KOMENTAR BORISA JOKIĆA

Odjenula je crvenu haljinu i svi su je sasjekli. A da se njen šef pojavio u crvenom?

Boris Jokić
Boris Jokić
Više o autoru

Bionic
Reading

Neka prava žena dolaze samo do jedne granice, potom ona prelaze na muževe, sinove, državu i crkvu. Svodimo nerijetko žene na mjeru i uloge koje su nam potrebne, sporedne uloge u filmu zvanom muški život. Od tog jednospolnog života nitko nema koristi

Tog 31. siječnja 1958. odvjetnica Gabriela Keller iz Züricha liježući u bračnu postelju samo je kratko upitala: 'Max, znaš što sutra trebaš učiniti?' Stavljajući ruku pod njenu spavaćicu, Max je odgovorio: 'Naravno, draga!'

Prvi veljače te 1958. godine u Švicarskoj je održan referendum o pravu žena na ravnopravno sudjelovanje u političkom životu. U zemlji direktne demokracije, u kojoj se o svemu odlučuje izravnom voljom 'naroda', o tom su ljudskom pravu tog hladnog dana, naravno, glasali samo muškarci. Max i prijatelji su, u jednoj od najrazvijenijih i najobrazovanijih nacija, znali što treba učiniti. Više od dvije trećine njih glasalo je protiv toga da žene imaju pravo glasa, da imaju pravo birati i biti izabrane. U Švicarskoj su se žene izborile za pravo glasa tek u 1970-ima, a u kantonu Appenzell Innerrhoden tek 90-ih, i to odlukom suda, a ne voljom 'naroda'. Tamo će vam otvoreno reći da i dalje nisu za to da žene glasaju. Napredna Švicarska.

Tog sunčanog ponedjeljka u Dubrovniku Gabrijela Ž. imala je veliku dilemu. Koju haljinu odjenuti? Odlučila se za pripijenu crvenu. 'Daj, pogledaj kak' se ova koza obukla', bio je samo jedan od pristojnijih komentara tog 4. ožujka 2019. godine nakon što su objavljene fotografije ministrice kako u crvenoj haljini sudjeluje u rada seminara Povjerenstva za politiku i teritorijalne kohezije i proračun EU-a. Osude njezina stila dolazile su sa svih strana.

Kad iskočiš mišlju, haljinom ili stavom...

Da je slučajno Andrej Plenković imao hrabrosti iz sivila svojih briselskih krojača iskoračiti u milu mu crvenu, svi bi to svesrdno pozdravili. 'Evo ga, probudio se', govorili bi. 'Napokon pokazuje i dokazuje da ima stila', pisali bi modni kritičari. Ali Gabrijela Žalac žena je u naprednoj Hrvatskoj i tu stvari ne prolaze tek tako. Za žene. Kad iskočiš mišlju, haljinom ili stavom – prije ili kasnije bit ćeš poklopljena i kritizirana.

'Kad porastem, želim biti kirurg', na polugodištu prvog razreda osnovne škole u okviru istraživanja o obrazovnim aspiracijama rekla je osmogodišnja Gabrijela iz istočnog dijela Zagreba. 'Ali tata mi cijelo vrijeme govori - daj si, Gabi, još malo razmisli, nijedna žena nije kirurg, nije to za žene.' Na pitanje što mu je odgovorila, ta je Gabrijela samo rekla: 'Pa i tate nekada govore gluposti.'

Do prije Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj se žene smatralo ne samo nedostojnima, već i nesposobnima za zanimanje doktora medicine. Poglavnik zloglasne NDH Ante Pavelić naglašavao je da žene nemaju što tražiti u medicinskom zanimanju jer nemaju intelekta i nisu sposobne donositi odluke. Borba za Gabrijelu iz istočnog Zagreba traje već dugo: prije Drugog svjetskog rata na prste dvije ruke moglo se izbrojiti doktorice, 1960. u Hrvatskoj ih je bilo 29,5 posto, a 2016. 62,7 posto. Toliko o intelektu i nesposobnosti. Na različite vidljive i nevidljive načine društvo čini sve da se aspiracije i snovi djevojčica, djevojaka i žena svedu u okvire očekivanog i društveno prihvatljivog.

'Skini se s Tindera, proglasit će te kurvom'

Živimo u svijetu koji je stoljećima ustrojavan po mjeri muškaraca. O muškim ponašanjima, pravima i tijelu u javnosti se gotovo nikada ne raspravlja. U tom licemjernom mozaiku dvostrukih standarda, muškarcima i ženama i dalje nisu dopuštene iste stvari: 'Budi pristojna u školi, kako se od curica i očekuje.' 'Daj se spusti na zemlju, jesi li ikada čula za astrofizičarku?' 'Nemoj se glasno smijati na sastanku, oni to ne vole.' 'Skini se s Tindera, proglasit će te kurvom.' 'Idemo sutra kod strateških partnera. Znaš da ja nisam takav, ali daj obuci onu dekoltiranu haljinu.' 'Znam da je budala, ali razmisli. Imaš već 37, tko će te željeti kad ostariš?' 'Razmisli još jednom. Tvoje tijelo, kad zatrudniš, više nije tvoje.'

Neka prava žena dolaze samo do jedne granice, potom ona prelaze na muževe, sinove, državu i crkvu. Svi mi i dalje smatramo da imamo pravo svojatati tijela, misli, haljine, nadanja i strahove žena.

Za mnoge i danas diljem svijeta, pa i u Hrvatskoj, žene valjaju prije svega za rađanje, odgajanje djece, rad, kuhinju i podvlačenje ruke pod spavaćicu. Svodimo žene nerijetko na mjeru i uloge koje su nam potrebne. Sporedne uloge u filmu zvanom život. Muški život. Od tog jednospolnog života nitko nema koristi. Stoga se i dalje treba boriti u toj višestoljetnoj borbi, i to različitim sredstvima – poljupcima, mačem, prosvjedima, crvenom haljinom i rečenicom: 'Tata, govoriš gluposti!'

  • +3
Prosvjed Ženske mreže Hrvatske: Dostupan i besplatan pobačaj u svim bolnicama Izvor: Cropix / Autor: Damjan Tadic / CROPIX

Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.