U Hrvatskoj za sto godina – bez obzira na ishod današnjeg referenduma - istospolne obitelji bit će sigurno jedan od društveno priznatih standarda obiteljskog života, a inicijativi Željke Markić & Co. đaci u školama čudit će se kao jednom od brojnih neuspješnih pokušaja da se sat društvenog razvoja vrati unatrag
Bit će to, naravno, neka sasvim druga Hrvatska, u kojoj će se i samo preživljavanje države i nacije morati postići miješanjem, i to ne samo sa arh-neprijateljima Srbima (što smo i ranije činili), nego i ostalim narodima, pa i rasama, kojima će se morati jednom otvoriti sve europske granice, unatoč današnjoj grčevitoj konzervativnoj borbi da se svi ekonomski, civilizacijski i kulturološki problemi riješe zatvaranjem.
No, i puno prije toga ova će se Hrvatska morati suočiti s posve drugačijim problemima, s kojima se razvijeni svijet, koji ne gaca u blatu oživljavanja predrasuda, već sada i suočava - na primjer s činjenicom da ima sve manje bilo kakvih obitelji i da, primjerice, u Americi, ali i u najvećem broju europskih zemalja, rapidno raste broj single domaćinstava. Muškarci i žene sve teže pronalaze partnerice i partnere, a u sve nesigurnijem i kompliciranijem svijetu u kojem živimo, sve se teže odlučuju i na podizanje djece. To su, za razliku od teme kojom se bavi Željka Markić i njezini istomišljenici, relevantni problemi koji nas tek čekaju.
Ne zavaravajmo se o čemu danas glasamo
Danas izlazimo na birališta – i kao minimum minimuma – trebali bismo znati što je stvarna tema današnjeg referenduma. Izuzev što je jasno da glasom ZA gay manjini preventivno uništavamo mogućnost ozakonjenja bračnih veza, unosimo diskriminaciju u Ustav i jasno ucrtavamo trasu da i bilo koje sljedeće pravo koje zatraži ova manjina de facto treba odbaciti.
Uključivši vjerojatno i ono da ih se uopće čuje – jer kako kaže inicijativa 'U ime obitelji' – drugima se ovom ustavnom diskriminacijom ništa ne oduzima. Ništa – osim prava jednakosti, javnosti i prolaska kroz institucije – drugim riječima, oduzima im se sve. No obiteljaši ionako tvrde da je homoseksualnost društveno uvjetovana – što znači, uz malo truda i represije – evo nas svih brzo na 'pravom' putu. Što još leži ispod finih i uljuđenih, tihih i mekih glasova same Markić, i njezinih kolegica i kolega, koji su tek sada, na kraju kampanje, jasno i glasno rekli da gay ljude žele odvojiti od 'normalnih' muškaraca i žena koji ulaze u bračnu vezu. Ti nam glasovi, prividno nekonfliktni, s puno lijepih riječi o zajedništvu, ipak kontinuirano šalju još nekoliko čelično tvrdih poruka - kako zahtijevaju da svi živimo i svoju djecu odgajamo u društvu s upravo takvim, 'njihovim' brakom, a rekli su nam i da ne prihvaćaju ni da škola bude obrazovno-odgojna institucija sekularnog društva, pa stoga odbijaju i zdravstveni odgoj koji će govoriti o kontracepciji i LGBT pravima.
No Crkva (koja, na žalost, dobiva velik novac od svih nas), Opus Dei ili bogati pojedinci iz katoličke zajednice pritom ne grade katoličke škole, vrtiće i tamo ne šalju svoju djecu, a i zašto bi to radili kada udarom na cijelo društvo postižu dvostruki učinak: ne troše svoju lovu i, što je podjednako važno, drugima oko sebe nameću vlastite vrijednosne norme, iskorjenjujući one 'druge' – pedere, feministkinje, ljevičare, liberale, a sutra imigrante, nacionalne manjine, ćirilicu, kao i nepodobne medije.
Događanje volontera
Jučer je, naime, tportal od građanske inicijative 'U ime obitelji' dobio odbijenicu za akreditaciju za praćenje referendumskih rezultata u njihovu stožeru, a uz sljedeće obrazloženje: 'Građanska inicijativa uskratila je, na inzistiranje brojnih volontera, sudjelovanje u referendumskoj noći i portalima Index.hr, Net.hr, T-portal te svim izdanjima EPH grupe i Novom listu jer su krajnje neprofesionalno izvješćivali o referendumu, sustavno vrijeđali sve građane koji žele glasati ZA brak kao zajednicu žene i muškarca, krivotvorili informacije o građanskoj inicijativi, proizvodili i širili govor mržnje te krivotvorenjem stvarnosti i zastrašivanjem građana služili aktualnoj vlasti, sužavajući prostor građanske slobode i demokracije.'
Isto su odobrenje uskratili i nacionalnoj radioteleviziji. Sapienti sat, gledali smo prije 20 godina tzv. događanje naroda, a sada imamo i događanje volontera – jednostavno, čelnici Inicijative nisu imali izbora, morali su nas odstraniti kako bi poštivali volju svojih članova koji dobrovoljno i teško rade. Doista uvjerljivo, pravi interni referendum protiv slobodnog toka informacija i drugačijeg mišljenja. Festival demokracije, nema što!
Građanska inicijativa zbog koje ćemo ovako siromašni potrošiti pedesetak milijuna kuna, i to za preventivnu vježbu odstranjivanja tzv. drugih iz društvenih institucija, u svojem naslovu nema brak, već upravo obitelj. No zagovara li Markić, ali i Crkva u Hrvatskoj, istinski kršćansku obitelj? 'Pitanje je tko je uopće u Hrvatskoj kršćanin. Isus je promovirao bratstvo među ljudima i jednakost ljudi pred zakonom', rekao je za tportal don Ivan Grubišić, i nastavio: 'Ovdje se stvorio jedan duh talibanstva, što znači isključivosti prema drugima i drukčijima. To nije kršćanski stav. Isus je u zajednicu prihvaćao i žene i prostitutke i razbojnika na križu.'
Ne bi li obitelj trebala biti ono toplo mjesto gdje se osjećamo sretno i zaštićeno? Krajem osamdesetih, kada je i u ovoj zemlji kratko vladalo pravo liberalno ozračje, u Njemačkoj sam, za ženski magazin Svijet, intervjuirala tadašnju lidericu Zelenih Juttu Ditfurth, a nakon razgovora koji se odvijao na Badnjak, odveli su me u jedno od prvih skloništa za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja. Vladalo je tamo skromno blagdansko ozračje, prostorije su bile okićene, pjevali smo božićne pjesme, a klinci su dobili sitne darove… ta je obitelj za te žene i djecu, u tom trenutku, bila važnija od bilo čega drugog na svijetu – jer ih je obitelj kakvu zagovara Željka Markić izdala, izmlatila, ponizila i pogazila.
Starački domovi – kako je lijepo pokazao Igor Mirković u svojem filmu 'Noćni brodovi' - također su proširene obitelji, koje slute svoj kraj, često zadnja zajedništva onih koje su njihove 'prave', krvne, muško-ženske, pravovjerne i ispravne familije napustile. To su obitelji ostarjelih roditelja čija djeca više ne dolaze u posjete, ali zato možda redovito nedjeljom idu u crkvu. U filmu 'Djeca su dobro' ('The Kids are all right') Lise Cholodenko gledali smo lezbijsku obitelj, u kojoj dvije žene prolaze kroz obiteljsku dramu poput prave klasične familije, a tu su i djeca i muškarac i seksualna nevjera i borba za moć.
I naravno, svi poznajemo brojne klasične obitelji, sretne i nesretne – gdje činjenica da im u temelju stoje žena i muškarac automatski ne garantira ni sreću ni normalnost. Muškarci i žene međusobno mogu proizvesti vrlo lako i pakao, bili vjernici ili ateisti, bilo gdje na ovoj kugli zemaljskoj, pa tako i u našoj maleckoj Hrvatskoj.
Tko je sljedeći?
Pa o čemu onda danas glasamo? O braku? O obitelji? Ne, mi odlučujemo o tome želimo li diskriminaciju u Ustavu, želimo li da nam se preko braka kontroliraju životi, da nam se ulazi u spavaonice, da nas se javno i društveno definira prema tome kako i s kim vodimo ljubav. Danas glasamo i o sekularnom karakteru naše države - da li, doista, više od 200 godina nakonFrancuske revolucije želimo da institucija Crkve pečati naše živote, a da u bliskoj budućnosti mi žene opet dopustimo da netko drugi gospodari našim tijelima i sudbinama ili da se, na primjer, ukine pravo na medicinski potpomognutu oplodnju.
Hoćemo li u sljedećoj iteraciji glasati o pravu na pobačaj, a u sljedećoj ženama možda i propisati koliko djece da imaju, ili novčano kazniti one koji ih uopće nemaju…? Hoćemo li proglasiti opet majke-roditeljice i micati žene s tržišta rada, a podmićivati ih porodiljnim naknadama pljačkom osiromašene države? A u međuvremenu su na red došle i nacionalne manjine, kojima se poručuje da su tzv. 'drugi' i da se prema njima baš lijepo postupa, pa neka ne traže kruha preko pogače.
A uostalom, ionako znamo da su – 'drugi' uvijek krivi za sve. Pa i samohrane majke, kojima i sama pripadam, sigurno smo nešto krive – bez obzira na to što su naša djeca za nas prava i sveta obitelj. Pa kakve onda ima veze 'ustavni', muško-ženski brak s familijom, s mjestom sigurnosti i topline, s osjećajem da smo voljeni? Baš nikakve, jer nam je inicijativa 'U ime obitelji' poput Grincha ukrala ideju lijepe, svijetle i raznolike zajednice.
I zato, u ime svih obitelji, izlazim danas na referendum i glasam – PROTIV.
