Komentatori PIŠE: OLJA SAVIČEVIĆ IVANČEVIĆ

S faksa u pečalbu

Stigla je nova generacija gastarbajtera – visokoobrazovanih sluškinja i perača suđa, koji sanjaju svoj holivudski san o poslu u struci ili makar u nekoj kancelariji, dok lašte tuđe stanove do visokog sjaja

Blijedo sunce poviše nebodera malo je zadrhtalo, pa se rasplinulo među oblacima kao Alka-Selzer. Noć se u ovo doba godine spušta naglo, u jednom potezu, čim okreneš pogled na drugu stranu. Početak veljače zatekao me samu, s kaloriferom na tri, u prohladnom Uredu za izgubljene stvari. Savjetnik Mačak sve češće je svijao okuke, a našao je i part-time job kao sudski ovršitelj. Volio je taj posao, jer ako mu siroti ljudi ne bi otvorili kućna vrata, on bi im nasilno obljubio mačku, stvarajući još gladnih usta u ovoj dolini suza. Došao je na zao glas, ali tko nije.

Dok sam zaključavala vrata ureda i spremala se krenuti u još jednu sasvim izvjesnu noć, iz mraka stubišta začula sam kašljucanje.

'Ko je tamo?'

'Moje ime nije važno', rekla je osoba iz mraka. 'Smatrajte me klijentom.'

Zakoračio je prema meni, a svjetlo ulične lampe koje je dopiralo kroz razbijeni prozorčić u hodniku osvijetlilo mu je dio lica i ruku s Rolexom koju je podigao do očiju da provjeri vrijeme.

'Zatvarate pola sata ranije?!'

'Smrzla sam se, isključili nam centralno. A i rasvjeta na skalama ne radi, ko će se penjat gore po mraku, osim - vas. Izvolite, što vam treba?'

'Tražim srednji sloj. Jer, čujte, otkrit ću vam tajnu: ne-ma-ga. Nigdje. Srednji sloj je nestao.'

'Kaže ministar financija da su to ljudi koji zarađuju osam do deset tisuća kuna.'

'Probao sam i tako, al ne drži vodu. Recimo u obiteljima, ako toliko zarađuje muž, ne zarađuje žena ili obrnuto. A onda krediti, sve pojeli… Osim toga, ne možeš od nekolicine pojedinaca napravit sloj, klasu. A bez srednjeg sloja najebasmo, bezdan koji se otvara je širi i širi.'

'Oprostite, ali vi mi izgledate kao onaj tko je imao sreće sa stranama bezdana, ne treba vas to zabrinjavat. Što jaz bude veći i oni s druge strane siromašniji, vi i vaših dvjesto kolega postajat ćete još bogatiji. Samo hrabro, ne opterećujte se grižnjom savjesti, to je za slabiće.'

'Sigurno nemate nešto za mene? Skupljam ih u rezervate. Naime, bez srednjeg sloja, nemam kome prodati svoju robu…'

'Imam u skladištu nešto prašnjavih profesora i inženjera, pa i pokojeg pravnika i bricu, čak i nekoliko radnika iz uspješnijih firmi koji su mi preostali još iz socijalizma, ali to su muzejski primjerci, više nisu upotrebljivi, istekao im rok. Moj vam je savjet – ako želite opstati na tržištu, preorijentirajte se na prodaju nekvalitetnih, nezdravih i jeftinih proizvoda.'

'Eh, ali mi smo i dosad nudili nekvalitetnu i nezdravu, ali ipak skupu robu. Ovo je katastrofa! Nema izlaza za nas bogate poduzetnike.'

Srce mi se cijepa, pomislila sam, gledajući kako bih što prije klisnula van. Prizvala sam u pomoć retoriku Savjetnika Mačka. 'Ima izlaza, uvijek možete postati gradonačelnik, dok sjebete i iscrpite grad da bi pogodovali svojim poslovima, već ćete bit bogati do stupnja nedodirljivosti, neće vam trebat srednji sloj, samo kmetovi', rekla sam bogatunu.

'Jesam li čula riječ posao?', začuo se glas s gornjeg kata i pod svjetlom šterike ukazalo se lice moje susjede, nezaposlene profesorice. 'Mijenjam bespovratnu kartu za Berlin, Milano, Toronto za bilo kakvu vezu za posao.'

Bogati klijent loše je reagirao na ovu upadicu:

'Ajme, opet ove lijenčine! Sad su sjetili posla. Gdje su bili dok sam ja radio, dok sam se snalazio! Dok sam se ja snalazio, oni su lijepo učili. Kod nas doma uvijek je vrijedila ona – prvo posao, a onda, ako ostane vremena, škola.'

'Gospodine!', popizdila je susjeda, nezaposlena profesorica. 'Neće meni lopovi govorit da sam ja lijena.'

'Ne kaže se lopov, nego – snalažljiv. Ko nije snalažljiv, taj mora da je lijen po pitanju snalaženja, šta bi drugo moglo bit? Ko je tebi kriv šta nisi bila snalažljiva?'

'Ne može bit posve slučajno da je baš 'lažljiv' najveći dio riječi sna-lažljiv', zaključila je profesorica. 'Uostalom, poistovjećujete stjecanje novca s radom, dragi gospodine, ne rade svi isključivo zbog stjecanja novca, ima i drugih razloga za rad, ali te su sfere vašem umu nedostupne.'

'Eto, tebi su dostupne. Kad već posao nije. Luzerice!'

Svađa pred Uredom za izgubljene stvari eskalirala bi u klasni sukob da se iz mezanina nije začulo zloguko tapkanje šapica Savjetnika Mačka. Meki i tihi koraci sudskog ovršitelja – zvuk koji je ubio noć poput pištolja s prigušivačem.

Susjeda je puhnula u šteriku, a bogati klijent je napravio korak unatrag, u sigurnost tame. Nisam ni primijetila kad su pobjegli sa scene.

Savjetnik Mačak donio je na svom sjajnom krznu miris bešćutne zime, ali – opazila sam neku plavu sjenu u crnim očima.

'Ništa ne pitaj. Ako imaš nešto toplo da me zgrije, daj', rekao je.

'Znaš da za tebe uvijek imam toplu ljudsku priču', rekla sam. 'Sjedni na prag i predi.'

Goribor
PRIČICA IZ VAŠE ULICE

U mojoj kali, koja nije baš sasvim moja, jer mnogi će od vas tvrditi da je upravo vaša, bilo je ka i u svakoj kali puno dice. Dica su bila ovakva ili onakva, a ljudi jednaki i jednakiji, pa su nekima roditelji odlučili ić u Njemačku na bauštelu ili vozit bus ili otvorit Balkan grill s pomfritom i đuveđom i za dvadesetak godina imali su najveće kuće i najviše para i merdžana pred kućom. Bila su to nevina vrimena i radnici su visoko gore na baušteli na razriđenom zraku sanjali da će im dica ić na faks kako nikad ne bi žgobavala ka oni, nego da će ugodno ka gospoda živit doma. A baš to isto su sanjali i oni koji su žgobavali doma udišući azbest u tvornicama salonita i cimenta. Na ovom ćemo mistu jednom oštrom filmskom elipsom priskočit godine koje su proletile između sna i jave. Dica su završila fakultete i sad im je jedini san ponovo pobić glavom bez obzira, ponovo u Berlin, s diplomom u žepu, u slučaju da im zatriba papir za, ostanimo pristojni, ispuvat nos.

Stigla je nova generacija gastarbajtera – visokoobrazovanih sluškinja i perača suđa, koji sanjaju svoj holivudski san o poslu u struci ili makar u nekoj kancelariji, dok lašte tuđe stanove do visokog sjaja.


'Hah, povijest se ponavlja, šta'š', rekao je Mačak. 'A ti uvijek isto briješ u tim svojim pričicama. Nabijaš mi na ovršiteljsku njuškicu tu socijalnu nepravdu. To je sad neki trend.'

'Bilo bi dobro da se taj trend malo raširi ako mene pitaš. Socijalna nejednakost je ta koja čini svaku drugu nejednakost i nepravdu mogućom. Zato, ako se već iz nekog razloga nalaziš za govornicom i imaš tu nepodnošljivu potrebu popravljati svijet, nema važnije stvari o kojoj sada moraš govoriti.

Ima nas sedam milijardi na Zemlji i rastemo, ako u bliskoj budućnosti ne mislimo jesti jedni druge morat ćemo smislit neko puno pravednije društvo od ovog koje su nam servirali kao jedino moguće.'

'Ah, draga moja, to traži promjenu čitave političke paradigme', rekao je Mačak turpijajući kandžice. 'Nego gle ovo!'

Savjetnik Mačak izvukao je papir na kojem je pisalo: Sudska ovrha zbog neplaćene pretplate ŽBLJ-u. I, odmah ispod, Ured za izgubljene stvari.

'Imam ovrhu na vlastiti ured', rekao je tužno.

'Ali mi uopće ne koristimo ŽBLJ u uredu', primijetila sam.

'E, sad ga baš cjepidlačiš', rekao je Mačak.

Sutradan ujutro iznosili smo kao oblake velike i lake kutije iz našeg ureda. Kutije pune praznih riječi. Na njima je pisalo fragile, na njima je pisalo i: Jednakopravnost, Pravednost, Solidarnost, Razboritost, Istinoljubivost, Moralni kriteriji, Jedinstvo etike i politike, Politička odgovornost, Općeljudske vrijednosti, Interesi građana, Javno dobro.

Ali dok smo ih unosili u kombi koji će ih odnijeti tko-zna-kamo, tamo gdje već završavaju ti zaplijenjeni predmeti, kutije su nam postajale sve teže. Na kraju smo Interese građana i Javno dobro na jedvite jade podigli u kombi uz pomoć prolaznika koji su se počeli okupljati oko njih.

'Znaš, dat ću otkaz na posao sudskog ovršitelja', rekao je Savjetnik Mačak kad smo ubacili i zadnju kutiju. 'Ovo me dotuklo. Nije to za mene.'

'Pa šta ćeš sad? Vidiš da od Ureda ne možemo živjeti.'

'Još sam mlad, imam malu ušteđevinu, možda upišem neki faks', rekao je Mačak. 'Pa s faksa u pečalbu, kad je već 'u modi'. To mi je jedini način da i ja vidim Berlin, Milano, Toronto…'
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još