'Kaj još više?' uzviknula je maturantica iz okolice Zagreba na pitanje o tome je li njihova generacija zakinuta za neke važne stvari u životu. 'U srednjoj se nismo praktički ni upoznali. Onda ova usrana korona i sve oko toga. Potres. Bog te mazo… potres. I sad još rat...', nastavljala je, uz odobravanje svojih vršnjaka. 'I to ne običan rat. O ne, frende! Za nas mora biti nuklearni. Fakat peh.'

Fašnik je u školi i učenici su pod maskama. Hrvatska je škola veselije i bolje mjesto nego što ljudi misle. Uprizorenje vjenčanja u kojoj ona ima ulogu mladenke. 'Za ovu budalu sam se udala', pokazuje na kolegu iz razreda. 'Budemo ratni par!'

Na njezine riječi svi se smiju. Gorak je to osmijeh generacije koja na ionako izazovnom putu mladosti nosi osobito težak teret.

Prijetnja globalnim sukobom koja se zbog ruske agresije na Ukrajinu nadvila nad Europom i svijetom stiže u posebno teškom trenutku. Civilizacijski smo iscrpljeni posljedicama pandemije. To se prije svega odnosi na iznimno velik broj osoba koje smo izgubili zbog bolesti, ali i na podjele koje je izazvao društveni odgovor na nju.

U Hrvatskoj smo k tome bili suočeni s posljedicama razornih potresa koji su utjecali na živote velikog dijela građana, baš kao i s nevjerojatno neučinkovitom i sporom obnovom potresima pogođenih područja.

U situaciji punoj ograničenja, podjela, usporenih i zaustavljenih života čekao se sunčani proljetni dan u kojem ćemo sebi i drugima moći reći – gotovo je. Posebice se to odnosi na mlade koji su željni putovanja, upoznavanja novih osoba, slobodnog plesa i izlazaka. Tu sliku 'nove slobode' zamijenila je ona Vladimira Putina koji najavljuje 'novi rat'. Najava je to ukrašena psihopatskim manirama političara kojem sudbina drugih malo znači, naročito mladih, bez obzira na to radi li se o Odesi, St. Peterburgu, Rigi, Sinju ili Zaprešiću. Bez emocija, proračunato, hladno i s idejom velike povijesne uloge u kojoj je nečija mladost samo sredstvo za ostvarenje cilja. Vampirski bal u kojem se mladost 'tvojih' koristi da uništiš mladost 'neprijatelja'.

Istraživanja u Hrvatskoj, ali i brojnim drugim državama u kojima su se dogodila ratna zbivanja, upućuju na to da su posljedice rata posebice teške za djecu i mlade. One su fizičke i psihičke. Osim rata, i prijetnja njime utječe na njihov osobni i socijalni razvoj. To se posebice odnosi na razmišljanja o obrazovnom i osobnom putu. Spomen velikih potencijalnih katastrofa i sukoba, poput onog nuklearnog, snažno utječe na odluku o izboru fakulteta, mjestu rada, kupnji nekretnine, potomstvu… Tjeskoba vezana uz rat mijenja i način na koji promatramo druge i koliko im vjerujemo. U takvim situacijama panično tražimo 'svoje' i crtamo granice prema 'neprijateljima', nesvjesno upadajući u zamku koju su nam postavili političari kojima odgovara sukob.

'Rat je zvijer. U strahu sam', govori mi prijatelj, sada i sam otac srednjoškolca. 'Fizički reagiram na svaki video, zvuk, riječ.' Kao srednjoškolac morao je zbog agresije napustiti svoj grad, sjećanja i dio prijatelja. 'Sve mi se vraća. Osjećam miris baruta u nosnicama koji sam osjetio u prvom srednje', iskreno progovara dok ispija zadnji gutljaj piva. 'Mislio sam da je to teret naše generacije i da će mi klinci živjeti u miru. Plače mi se kad počnem misliti o njima.'

Premda razumljivo, sažalijevanje tu neće pomoći. Umjesto njega, potrebno je s otvoreno razgovarati s mladim ljudima. Jasno reći tko je tu agresor. Poučiti ih da prepoznaju političare koji pomisle da su svemogući, radilo se o Rusiji, SAD-u ili Hrvatskoj, te da ih na različite načine treba zaustaviti u njihovim bolesnim namjerama. Nadasve im ukazati na to da su ratovi besmisleni i da nam je krv svima crvena – ukrajinska, ruska, hrvatska ili srpska.

'Poludit ću ak' mi sje.e i ovo ljeto! Joj, Putine, kad te mi u Jaski dohvatimo', na kraju je dobacio mladoženja.