Komentatori KOMENTAR ANTE MIKIĆA

Milanovićevi 'unutarnji i vanjski neprijatelji'

  • Autor: Anto Mikić
  • 19.10.2012 14:49:13
  • 19.10.2012 10:45:00

Tko bi ga znao što je predsjednika Vlade Zorana Milanovića ponukalo da se na početku prekjučerašnje sjednice Vlade, pomalo neočekivano, a svakako neuobičajeno, krene obračunavati – kako s ‘domaćim izdajicama’ koji, navodno, ometaju hrvatski put u EU, tako i s ‘vanjskim neprijateljima’ koji im, i opet navodno, u tome pomažu. Naravno, legitimno je i opravdano da se premijer zemlje koja za nekoliko mjeseci kani postati članicom europskog kluba uključi u raspravu o tomu je li Hrvatska za taj ulazak spremna ili ne i hoće li to uskoro biti, no način na koji je to učinio Hrvatskoj bi mogao donijeti samo štetu i nimalo koristi

Istini za volju: cijela je ta rasprava o hrvatskoj spremnosti za ulazak u Europsku uniju - koju su prije desetak dana otvorili briselski dopisnici pojedinih njemačkih medija, a onda se u nju uključili i predsjednik njemačkoga Bundestaga Norbert Lammert, njemačka europarlamentarka Doris Pack i slovenski europarlamentarac Jelko Kacin - i prije Milanovićevog uključivanja otišla u neželjenom smjeru. Pa smo od običnog i očekivanog izvješća o monitoringu dobili dojam o njemačkome ‘okretanju leđa Hrvatskoj’. Nema nikakve sumnje da su neki njemački politički krugovi tu temu, koju su im servirali tamošnji mediji, iskoristili i za predizborno obraćanje svojim biračima, iznimno zainteresiranima za europske teme i dileme. No hrvatske se vlasti u priču nisu smjele uvući jer to nije ‘naš rat’ i mi se tom polemikom niti želimo niti stignemo baviti. Stoga ju je premijer Milanović mogao i trebao jednostavno okončati slanjem jasne poruke: Hrvatska, doduše, još uvijek nije do kraja spremna, ali će ispunjavanjem svih preostalih obveza, koje su navedene i u izvješću o monitoringu i na kojima se intenzivno radi, to uskoro postati. I točka.

I stvarno, premijer je na početku svog prekjučerašnjeg obraćanja sa sjednice Vlade upravo to i učinio. No kao da mu vrag nije dao mira, nije mogao staviti točku, nego se baš morao upustiti u lamentiranje o ‘određenim polemikama i interpretacijama’ u nekim europskim zemljama i razmišljanje na glas o politici kao ‘nadmetanju, nadmudrivanju i pozicioniranju’ uz jasan, premda ne i izričito izgovoren zaključak: oporba nas trača po svijetu, a njihovi su europski kolege pučani – što zbog stranačke solidarnosti, što zbog ‘slabijeg poznavanja materije’, a što zbog unutarnjepolitičkih potreba - očito nasjeli na te priče! Da ne bi bilo zabune na koga je sve pritom premijer mislio, već se nekoliko sati poslije pobrinuo naš utjecajni i u prenošenju poruka Vlade uhodani dnevni list koji je, pozivajući se na ‘izvore u Vladi’, pa onda valjda i u suradnji s njenim PR savjetnicima, i javno prokazao te domaće izdajnike (‘Davor Stier, blizak suradnik Karamarka’) i vanjske neprijatelje (Doris Pack i ‘njemački političari, redom iz demokršćanskog CDU-a’). Što je premijer Milanović time htio postići, znaju valjda samo on i njegovi savjetnici. No zaključci koji bi se iz tog njegovog istupa, a još više iz spomenutog ‘medijskog produžetka’ mogli iščitati, nipošto mu ne idu u korist, a mogli bi štetiti i zemlji koju predstavlja.

220308,215046,220795,221119

Ponajprije, kakva je to Vlada koja se boji da njene uspjehe (doduše još uvijek do kraja nedokazane) u ispunjavanju europskih kriterija može zasjeniti oporbeno spletkarenje po svijetu, sve ako ga i ima? Dobivamo li to, nakon Tuđmanovih ‘crvenih, žutih i zelenih’, napokon i Milanovićeve ‘plave vragove’? I nije li ne samo pogrešno, nego i uvredljivo, službenu politiku jedne Njemačke, koja očito ne žuri s ratifikacijom hrvatskoga pristupnog ugovora i Hrvatskoj šalje ozbiljna upozorenja da nije vrijeme za opuštanje i čekanje, javno poistovjećivati sa stranačkim sastavom njene vlasti? I, na kraju, zar premijer Milanović uistinu misli da si on i Vlada kojoj je na čelu mogu i trebaju priuštiti dociranje najbrojnijoj političkoj skupini u Europskom parlamentu – pučanima i narodnjacima – samo zato što i njegovi politički konkurenti u zemlji pripadaju toj istoj skupini? Treba li to uopće Hrvatskoj i kako joj to, pobogu, može koristiti – u trenutku kad se nad njom još uvijek provodi monitoring, sjeverozapadni joj susjed otvoreno prijeti još jednom blokadom, a financijska i kreditna perspektiva uvelike ovisi upravo o tome hoćemo li ili nećemo dosegnuti taj zacrtani 1. srpnja?

Možda je premijer Milanović zbog nečega opravdano ljut jer stvari na mnogim područjima, pa tako ni na onome vanjskopolitičkom, ne idu onako kako bi on htio i birači od njega očekuju. Možda mu i politički suparnici stvarno idu na živce! No politika, a osobito ona međunarodna, o kojoj on valjda zna nešto više od potpisnika ovih redaka, pa ću ga tek skromno citirati - ‘ozbiljan je posao’. U kojem je zasigurno puno pametnije, a za zemlju koju predstavlja korisnije, čuvati i tražiti saveznike i prijatelje, negoli bespotrebno izmišljati i stvarati neprijatelje. Stoga bi u Vladi možda trebali poslušati preporuku koju im je u svojoj reakciji uputila prozvana Doris Pack pa, umjesto traženja izgovora i suvišnog lamentiranja, ozbiljno prionu poslu koji valja obaviti.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još