KOMENTAR DARIJA KUNTIĆA

Kontrole koje izazivaju kaos na granicama neće zaustaviti teroriste. Recept je složeniji

Dario Kuntić
Dario Kuntić
Više o autoru

Bionic
Reading

Prava opasnost za europsku sigurnost leži u domaćim teroristima koji su se radikalizirali unutar svojih zajednica, ističe tportalov komentator. Europske države zato se ne smiju ograničiti samo na granične kontrole nego usvojiti sveobuhvatan pristup borbi protiv terorizma. To znači, među ostalim, blisku suradnju europskih institucija, nacionalnih vlada i sigurnosnih službi

Mogu li višesatni zastoji na europskim granicama spriječiti terorističke napade u Europskoj uniji?

Odgovor je kratak i jasan – ne mogu. Logično je stoga pitati čemu je Hrvatska zaslužila dugotrajne gužve na graničnim prelazima sa Slovenijom nakon pridruženja nadnacionalnoj zajednici europskih država koje joj je trebalo zajamčiti slobodno kretanje roba, usluga, kapitala i osoba?

Hrvatska je ispala kolateralna žrtva primjene europske direktive o sistematskoj kontroli svih građana prilikom ulaska i izlaska iz Schengena, prostora koji funkcionira kao područje jedinstvene države. Nova europska direktiva pozvala je na čvršći nadzor vanjskih granica Schengena koja uključuje tradicionalnu kontrolu putem detaljne provjere ne samo državljana takozvanih trećih zemalja nego i državljana Europske unije. Osim vizualnog nadzora, kontrolne mjere sada uključuju i provjeru dokumenata u šengenskom informacijskom sustavu i Interpolovoj bazi podataka.

Međutim, nejasni propisi oko provedbe nadzora sistematsku su provjeru učinili noćnom morom za putnike, prijevoznike, ugostitelje i političke čelnike rubnih zemalja Europske unije. I dok putnici na višesatnom čekanju gube samo vrijeme, poslovni ljudi bilježe financijske gubitke, državi prijeti lagani pad bruto domaćeg proizvoda, a hrvatski premijer i predsjednica moraju slati ponizne apele Ljubljani i Bruxellesu da se slovenska policija vrati na dosadašnji režim ciljane kontrole putnika te da se primijeni granični nadzor koji će omogućiti nesmetan protok ljudi i roba.

'Da' ciljanoj i ograničenoj kontroli  

Direktiva o sistematskoj kontroli europskih građana posljedica je terorističkih napada u Francuskoj, Belgiji i Njemačkoj koji su odnijeli puno ljudskih života. Nove sigurnosne mjere uvedene su kako bi se spriječio povratak stranih boraca iz Iraka i Sirije u Europu nakon što se otkrilo da su neki od terorista povratnici s bliskoistočnih ratišta. Bruxelles se nada da će detaljnije provjere graničnoj policiji omogućiti uočavanje terorista i boraca povratnika prije nego što uopće uđu na prostor Schengena.

Ta mjera, međutim, obuhvaća i zemlje članice EU-a koje nisu članice Schengena iako provode detaljnu kontrolu na vanjskim granicama Unije. One time ostaju uskraćene za uživanje slobodnog kretanja osoba koje uz slobodno kretanje roba, kapitala i usluga predstavlja jednu od četiriju temeljnih sloboda unutarnjeg tržišta Europske unije. Jedan od važnijih  trenutaka uspostave unutarnjeg tržišta bilo je upravo omogućavanje slobodnog kretanja osoba koje se očituje u slobodnom boravku, radu i kretanju državljana Unije na njezinu cjelokupnom teritoriju, bez obzira na njezino državljanstvo. Iako suvremene sigurnosne ugroze kojima svjedočimo zahtijevaju temeljitiju graničnu kontrolu, ona treba biti ciljana i ograničena u svom opsegu, prostoru, učestalosti i proporcionalnosti. Također bi trebala biti posljednje sredstvo kada su sve ostale alternative iscrpljene.

Digitalno doba u kojem živimo omogućava uvođenje bezbolnijih i učinkovitijih mjera u suzbijanju terorizma i organiziranog kriminala. Sigurnosne kamere sa softverima za prepoznavanje lica ili kontrola putnika prilikom kupnje putničkih karata zasigurno su brže i učinkovitije sredstvo za identifikaciju osoba i kontrolu njihova prekograničnog kretanja.

Nacionalni interesi zapreka suradnji  

Primjena tih i sličnih mjera neće poremetiti kršenje temeljnih sloboda Unije, a osigurat će višu razinu sigurnosti njezinih građana. Međutim, ni one same ne mogu biti jamac sigurnosti.

Prošlost je pokazala da su i najsigurnije granice samo djelomično otporne na ulazak i izlazak osoba ili grupa. Granične kontrole same ne mogu zaustaviti teroriste koji su rođeni u europskim državama, posjeduju znanje europskih jezika i koriste nekoliko identiteta. Većina terorista koji su izveli napade u Francuskoj, Belgiji i Njemačkoj bili su europski državljani. Međutim, neki od napadača su se okoristili migrantskim i krijumčarskim rutama kako bi s lažnim putovnicama ušli u Europu.

Thomas Hegghammer, jedan od vodećih europskih stručnjaka za terorizam, u svom istraživanju navodi da se većina džihadista iz zapadnih zemalja preferira boriti u stranim zemljama te da se svega svaki deveti veteran vraća kući kako bi počinio napad na Zapadu. Iako taj odnos daje naslutiti da nisu svi strani borci i potencijalni teroristi, radikalizacija svakog devetog borca ukazuje na to da je iskustvo borbe u inozemstvu jedna od najznačajnijih naznaka uključivanja u domaće operacije. Stroga kontrola vanjskih europskih granica stoga ostaje nužna. Unatoč tome, prava opasnost za europsku sigurnost leži u domaćim teroristima koji su se radikalizirali unutar svojih zajednica. Stoga je krucijalno da se europske države ne ograniče samo na granične kontrole nego da usvoje sveobuhvatni pristup borbi protiv terorizma.

Trenutačna teroristička prijetnja zahtijeva ponajprije blisku suradnju europskih institucija, nacionalnih vlada i sigurnosnih službi koja bi omogućila pravodobnu razmjenu obavještajnih podataka između zemalja članica Unije. Umjesto da troše vrijeme, novac i energiju na pojedinačne i izolirane pokušaje, europske države će svoju razinu sigurnosti prije povećati suradnjom s ostalim članicama. Također bi trebale konsolidirati svoje proračune za borbu protiv terorizma i organiziranog kriminala, udružiti resurse i učinkovitije koristiti suvremenu tehnologiju koja im je na raspolaganju.

  • +4
Provjera putnika na državnim granicama Izvor: Cropix / Autor: Željko Hajdinjak / CROPIX

Europski ministri pravosuđa ranije su istaknuli nužnost razmjene informacija među zemljama članicama Unije. No, suradnja i razmjena informacija još nije na zadovoljavajućoj razini. Nacionalni interesi pojedinih članica Unije i dalje predstavljaju ozbiljnu zapreku bliskoj suradnji. Nepovjerenje proizlazi iz dvojbi koliko je stvarna teroristička prijetnja, zavređuju li određeni interesi zaštitu te uvjerenja da antiterorističke strategije druge strane nisu učinkovite. Manjkavoj borbi protiv terorizma pridonosi i nedostatak novca i resursa u manjim zemljama članicama. Sigurnosne službe ne raspolažu dovoljnim brojem analitičara i operativaca koji govore arapskim jezikom, što im otežava kontakt s muslimanskim imigrantskim zajednicama iz kojih se regrutiraju teroristi. Prijevod s arapskog na europske jezike dodatno otežava problem razmjene informacija među obavještajnim službama jer europske zemlje rabe različite sustave prijevoda arapskih imena, što dovodi do značajnih propusta.

Belgija primjer manjkavosti sadašnjeg modela  

Primjer Belgije koja je jedno od žarišta militantnog islamizma pokazuje svu manjkavost u europskoj borbi protiv terorizma. Samo u Bruxellesu postoji šest policijskih jedinica koje štite grad, dok je vlada podijeljena na općinsku, državnu i federalnu razinu, od kojih svaka sekcija ima odjele u kojima se govori francuski i flamanski jezik. Osim toga, Belgija je jedna od posljednjih europskih zemalja koja je nabavila suvremene uređaje namijenjene prikupljanju obavještajnih podataka, poput prisluškivanja telefonskih razgovora.

Učinkovita borba protiv terorizma zahtijeva ozbiljno razmatranje svih segmenata koji vode do nasilja te drastično kažnjavanje terorista i onih koji ih na to potiču. Terorizam proizlazi iz niza kompleksnih faktora koji uključuju kulturalnu, društvenu i političku krizu, pritiske modernizacije i globalizacije, otuđenje ljudi koji žive u stranim društvima i radikalizaciju. Bez razumijevanja tih faktora neće biti ni učinkovite borbe protiv terorizma.

Istodobno, europske države moraju raditi na stvaranju široke sigurnosne strukture koja će prožimati cijeli kontinent. Europska unija treba snažniju kontrolu vanjskih granica, ali i puno veću sigurnosnu integraciju, svojevrsnu 'sigurnosnu uniju', kako taj projekt još prošle godine nazvao predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker. Sigurnosne ugroze koje danas prijete Europskoj uniji zahtijevaju solidarnost diljem kontinenta, ne samo među vladama nego i među građanima koji će u cilju učinkovitije borbe protiv terorizma morati biti spremni žrtvovati dio komfora putujući preko vanjskih europskih granica.