforme procesa proširenja. Drugim riječima, i EU i zemljama koje pretendiraju na članstvo predstoje godine ozbiljnog rada na sebi.

Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.