Komentatori PIŠE: DRAŽEN VUKOV COLIĆ

I Obama se trese zbog eura

I SAD ovisi o gospodarski zdravoj Europi, budući da još uvijek najviše trguje sa Starim kontinentom, dok američka radna mjesta koju osiguravaju američke tvrtke u Europi u ukupnom broju znatno prelaze broj radnih mjesta koje SAD ostvaruje u razmjeni s Kinom, Japanom i Južnom Korejom

I za većinu nekadašnjih neobuzdanih obožavatelja, Barack Obama je danas samo Barack Obama, 44. američki predsjednik koji trenutno vodi prilično neizvjesnu bitku za drugi mandat u opjevanoj Bijeloj kući, političar kao političar, koji trenutno ima dosta predizbornih, gospodarskih i liderskih problema, a nipošto neka nedodirljiva kultna figura, globalni prorok i demokratski svjetionik. Još prije nepune četiri godine bio je na svim stranama svijeta dočekan kao čudotvorac i svetac, zagovornik općeljudskih nada i nedodirljivi jamac prevažnih globalnih promjena, pa i u ovoj razdraganoj Hrvatskoj, koja već krajem te 2008. godine velikim dijelom nije mogla smisliti ni HDZ, ni Ivu Sanadera, a ni njihovo paradno prijateljstvo s omrznutim Georgom Bushom. Samo Obama, a nipošto neki novi nepodnošljivi američki republikanac, kao da će ta presudna američka promjena, istovremeno presudno promijeniti i cijelu Hrvatsku i Europu.

Ali i bajka o Obami, kao i većina planetarnih državničkih bajki, zakonomjerno se premetnula u svakodnevnu političku prozu, dok su od ondašnjih vlastodržaca u središtu pažnje ostali tek Angela Merkel i Vladimir Putin, a u rekordnom roku već mnogi potpuno zaboravili neke Berlusconije, Papandreue ili Sarkozyje. Ovih je mjeseci zanimanje za desetak drugih ključnih izbora (od Hrvatske do Srbije, od Francuske do Grčke, od Egipta do Rusije) daleko premašilo opće zanimanje za ovu američku predizbornu kampanju. I ne samo u Hrvatskoj, koja težište svog zanimanja ipak polako premješta u neposredne europske okvire, već i u mnogim drugim zemljama, kojima je neizvjesna sudbina EU-a i eura postala mnogo važnija od izvještavanja o američkim predizbornim ritualima.

200171,193940,195134,195656

Kako je Obama poželio sreću Romneyju
'Nesposobni Europljanin' protiv 'racionalnog mormona'


Tako se i u Hrvatskoj prilično škrto izvješćuje o zahuktaloj utrci između zapostavljenog Obame i nepoznatog Romneyja, bez obzira na to što su američki izbori ostali isti oni američki izbori, koji su u pravilu uvijek bili i ostali podjednako nepredvidljivi, zanimljivi, važni i presudni, bez obzira na druge ljude, predznake i okolnosti. I dok je prije četiri godine jedan tamnoputi Amerikanac postao lučonoša ideala svekolike pravde, liberalizma i slobode, po pretežitom europskom ukusu, ove se godine – a i to je sve do sada bilo potpuno nezamislivo u američkom političkom životu - na vrh republikanske scene prvi put popeo jedan američki mormon, milijunaš i bivši guverner Mitt Romney, koji u Europi vidi tek kolijevku propalog socijalističkog sna, a Ameriku želi ponovno vratiti samo onim najbogatijim Amerikancima, koje neće sputavati nikakva porezna politika, a obvezivati opće zdravstveno osiguranje.

Tako se jedva piše i govori da se i u SAD-u vodi vrlo osobita ideološka bitka, koju odlikuju neke vrlo neobične europske usporedbe. To nije samo tipični sukob između republikanaca koji se stoljećima bore protiv 'velike vlade' koja se petlja u sve i svašta, ograničava slobodu, rasipa novac, a rasprodaje američki inozemni ugled, i demokrata koji se još bore da Amerika ostane zemlja jednakih šansi, socijalnog napretka i globalne suradnje, već i sukob između onih koji izravno optužuju Obamu da želi 'europeizirati' Ameriku po receptu propalih socijalističkih ideala i onih koji bi željeli da Amerika ponovno ostane Amerika gdje je slobodno tržište potpuno nesputano, a kapital i slobodno poduzetništvo preuzimaju i ukupnu društvenu odgovornost, kako za opću dobrobit, tako i za američko vladanje svijetom. Za njih je sve ovo što se događa u Europi dokaz potpuno promašenog gospodarskog i društvenog modela, zbog čega nitko i nigdje ne treba kriviti Ameriku, koja je i sama zapala u krizu, zbog toga što su kapital i slobodno poduzetništvo bilo i previše obuzdani nepotrebnim zakonima, uredbama i propisima, a ne zbog toga što je cijeli financijski i bankarski sustav uništio samog sebe svojim bezumnim pljačkama.

Tako je Obama optužen kao 'nesposobni Europljanin' i jedva prikriveni socijalist, zbog toga što je uveo zdravstveno osiguranje, pokušao urediti financijsko tržište, a izravno spasio američku automobilsku industriju gigantskim državnim injekcijama, baš kao i tržište rada, dok je i poreznu politiku usmjerio prema onima koji se guše u novcu, a pokušao spasiti što više onih koji su potonuli na tržištu nekretnina. I SAD prolazi razne krize, ali je ipak prevladalo klasičnu recesiju, bez obzira na gubitak kreditnog rejtinga i nezamislive deficite i dugove, pa Obama stalno hoda po rubu novih gospodarskih kriza, koje republikanci i Romney žele iskoristiti kao svoju najveću predizbornu šansu. I zbog toga se ovaj republikanski guverner tako uporno nameće kao čovjek koji ima izuzetno uspješno poduzetničko iskustvo (Romneyjevo se privatno bogatstvo procjenjuje na oko 250 milijuna dolara), bez obzira na to što se upravo njegova investicijska tvrtka ubraja u one koje i u SAD čine klasičnim simbolom bezdušnog neoliberalizma. On kupuje posrnula poduzeća, koja onda restrukturira na način da pokupi vrhnje iz svakog stečaja ili preusmjeri u novi djelatnost masovnim otpuštanjem radnika, pa samo iznimno gradi nešto novo, a pretežito struže po dnu probušenog lonca. Romney se obogatio 'restrukturiranjem, racionaliziranjem i kresanjem povlastica', kao da čita neke najvažnije hrvatske novine.

Obamino obraćanje na summitu G20
Spašavanje američkog sna


A SAD ovisi o gospodarski zdravoj Europi, budući da još uvijek najviše trguje sa Starim kontinentom, dok američka radna mjesta koja osiguravaju američke tvrtke u Europi u ukupnom broju znatno prelaze broj radnih mjesta koje SAD ostvaruje u razmjeni s Kinom, Japanom i Južnom Korejom. Nekada se govorilo da Europa već ima gripu, čim je netko osobito važan i moćan samo kihnuo u SAD; a sada najozbiljniji američki analitičari tvrde da izborna pobjeda Baracka Obame dobrim dijelom ovisi o europskom gospodarskom zdravlju, a ne o povlačenju iz Afganistana, dok ubojstvo Bin Ladena spašava američku čast, ali ne širi američko globalno tržište. Obama dokazuje da se 'europskim modelom' programiranog američkog gospodarstva može spasiti značajan dio američkog sna, pa otuda i njegove bezbrojne izjave, sastanci i prijedlozi o prevladavanju europske gospodarske krize, u čemu je trenutno mnogo bliži francuskom predsjedniku Hollandeu i njegovim idejama izravnog poticanja razvoja, uvođenja euroobveznica, negoli idejama Angele Merkel, koja je i sama počela govoriti o razvoju, ali još zagovara nepodnošljivo stezanje remena.

I tako se ovog trenutka o europskoj krizi diljem cijeloga svijeta više ne govori samo kao o krizi gospodarskog ponašanja i nedovršenog političkog zajedništva, već kao o ideološkom i socijalnom modelu ('društvo blagostanja'), koji dobrim dijelom određuje i američke i opće globalne rasprave o osporenom jedinstvu između gospodarstva, demokracije i socijalne odgovornosti. Tako je i američka predizborna kampanja otvorila i neke bolne europske teme, dok Hrvatska i dalje živi iz dana u dan, od uredbe do uredbe, od zakona do zakona, od slučaja do slučaja, bez otvorenih sučeljavanja o konačnim društvenim, političkim i gospodarskim ciljevima. Uvijek uz SAD, kada je riječ o geostrateškim interesima, ali sve manje o SAD, kada se i preko oceana iznenada pokrenu neka srodna društvena i gospodarska pitanja, dok Obama i u osporavanju, i u podučavanju, i u umiljavanju Europi trenutno čini sve što može da preživi kao tipični američki trgovac kojeg ni njegovi najvatreniji obožavatelji više ne opisuju kao čudotvorca, proroka i sveca.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još