Jesu li već napisane preporuke za sprječavanje infekcije na biračkim mjestima na predstojećim parlamentarnim izborima? Kako bi u tom slučaju izgledalo biračko mjesto, a kako bi se trebali ponašati članovi biračkog odbora odnosno birači?

Održe li se ovogodišnji izbori za zastupnike u Hrvatski sabor dok još uvijek budu na snazi epidemiološke mjere, recimo u srpnju, kako se spekulira, hrvatski će birači imati jedinstveno iskustvo nalik onom u Južnoj Koreji. Sukladno aktualnim preporukama, u tom bi se slučaju trebao ograničiti broj birača koji se istovremeno nalaze na biračkom mjestu.

Kao što je to preporučeno za trgovine, najveći bi broj birača (koji bi se u istom trenutku našao na biračkom mjestom) mogao biti neto površina prostora u četvornim metrima podijeljena sa sedam. Članove bi biračkog odbora od birača dijelile pregrade od pleksiglasa, dok bi kraj svake glasačke kutije bilo dezinfekcijsko sredstvo. Birači bi od kuće donosili i odnosili vlastite kemijske olovke. Napokon, članovi bi biračkog odbora vjerojatno nosili zaštitne maske i rukavice, a birači bi stajali u redu držeći se fizičke distance ispred i unutar birališta. Cijelo bi se biračko mjesto prije i nakon glasovanja trebalo temeljito dezinficirati. I – posebno bi se uredila pravila za glasovanje kod kuće za sve koji su spriječeni doći na biračko mjesto.

Hoće li Hrvatska uistinu slijediti primjer Južne Koreje koja je 15. travnja ove godine uspješno održala parlamentarne izbore usred pandemije viroze COVID-19 te i sama, koji mjesec nakon vrhunca krize, organizirati izbore za svoje najviše predstavničko tijelo?

Uspješno krizno upravljanje ključni argument

Južna Koreja se pritom ističe kao jedna od najuspješnijih zemalja u borbi protiv širenja zaraze, a to su potvrdili i tamošnji birači. U odnosu na izbore održane 2016. kada je i Hrvatska posljednji put imala parlamentarne izbore, odaziv se povećao za više od 8% te su u netipičnim okolnostima čak dvije trećine južnokorejskih birača izašli na birališta. Na izborima je trijumfirala aktualna Vlada pri čemu je vladajuća liberalna Demokratska stranka sa svojim koalicijskim partnerima osvojila čak tri petine tj. 180 od 300 mjesta u jednodomnoj Narodnoj skupštini. Izbori su bili i osobni trijumf predsjednika Moona Jae-ina te premijera Chunga Sye-kyuna koji je dužnost preuzeo polovicom siječnja ove godine uhvativši se u koštac sa zarazom koronavirusom koja je u početku, nakon Kine, najviše pogodila Južnu Koreju.

Hoće li u dogledno vrijeme Andrej Plenković biti europski Chung Sye-kyun, a HDZ biti barem djelomice uspješan kao južnokorejska Demokratska stranka? Ili bi se preuranjeni parlamentarni izbori u Hrvatskoj mogli poput bumeranga vratiti svojim zagovarateljima, poglavito onima u vladajućoj stranci?

Zasad je zamisao o srpanjskim izborima za Hrvatski sabor tek konstrukcija do koje su dovela tri relevantna ispitivanja javnog mnijenja u travnju prema kojima je HDZ ponovno vodeći izbor ispitanika. Stranka Andreja Plenkovića preokrenula je tako usred krize izazvane globalnim širenjem virusa SARS-CoV-2 višemjesečni trend u kojem je SDP održavao prvo mjesto u anketama ojačavši nakon izjednačujućeg (po mandatima) rezultata na europskim izborima u svibnju 2019. i pobjede svoga bivšeg čelnog čovjeka Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima u siječnju 2020. Virus je na taj način utjecao i na političku sliku u zemlji jer građani očito honoriraju poteze Vlade i vladajućeg HDZ-a na koje se tjednima prelijeva podrška Stožeru civilne zaštite Republike Hrvatske zahvaljujući svakodnevnom radu ministra zdravstva dr. Vilija Beroša te potpredsjednika Vlade i ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića.

Računajući da je uspješno krizno upravljanje detektirano kao presudan argument za HDZ-ovu pobjedu na što skorijim parlamentarnim izborima, njihovi zagovaratelji kao optimalan trenutak vide prvu polovicu srpnja. Pritom bi vodeća trojka te pobjede trebali biti premijer Plenković te ministri Beroš i Božinović.

Uostalom, HDZ nije htio odgoditi ni unutarstranačke izbore za svoje vodstvo održane na uzlaznoj crti krize 15. ožujka te nije teško zamisliti da se zbog održavanja na vlasti odluči i na izbore na njezinoj održavanoj silaznoj crti. O parlamentarnim izborima u srpnju nitko nije niti razmišljao do početka travnja, osobito ne u vladajućoj koaliciji: HDZ se nadao učinku stabilne gospodarske situacije, povećanja plaća u državnim i javnim službama te još jednoj uspješnoj turističkoj sezoni, dok je njegovim koalicijskim 'žetončićima' svaki mjesec u saborskim klupama, prije nego li politički nestanu, veliki bonus. Zato je jesen do prije koji tjedan bila najizglednije vrijeme za otvaranje birališta.

Podrška uz rok trajanja

Sve se promijenilo. Do jučer nepoznati zamjenik bivšeg ministra zdravstva dr. Vili Beroš postao je novom političkom zvijezdom, samozatajni ministar unutarnjih poslova Davor Božinović HDZ-ov adut iz sjene, a Andrej Plenković neupitni predsjednik Vlade koji se nakon pobjede na unutarstranačkim izborima s pravom nada pobjedi i na parlamentarnima. Javnozdravstvene mjere donesene u njegovu mandatu javnost podržava u velikoj većini, a i gospodarske mjere zasad imaju podršku i radnika i poslodavaca. Međutim, sve to ima rok trajanja, kao što, nadajmo se, ima i aktualna kriza virusnog podrijetla. Nju bi veoma lako mogla produbiti gospodarska i socijalna kriza čiji će se pravi razmjeri znati i – osjetiti tek tijekom i nakon ljeta. A do tada bi se mogao konstituirati novi saziv Hrvatskog sabora. Kako računaju u HDZ-u s uvjerljivom HDZ-ovom većinom.

No, hoće li? Mogućoj odluci o srpanjskim koronaizborima u korist HDZ-a osim recentnih ispitivanja javnog mnijenja na ruku ide i mlako ponašanje oporbe, osobito SDP-ova premijerskog kandidata Davora Bernardića koji u usporedbi sa svojim HDZ-ovim rivalom djeluje odveć indisponirano. Bernardićeva monotona obraćanja, distanciranost prema javnosti koja je idealna za sprječavanje zaraze, ali pogubna za privlačenje birača, nesnalaženje u propitivanju pojedinih odluka vladajućih posebice kada je riječ o njihovoj ustavnoj utemeljenosti te financijski uglavnom nezaokruženi prijedlozi mjera, dovode SDP-ova čelnika, a time i SDP i njegovu koaliciju, u sve težu situaciju kada je posrijedi priželjkivana pobjeda na parlamentarnim izborima. U biti lucky loser rezultat na europskim izborima koji je na nacionalnoj razini SDP prvi put nakon 1997. spustio ispod 20 posto podrške birača te pobjeda Zorana Milanovića kojoj je presudno kumovala katastrofalno loša završnica ionako problematičnog mandata Kolinde Grabar Kitarović kojoj bi iz zahvalnosti SDP u svojoj središnjici trebao postaviti bistu u natprirodnoj veličini, ne mogu biti zalogom pobjede SDP-a na predstojećim parlamentarnim izborima ni sastavljanja Vlade. Tim više jer je stranka opet računala na HDZ-ovo samourušavanje na vlasti kao 1999. te desetljeće poslije.

Najodgovornije od rujna nadalje

HDZ-ove planove o brzoj izbornoj pobjedi sada može poremetiti zavaravanje da je sve riješeno. I da birači neće kazniti u biti iskorištavanje najveće zdravstvene krize u suvremeno doba u svoju korist. Osjeti li većina birača da se na taj način njima manipulira, rezultat bi mogao biti drukčiji od sada projiciranog. K tome, Hrvatska bi u slučaju srpanjskih izbora zbog samoraspuštanja parlamenta bila mjesecima bez svoga ustavotvornog tijela u de facto izvanrednim okolnostima. Stoga bi najodgovornija odluka bila održavanje izbora od rujna nadalje, a upravo bi ta odgovornost bila u skladu sa sadašnjim djelovanjem Vlade te nedvojbeno prihvaćena od strane birača.

Do izbijanja pandemije vladajuća se koalicija na čelu s HDZ-om mjesecima probijala kroz afere svojih suspektnih ministara, političku trgovinu 'žetončićima' u Saboru i izvan njega, nezadovoljstvo u javnim službama koje je kulminiralo štrajkom prosvjetara prošle jeseni te vrtnju u krug kada se radi o reformama koje bi doista mogle pokrenuti i održati razvoj zemlje. Jedan je virus sve to samorazumljivo bacio u drugi plan, ali će sve to, čim se epidemiološka situacija iole popravi, ponovno biti u prvom planu. Primjer Južne Koreje primjer je zemlje u kojoj je uspješna borba protiv aktualne zaraze dio niza ranijih uspješnih javnih politika. U Hrvatskoj je to iznimka. Tko pak pokuša iskoristiti virus kao političkog saveznika, lako bi se mogao naći u samoizolaciji.