Prije svega, imao je VIP tretman kod nezamjenjivog Saše Tijanića, a vidjet ćemo i zašto, intervju je vodio Nenad Stefanović, glavni urednik Informativnog programa, naša Hloverka, pun sat za Billa, udarno vrijeme. Izgovor je bio knjiga memoara koju je objavio, razlog je, međutim, mnogo važniji. Bill Montgomery je, uz prateće divljenje Stefanovića, ispričao kako je, eto, Zoran Đinđić bio blizak s organiziranim kriminalom i sa svojim ubojicom Legijom, isto je rekao i za Čedomira Jovanovića i još neke ljude bliske ubijenom premijeru.

Kad je o sadržaju riječ, Bill Montgomery samo je ponavljao jeftine propagandne laži Vojislava Koštunice i njegovih stranačkih prijatelja iz 2004. godine, sudski uglavljenih laži, molim da primijetite. Bilo je to tužno podgrijavanje davno propale kampanje kleveta protiv pokojnog Đinđića, prizor tužan i besmislen. Pravomoćne presude donesene su u trostupanjskom postupku, još prije toga kampanja Koštunice i njegove Demokratske stranke Srbije (DSS) protiv ubijenog Đinđića i njegove stranke diskreditirana je na sudu i u javnosti i sramno poražena.

Zašto se sada tužni Montgomery pojavljuje s podgrijanim lažima od prije šest godina?

Zbog kontrole štete. Prije nekoliko dana poznati beogradski odvjetnik Srđa Popović, zastupnik majke i sestre Zorana Đinđića, podnio je kaznenu prijavu protiv Vojislava Koštunice i još nekoliko njemu bliskih lica, kao i protiv tadašnjeg vodstva Jedinice za specijalne operacije (JSO, 'Crvene beretke'), a zbog kaznenog djela oružane pobune i napada na ustavni poredak iz studenoga 2001. Tada su se, na dan kada se njihov bivši zapovjednik Legija Ulemek imao pojaviti na sudu u predmetu stanovitog političkog ubojstva, Crvene beretke izašle na autocestu u Novom Beogradu sa 24 borbena vozila Humvee i pod punim naoružanjem. Izgovor je bio providan: oni, kao, hoće donošenje zakona o suradnji s Haagom, razlog je bio da iznude smjene u vrhu tadašnje Udbe. Uspjeli su. Posljedica tog uspjeha bilo je ubojstvo premijera Đinđića, tvrdi i dokazuje u svojoj kaznenoj prijavi odvjetnik Popović. Vojislav Koštunica, tadašnji predsjednik Savezne Republike Jugoslavije i – shodno tome – vrhovni zapovjednik oružanih snaga, ne samo što nije intervenirao vojskom protiv očitog ugrožavanja ustavnog poretka, nego je izravno podržao pobunu. Srđa Popović u svojoj kaznenoj prijavi ukazuje na nedvojbeni uzročno-posljedični odnos i gradi dokazni lanac između te pobune i kasnijih događaja.

Ništa tu nije novo: o političkoj pozadini ubojstva premijera govori se od početka, državni odvjetnici i suci obećavali su istražiti te sumnje, ali nisu nikad. Kaznena prijava Srđe Popovića sada je kamen bačen u močvaru srbijanske politike koja bi najradije zauvijek zaboravila Zorana Đinđića: nastupila je panika, žabe su se raskreketale, valja sada nekako kontrolirati štetu. Prvi pokušaj, priopćenje Koštuničine stranke DSS, bio je očekivano katastrofalan: oni su izvrijeđali Srđu Popovića onako osobno, nazvali ga raznim imenima, od kojih je 'moralna nakaza' jedno od blažih, podsjetili da je 'branio Artukovića' (zaboravili su da je branio i Arkana u Zagrebu i da je odvjetnik čiji je posao da brani) i da je – jednom riječju – izdajnik. Tako je od tog priopćenja bila veća šteta od koristi. Onda se netko – slutim tko – prisjetio da se posluži dobrim uslugama prepoštenog 'uglednog diplomata' Billa Montgomeryja. Došlo je vrijeme za vraćanje usluga.

Bill Montgomery i gospođa Lynn sada su 'kontroverzni biznismeni' u Srbiji. Imaju trećinu vlasništva u zaštitarskoj tvrtki Stracon Security čiji je većinski vlasnik baš nekako Gradimir Nalić, bivši Koštuničin savjetnik i propali kandidat za ministra unutarnjih poslova iz 2001. Osim toga, partneri su u marketinškoj tvrtki s Goranom Matićem, bivšim ministrom informiranja iz perioda Mire Marković i njene stranke JUL (2000). Treći partner je onaj Brent Saddler sa CNN-a. Bill i Lynn prodali su kuću u Cavtatu (praktički poklon hrvatske države) i preselili u Beograd. Lynn je radila na nečemu što se zvalo 'Diplomatsko-obavještajna akademija', stanovitog Orhana Dragaša, pripadnika paraobavještajnog polusvijeta, sumnjičenog za neku trgovinu oružjem.

'Ugledni diplomat'

Što se 'uglednog diplomata' tiče, to je malo složenija priča. Ozbiljni ljudi koji su pratili uspon i pad Billa Montgomeryja ne vjeruju da su njegove operacije na Balkanu uvijek bile stvarni izraz vanjske politike SAD-a, izgleda da to mišljenje dijele i u Foggybottomu u Washingtonu, DC, sjedištu State Departmenta. O ponašanju bračnog para zna se dovoljno: nije bilo dolično diplomatima (conduct unbecoming), sjetite se samo onih kolumni koje je Lynn pisala za Globus (a beogradski Bazar prenosio) i koje su bile predmet dosta hladne prepiske između State Departmenta i odgovarajućih veleposlanstava gdje je Bill služio. Bill je bio, kak bi rekli, kreativan preko dopuštene mjere radeći po ovim našim zemljama. Sjetimo se samo njegovih nadasve zanimljivih relacija s Ivom Pukanićem, s TDR-om, s još nekima – uključujući i Vojislava Koštunicu. Prošli tjedan Bill se ukazao (s tim istim Goranom Matićem) na kongresu Srpske napredne stranke Tome Nikolića, Šešeljevog nasljednika. Dobio je prvo zvižduke, a onda i aplauze.

Sada se Bill Montgomery izravno umiješao i u srbijansko pravosuđe i unutarnjene poslove, praktički osporavajući pravomoćne sudske presude i stavljajući se u službu jedne opskurne političke strančice i njenih suučesnika u jednoj mračnoj aferi kakvi su bivši šef KOS-a Aco Tomić i bivši ravnatelj BIA-a Rade Bulatović. Vrijeme je, dakle, za vraćanje usluga.