Komentatori SKALPEL MILOŠA VASIĆA

Spora pravda

U četvrtak je srbijanska policija pohvatala ukupno 14 osoba i pritvorila ih zbog osnovane sumnje da su – pazite sad – dana 21. veljače 2008. nakon 'veličanstvenog mitinga' pred zgradom Narodne skupštine otišli i zapalili veleposlanstvo Sjedinjenih država u Ulici Kneza Miloša

Povod tom događaju bilo je proglašenje neovisnosti Republike Kosovo, 17. veljače. Tom je prilikom od ruke svojih istomišljenika u zgradi veleposlanstva od požara poginuo jedan mladić. Naime, nekoliko demonstranata popelo se na prvi kat po pročelju zgrade i provalilo kroz balkon u prostorije veleposlanstva, ali je netko s ulice ubacio magnezijsku baklju kroz prozor i izazvao požar u kome je stradao Zoran Vujović (20) iz Novoga Sada. Bila je to nadasve neugodna okolnost oko koje su se tadašnje stranke vladajuće koalicije Vojislava Koštunice i ekstremno-desničarskih šovinističkih pokušale provući pričama o tome da su Vujovića 'ubili' marinci koji štite veleposlanstvo; pa da su ga 'ugušili specijalnim plinom' itd. Obdukcija je, međutim, pokazala da je smrt nastupila gušenjem od dima i opeklinama.

Prilog televizije Al Jazeera koji podsjeća na beogradske nerede
Sam događaj bio je čudan. Kao prvo, miting je – protivno elementarnoj policijskoj logici – zakazan za sumrak, u 17 sati; posljedice pokazuju da su zebnje policajaca bile umjesne: mrak je pao ubrzo, a po mraku je sve što je uslijedilo mnogo lakše izvesti. Miting je bio zapaljiv: Vojislav Koštunica, tadašnji premijer, vikao je i padao u za njega netipične egzaltacije, optuživao 'svjetske moćnike' da 'nam otimaju Kosovo' i cupkao uz pjevanje Cece Ražnatović koja je događaj ukrasila svojim ukazanjem. Ostali govornici (redom s desnice) kukali su nad tužnom srpskom sudbinom, grdili iste svjetske moćnike, zapomagali, prijetili, zdvajali i očajavali. Emir 'Nemanja' Kusturica zaprijetio je deratizacijom 'miševima' i ostalim glodavcima koji su 'izdali srpstvo' i 'prodali Kosovo'. Onda je taj gremij srpskih veličina skrušeno odšetao do crkve Svetoga Save, nekoliko kilometara dalje, na 'moleban', dok su udarne grupe nogometnih navijača i ekstremnih desničara, unaprijed organizirane i u dobroj međusobnoj komunikaciji, krenule niz ulicu Kneza Miloša.

Policija je, naravno, očekivala takav razvoj i nekoliko ključnih veleposlanstava (SAD, Hrvatska, Njemačka, Britanija), kao i javnih zgrada, osigurala je prema svojoj procjeni opasnosti. Sve je to u neposrednoj blizini: Vlada, ministarstva, veleposlanstva itd. Tu nešto nije štimalo, a što je to, nikako se ne dade doznati. Policija očito nije razvila dovoljno ljudi u odnosu na procijenjenu prijetnju; netko je tu izdavao upute i zapovijedi da se sredstva prinude koriste 'umjereno'. Zna se (iz policijske radioveze) da je omanji odred koji je trebao zaštititi veleposlanstvo SAD-a bio u jednome trenutku povučen u pokrajnju ulicu, a zatim – u kritičnom trenutku – lišen zalihe suzavca, kad je vrag već bio odnio šalu. Tražili su suzavac, ali im je bio uskraćen. Taj je odred bio razbijen i potisnut, a demonstrantima je veleposlanstvo SAD-a ostalo 'na izvol’te', kako se veli u Beogradu. Ishod znamo. Marinci su se bili povukli iza protuprovalnih vrata i osigurali zgradu unutar 'sigurnosne zone', prepustivši vanjske prostorije bez otpora.

Kad je već sve bilo pri kraju, pojavila se 'konjica': žandarmerija u oklopnim vozilima i s mnogo suzavca rastjerala je demonstrante za tren oka. Za Zorana Vujovića bilo je kasno.

187676,186874,185484,130171

Legendarna snimka koja je beogradskom skupu nadjenula nadimak 'Kosovo za patike'
Sutradan su razni koalicijski partneri Voje Koštunice počeli s objašnjenjima: te 'ipak je to naša mladež' i 'uzavrela krvca junačka', te 'ma, nema veze, polupalo malo, pa što onda' i 'tako im i treba kad nam otimaju iz srca naše Kosovo'. Ta je noć, međutim, ostala u pamćenju Beograđana kao 'Kosovo za patike', zbog snimaka nekih dviju tinejdžerskih sojki koje provaljuju u dućane i kradu tenisice boljih 'brendova', komentirajući da što sad, 'svi to rade'. Zaista je veliki broj skupih dućana u centru Beograda tada bio temeljito opljačkan. Toliko o 'patriotizmu'.

Uhićenja – zašto baš sad?

E, sad: četiri godine kasnije srbijanska policija trijumfalno hvata junake te noći, njih ukupno 14, od čega su dvojica tada bili maloljetnici. Većina je, molim da se primijeti, iz Novoga Sada, notornog središta nacionalističke nasilne desnice – po statistikama učestalosti šovinističkih i rasističkih ispada.

Zašto baš sada, kada su od početka imali snimke nadzornih kamera, kojih je u tom dijelu grada na stotine? Sva su veleposlanstva ustupila svoje snimke odmah. Znalo se s kim se nesretni Vujović družio i u čijoj je organizaciji u Beograd došao; znaju se uobičajeni sumnjivci u toj vrsti prekršaja javnog reda i mira; uglavnom su povratnici 's naročitom upornošću u vršenju krivičnih djela', dakle lica itekako poznata organima. MUP Srbije mogao je, dakle, tu stvar rasvijetliti za mjesec-dva najdulje. Ali to su 'naša djeca', 'patrioti uzavrele krvce junačke' itd. Koštuničina vlada potrajala je do ljeta 2008. pa se novi MUP, pod Ivicom Dačićem, ne može ispričavati 'političkim pritiskom'. Ne: tek sada, pred izbore, aktivira se – po poznatoj navadi srbijanske političke klase – već poznata i praktički rasvijetljena priča.

Tu je znakovita jedna izjava državne tužiteljke Srbije, Zagorke Dolovac: veli gospa-Zaga da sada slijedi 'procesuiranje inspiratora', pa bumo vidli tko je cupkao uz Cecu, tko je prijetio 'miševima' i palio masu, tko je kasnije opravdavao nasilje i izmišljao isprike. A tko je policiji uskratio ljude i kemijska sredstva? E, to neće ići tako lako, jer vrana vrani oči ne vadi. Naravno da je američka strana inzistirala na progonu palikuća, ali to očito nije bitan razlog ove racije. Politički gledano, tu je riječ prije svega o manevru vladajuće koalicije da se iskompromitira Koštunicu i njegove saveznike, radikale (što Šešeljeve što otcijepljene Nikolićeve), nacionalističku desnicu ukratko. Kao da su se malo kasno sjetili...
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još