Komentatori VASIĆEV SKALPEL

Gladovanje i žeđanje Tome Nikolića

Evo se cijela Srbija već danima trese od zebnje i straha: Tomislav Nikolić, bivši zamjenik Vojislava Šešelja, a sada predsjednik Srpske napredne stranke koja se od Šešeljevih radikala izdvojila, riješio je tvrdo da štrajka glađu i žeđu dok Boris Tadić ne raspiše izvanredne izbore najkasnije do 18. prosinca ove godine. Priopćenja liječničkog konzilija prate se svakoga dana. Bože oprosti, prisjetio sam se onog proljeća 1980. kada smo isto tako čekali priopćenja konzilija o polaganom umiranju Josipa Broza Tita

Ima tu, međutim, nekih nejasnoća. Kao prvo, potpuni štrajk glađu i žeđu mjera je donekle drastična – u odnosu na zahtjev ovoga štrajkača, to jest. Redoviti izbori ionako padaju narednog proljeća, najkasnije za godinu dana. Tomo Nikolić, uostalom, izmučenim glasom s bolesničkog uzglavlja rekao je da će njegova stranka pobijediti svakako, pa bili izbori i u lipnju 2012. ili sutra.

Zašto, dakle, Tomo Nikolić zapravo štrajka glađu i žeđu? Boris Tadić, predsjednik Srbije, lijepo mu je četiri puta u protekla dva mjeseca objasnio da, kao prvo, on ne raspisuje izvanredne izbore, nego je to uređeno Ustavom; kao drugo, da je vladajuća koalicija spremna raspisati izvanredne izbore čim kandidatura Srbije za članstvo u Europskoj uniji bude prihvaćena u rujnu – ako bude, to jest. Nema, osim toga, niti jednoga akutnog razloga koji bi opravdao ovakav potez: u Srbiji sve se odvija normalno, svi su sve siromašniji i zaduženiji, vlast je nadrealistički nastrojena, sve je mnogo isto; ali na to su svi davno navikli ionako.

Na ponovljena pitanja da zašto ustvari štrajka glađu i žeđu, Tomo Grobar odgovarao je različito: za dobrobit Srbije (kad ga suoče sa Ustavom); da se žrtvuje za narod; da zapravo posti, pa će se u četvrtak i pričestiti; eto tako, u truc Demokratskoj stranci. Patrijarh Irinej lijepo ga je zamolio da se okani nekršćanskog ponašanja, jer da nije u skladu s vjerom 'mučiti i ubijati svoje tijelo'; Tomo se oglušio, dužem razgovoru s jednim važnim vladikom usprkos. U utorak je u Beogradu bio ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, pa se očekivala i njegova intervencija, s obzirom na to da Tomina stranka u Ruse gleda kao Pinki u Tita. Lavrov je, na opće iznenađenje, ostao upadljivo hladan i jedva službouljudan u komentarima: to je, veli on, unutarnje pitanje u koje se Rusija miješati neće. U srijedu je Tomu posjetio ruski ambasador Konuzin; dva sata su pričali nasamo, ali rezultata nema. Svi mogući pokušali su sve, ali Tomo se ne da.

Stringer
Odvođenje Tomislava Nikolića u bolnicu
Medicinsko-politička farsa


Naravno da je cijeli taj cirkus izazvao niz pitanja: što logičnih, što komičnih. Kao prvo, medicinskih: Tomo je svoj štrajk objavio prošlog petka, nakon ne baš pretjerano uspješnog mitinga svoje stranke, pa se povukao u prostorije zastupničkog kluba stranke u Skupštini, odakle je navečer prebačen u stanovitu privatnu bolnicu na Novom Beogradu, uz prateće zdvajanje i cviljenje svojih doglavnika. Odmah se otkrilo da je dotična privatna bolnica zapravo u stečaju i da ima samo jednog bolesnika osim Tome, a i taj je pobjegao sutradan. Država je Tomi ponudila najbolje zdravstvene ustanove (VMA, Klinički centar), ali on veli da neće umirati pod Tadićevim uvjetima i nadzorom. Nije pomogao ni Tadićev posjet.

Onda su počela konzilijarna priopćenja skoro svaki sat: te dehidrirao; te smo ga povratili s praga smrti; te neće infuziju; te je na kraju pristao na infuziju itd. Sve je polako počelo sličiti na cirkus, na PR marketinšku farsu, na foliranje. Doktori su ukazali na okolnost da bez hrane i tekućine zdrav i jak čovjek može zadržati prisebnost i ubrojivost dva do tri dana, rijetko više od toga, a i to pod uvjetom da je jako motiviran (ima primjera u povijesti). Motivacija Tome Nikolića, međutim, izmiče nam svima. Svojem zdravstvenom stanju usprkos (ako ne laže) Tomo nije izgubio nabusiti i svadljivi karakter: primao je novinare u bolničkoj sobi i ponižavao ih je po običaju. Osim toga, uspio je u tri-četiri dana razgovarati s oko dvije stotine posjetitelja, što je lijep rezultat za samrtnika kakvim ga predstavljaju.

Neki su onda počeli spekulirati: Tomo da je igrao tropa (kao u ajncu), obećavajući brda i planine, prevrate i revolucije na svojim prosvjednim skupovima, a kad tamo – ništa, duplo golo. Od te isprazne galame nije se ništa ni moglo očekivati, ali Tomo i njegovi – kao i Šešeljevi, uostalom – toliko su navikli na ispraznu i općenito indigniranu buku da bolje i ne znaju. Tko o čemu, oni o 'borbi protiv korupcije' (u koju su i sami toćali, bez brige); o 'borbi protiv kriminala', dok policija hapsi sasvim uredno; o 'preporodu Srbije' istom kad oni uzmu vlast, ali i to općenito, bez programa. Ta se priča očito izlizala: ni Vojo Šešelj nije imao toliku karizmu da mu ta podvala potraje, Tomo ju sigurno nema.

Vučićeva melodrama
Smrt i uskrsnuće Tomino


Bivši partijski drugovi iz Šešeljeve Srpske radikalne stranke jedva su dočekali Tominu avanturu sa štrajkom. Smjesta su to proglasili za 'farsu', 'podvalu' itd. Dragan Todorović, aktualni Šešeljev zamjenik, hladno je izjavio da Tomo Nikolić, ako mu je toliko stalo do Srbije, nije niti smio napustiti radikale, pa evo mu ga sad. Čuvena radikalka Vjerica Radeta, inače liječnica (poznata po zlobi i pasjaluku), pakosno je analizirala medicinski dio priče: ako već prima infuziju, onda više ne štrajka ni žeđu ni glađu. Šešeljevci su, naravno, optužili Tominog zamjenika Aleksandra Vučića da jedva čeka da Tomo umre, pak da postane kalif namjesto kalifa. Ta se optužba oslanja na poznati Vučićev karakter melodramatičnog i sentimentalnog foliranta koji jedva čeka neku tragediju ne bi li se istakao cvileći i kukajući. Čim je Vučić čuvenim melodramskim prigušenim drhtavim tenorom počeo zdvajati nad tužnom sudbom svojega šefa, svi su se sjetili njegovog famoznog performansa na ulazu u Skupštinu, kada je s vidnim uživanjem čitao oproštajno pismo Miloševićevog posljednjeg ministra unutarnjih poslova Vlajka Stojiljkovića koji se na istom mjestu bio ustrijelio iz službenog pištolja par sati ranije. Bilo je to nezaboravno odvratno.

Sada su (u srijedu popodne) Tomo i njegovi naprednjaci u iznudici (Zeitnot): štrajk glađu i žeđu nije donio nikakav rezultat; dapače, to izgleda sve farsičnije i gluplje iz sata u sat. Traži se grozničavo neka izlazna strategija, a da se i obraz sačuva – ako može. Teško. Mladi Vučić već je zaprijetio da će njihova stranka, ako se Tomi pogorša, 'dovesti cijelu Srbiju u Beograd', ali to malo tko uzima ozbiljno; prekasno je za velike riječi. Ne može se isključiti mogućnost da Tomo odustane jer su ga lijepo umolili Rusi, Tadić, patrijarh itd. i jer da je on dobar kršćanin, pak je vidio svjetlost i pokajao se za svoje grijehe sujete i nadmenosti... U međuvremenu beogradska javnost zabavlja se vicevima: Tomo je riješio umrijeti na Veliki petak i uskrsnuti u nedjelju itd. Ova mu epizoda nije trebala, bio je jak u anketama javnoga mnijenja.

I dalje ne znamo zašto je Tomislav Nikolić sebi priuštio ovaj cirkus. Možda saznamo jednoga dana.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još