Komentatori KOMENTAR ANTE MIKIĆA

Milanovićev zvjezdani uspjeh sumnjivoga sjaja

  • Autor: Anto Mikić
  • 21.9.2012 13:55:57
  • 21.9.2012 11:17:26

Milanović je toga dana u Saboru djelovao (nad)moćno, nije se bojao ući u verbalne duele, pričao je o svemu i svačemu, pa čak i 'bezveze', kako je i sam priznao, a njegov je mikrofon bio upaljen koliko i mikrofoni svih zastupnika i njegovih ministara zajedno. No razgrne li se ta silna šuma riječi, misli, citata i doskočica, ostaje po političku kulturu u ovoj zemlji ipak neugodna činjenica da je (još jedan) predsjednik Vlade posegnuo za metodama obračuna s političkim protivnicima koje nisu dostojne dužnosti koju obnaša

Tko bi rekao da će u zemlji koja se suočava s tolikim ozbiljnim problemima i izazovima jedno obično verbalno nadmetanje vladajućih i oporbe postati političkom temom tjedna? I da će to famozno aktualno prijepodne, koje su vladajući zadnjih mjeseci vješto izbjegavali produžavajući aktualne saborske sjednice, umjesto sazivanja novih, izazvati toliku pozornost medija i političke javnosti? A tko bi tek mogao pomisliti da će iz tog verbalnog okršaja predsjednik Vlade Zoran Milanović, čije su retoričke figure već dulje vremena, još iz doba dok je bio u oporbi, nerijetko izazivale neskriveni podsmijeh dobrog dijela medija i te iste javnosti, odjednom izniknuti kao 'apsolutna zvijezda'. Uistinu, teško se uopće i prisjetiti kad su tzv. mainstream mediji javni istup nekog predstavnika vlasti opisivali s tolikim superlativima, kao što su to učinili nakon te Milanovićeve utorkaške saborske verbalne plejade tijekom koje je, kako se govorilo i pisalo, 'dotukao' i 'oprao' oporbu, njome 'obrisao pod' te 'u jednome od svojih najboljih izdanja' postao, ni manje ni više, 'svjetsko čudo'. Valjda još od vremena kad je Ivo Sanader novinskim izdavačima PDV smanjio na 10 posto, kako bi navodno doprinio većoj ekonomskoj 'neovisnosti tiska' i učinio ga dostupnijim širem čitateljstvu, nijedan premijer u tom istom tisku nije bio toliko (na)hvaljen i slavljen.

Istina, Milanović je toga dana u Saboru djelovao (nad)moćno, nije se bojao ući u verbalne duele, pričao je o svemu i svačemu, pa čak i 'bezveze', kako je i sam priznao, a njegov je mikrofon bio upaljen koliko i mikrofoni svih zastupnika i njegovih ministara zajedno. No razgrne li se ta silna šuma riječi, misli, citata i doskočica, ostaje po političku kulturu u ovoj zemlji ipak neugodna činjenica da je (još jedan) predsjednik Vlade posegnuo za metodama obračuna s političkim protivnicima koje nisu dostojne dužnosti koju obnaša. Optužiti jednoga zastupnika da Hrvatsku ne razumije i ne može voljeti, samo zato što u njoj nije rođen, licitirati s kvocijentom inteligencije u polemici s jednom zastupnicom, posezati za terminima 'polusvijet' i neke zastupnike nazivati ljudima koji se samo 'predstavljaju kao zastupnici naroda', razina je koju prvi čovjek izvršne vlasti ipak ne bi smio dosezati. No u svijetu onih medija koji iz Sabora već godinama radije prenose efektne doskočice pojedinih zastupnika negoli što pojašnjavaju sadržaj zakona koji se tamo donose, proglašeni uspjeh Milanovićeva aktualnog istupa pažljivije promatrače ipak ne treba previše čuditi.

215500,215649,214460,215195

Uostalom, sve da je premijer Milanović toga dana uistinu briljirao, sve da je saborska oporba i bila argumentirano poražena i verbalno razoružana, koga bi to u ovoj zemlji, osim nas kojima je praćenje takvih tričarija postao neizostavni dio posla, još uopće moglo istinski zanimati? Sadašnju su oporbu (ili barem najveći dio nje) ionako na izborima prije samo nekoliko mjeseci dotukli sami birači, razočarani krizom, ali i lopovlukom dobrog dijela nekadašnje vlasti. U trenutku kad se ista ta kriza neumoljivo nastavlja, a broj nezaposlenih već i doslovno, kako je to ovih dana zgodno primijetio jedan analitičar, raste brzinom od sto na sat, tko još može likovati nad mutavošću oporbe? U vrijeme kad je većina stanovnika pritisnuta egzistencijalnim problemima i sa zebnjom iščekuje nadolazeću zimu i još uvijek neizvjesne uvećane račune, tko će to još Vladu i njenog predsjednika procjenjivati po njegovim retoričkim umijećima?

No na stranu sad famozno aktualno prijepodne i premijerov duel s oporbom. Lako za oporbu! Više čudi, ali i zabrinjava sposobnost ove Vlade da u nepunih godinu dana svoga mandata 'zarati' ama baš sa svima. Sindikati joj na svojim referendumima okreću palac dolje, investitori nikako da prepoznaju prilike koje njezina politika navodno otvara, poslodavci uglavnom nastoje spasiti što se spasiti dade, a Crkva u njenoj politici prepoznaje 'kulturalnu revoluciju'. Čak i oni koji su 'na državnoj plaći', a kojima se ovih dana najavljuju otkazi, smanjuju primanja i raskidaju kolektivni ugovori, nikako da prepoznaju da se sve to događa kako bi, kao što ih uvjeravaju iz Vlade, u dogledno vrijeme svima bilo bolje. A upravo bi oni trebali biti ti koji će na terenu – u školama, bolnicama i drugim javnim ustanovama – provesti sve te mjere i politike kojima nas ova Vlada kani izvesti iz krize.

Uza sve te teške probleme i zahtjevne zadaće koje stoje pred Vladom, njen predsjednik, ali i medijski komentatori koji ga ovih dana 'kuju u zvijezde', silno su usredotočeni na oporbu i Vladine svjetonazorske neistomišljenike, ali i sasvim benigne kritičare, pa čak i samo potencijalno 'opasne elemente'. Ne bi to nužno bio problem da se pritom, sve češće, ne koriste i metode koje izgledaju kao zloupotreba moći, pa čak i otvoreno kršenje zakona. Pa tako kad strukovna udruga tvrtki za odnose s javnošću upozori da je posebna Milanovićeva savjetnica u potencijalnom sukobu interesa, donese se zakon koji izravno poslovno udara na članice te udruge, a u medije plasira popis milijunskih poslova iz prošlih godina. Među kojima, međutim, oni koji su upravo zakonom ograničeni čine sasvim zanemariv dio.
Drugi se put, baš na dan kad se održava aktualno prijepodne od kojega smo i počeli, u medijima pojave dokumenti koji bi trebali diskreditirati sadašnju oporbu i njeno aktualno protivljenje graničnome sporazumu s BiH, za koje i novine koje ih objavljuju tvrde da su ih dobili iz Vlade, unatoč tomu što na sebi nose oznaku tajnosti. Nešto prije, na otvoreno priopćenje kojim kardinal Josip Bozanić opovrgava tvrdnje 'izvora iz Vlade i SDP-a' o redovitim susretima s Milanovićem, u novine – valjda od tog istog izvora - dospije navodna tvrdnja iz 'tajnog i zaštićenog' iskaza Stjepana Fiolića istražiteljima kako se s biskupima svojedobno tajno sastajao - Sanader. Čak i, proteklih mjeseci medijski potpuno marginalizirani pjevač Thompson, zakonom zaštićena porezna rješenja – kako tvrdi njegov odvjetnik – prije dozna iz medijskih objava negoli što mu stignu na kućnu adresu. Možda zato što mu na kolovošku proslavu u Čavoglave dođe više slavljenika negoli na onu službenu Vladinu u Kninu?

Zar je ovoj Vladi i(li) onima koji za nju rade uistinu potrebna takva vrsta obračuna sa stvarnim i potencijalnim protivnicima ili kritičarima nekih njenih poteza? Otkad su to kritike postale tako opasne da se njihove autore na taj način pokušava zastrašiti i ušutkati? Ili takvi postupci ipak odaju nesigurnost same Vlade u krajnje rezultate svoje politike? Pa, kad pred javnošću već ne može pokazati neke konkretnije uspjehe i rezultate, barem pokušava stvoriti dojam kako su oni koji ju kritiziraju (bili, pa onda valjda i ostali) još gori od nje.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još