Komentatori KOMENTAR VUKA PERIŠIĆA

Nakaradni boj protiv liberalnog kapitalizma

Nije nelegitimno protiviti se liberalnom kapitalizmu. Nije nelegitimno protiviti se stranom kapitalu. Nije ga nelegitimno bojkotirati ili tjerati iz zemlje, ali je odgovorno upozoriti da su posljedice takvog odabira katastrofalne. Ili nisu? Možda su nezaposlenost i siromaštvo zanemarive nevolje u odnosu na otajstvene i spiritualne koristi od apsolutne nacionalne suverenosti i protjerivanja stranog kapitala, pita se naš komentator nakon ponovnog uzleta križarskog rata protiv liberalnog kapitalizma

Spin-off Lica nacije Branimira Bilića emitira se ponedjeljkom poslije 'Dnevnika', pod imenom 'Puls Hrvatske', kao novi ambiciozni projekt državne televizije. Bitne razlike nema: gospodin Branimir Bilić opsesivno i strastveno nastavlja svoj križarski rat protiv liberalnog kapitalizma.

To je u redu. Svaki politički svjetonazor ima legitimitet. No, to znači da bi državna televizija trebala emitirati i one programe – po svojem rangu izjednačene s Pulsom Hrvatske – gdje bi se nešto moglo reći i u prilog liberalnom kapitalizmu ili bilo kojem drugom političko-ekonomskom svjetonazoru.

Takve emisije nema. 'Puls Hrvatske' je udarni politički šou državne televizije. Iz toga proizlazi zaključak da je državna televizija protivnik liberalnog kapitalizma. Neupućeni promatrač mogao bi reći da nema ničeg neobičnog u tome što državna televizija promiče antiliberalnu i antikapitalističku ekonomsku politiku aktualne vlade.

Malo upućeniji promatrač bit će zbunjen. Naime, u članku 49. stavak 1. Ustava stoji: 'Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske.' Stavak 4. istog članka glasi: 'Prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom ni drugim pravnim aktom.' Stavak 5. kaže: 'Inozemnom ulagaču jamči se slobodno iznošenje dobiti i uloženog kapitala.'

Citiranim ustavnim odredbama Republika Hrvatska je prilično precizno, možda i besprijekorno, definirana kao država liberalnog kapitalizma.

Jasno da Ustav i televizijski program ne trebaju stajati u savršenom skladu. Naprotiv. Državna televizija i postoji zato da bi bila podjednako otvorena za sve svjetonazore, pa i za rasprave o reviziji Ustava.

Problem je u tome što Republika Hrvatska, iako je ustavno definirana kao država liberalnog kapitalizma, u praksi to nije jer njezina aktualna vlada vodi ekonomsku politiku radikalnog državnog intervencionizma i mahnite fiskalne pohlepe, što je, usput rečeno, temeljni uzrok kronične ekonomske krize, a i nije baš u skladu sa slovom i duhom citiranog članka 49. stavak 1. Ustava.

Nije to kraj svijeta. Postoje izbori, a možda postoji i zdrav razum. Nerazmrsiva zabuna nastupa kada državna televizija preko svoga službenika Branimira Bilića – od kojeg se ničim nije ogradila – zastupa tezu da je za ekonomsku krizu kriv liberalni kapitalizam, štoviše, 'podivljali' liberalni kapitalizam.

Nejasno je kritizira li 'Puls Hrvatske' Vladu zato što provodi 'liberalno-kapitalističku' ekonomsku politiku (što je komično) ili je kritizira zato što je čak i ovakva, radikalno etatistička i intervencionistička ekonomska politika, suviše liberalna i kapitalistička za ukus gospodina Bilića? Ili je problem u (doista) liberalno-kapitalističkom Ustavu? Ili 'Puls Hrvatske' zapravo poručuje da je ekonomska politika vlade izvrsna jer (doista) nije ni liberalna ni kapitalistička?

Jasno je samo da je na djelu monumentalna zabuna i da se autoritet i utjecaj udarnog televizijskog termina koriste za proizvodnju i promicanje te zabune.

HTV
Branimir Bilić opipava puls liberalnog kapitalizma
Zabuna eksponencijalno raste kada se liberalni kapitalizam napada u emisiji čija tema je nezaposlenost. Zemlja u kojoj je nezaposleno gotovo deset posto ukupnog stanovništva ima očajničku potrebu da učini sve kako bi privukla strane investicije. Stvar je vrlo jednostavna. Za nova radna mjesta potreban je novac, a u Hrvatskoj – osim što nema kapitalizma – nema ni kapitala. Čak i država – koja ima na raspolaganju sva sredstva za otimanje novca – struže po dnu bačve. Trebalo bi, dakle, nekoga izvan zemlje uvjeriti da mu je interesu da ovdje uloži novac i da će mu se isplatiti da ne ode s prvim profitom, nego da ulaže još. Samo kriminalni um računa na brzu zaradu. Samo spekulativni kapital voli korumpirane zemlje. Ozbiljan ulagač, koji razmišlja dugoročno i želi ulagati u proizvodnju, zaobilazi zemlje s psihotično visokim porezima i zemlje koje ne jamče pravnu sigurnost i političku stabilnost. Ako ne može napraviti posao bez poznanstva s nekim pohlepnim ministrom ili državnim tajnikom, on radije u takvoj zemlji ne posluje, a zasigurno neće požuriti u zemlju čija državna televizija promiče neprijateljstvo prema liberalnom kapitalizmu.

Legitimitet idiotizma

Da se razumijemo, nije nelegitimno protiviti se liberalnom kapitalizmu. Nije nelegitimno protiviti se stranom kapitalu. Nije ga nelegitimno bojkotirati ili tjerati iz zemlje, ali je odgovorno upozoriti da su posljedice takvog odabira katastrofalne. Ili nisu? Možda su nezaposlenost i siromaštvo zanemarive nevolje u odnosu na otajstvene i spiritualne koristi od apsolutne nacionalne suverenosti i protjerivanja stranog kapitala? I idiotizam ima svoj legitimitet ako ga se odabere pri punoj svijesti o svim njegovim posljedicama.

Što znači odsutnost liberalnog kapitalizma – dakle kapitala, dakle novca – ponajbolje znaju nezaposleni i oni zaposleni koji ne primaju plaću. Nisu njima 'kapitalisti' oteli tvornice i posao nego kriminalni spekulanti koji bi u svakoj zemlji s liberalno-kapitalističkim uređenjem bili u zatvoru, preciznije - ne bi ni došli u priliku da odu u zatvor jer u liberalnom kapitalizmu ne bi bilo ni HDZ-a, ni pretvorbe koja je bila samo trik kojim je država, odnosno vladajuća elita, preuzela totalnu kontrolu nad ekonomijom. (Tko zna čega sve još ne bi bilo.) Nazivati takvo što liberalnim kapitalizmom nije čak ni smiješno. Optuživati za sadašnju krizu ono malo liberalno-kapitalističkih elemenata – koje je vladajuća elita pod pritiskom nužde i stvarnosti pripustila u ekonomsku strukturu zemlje – neodgovorno je do mjere da se ne zna je li riječ o zabuni ili obmani.

Siniša Sunara/CROPIX
Dražen Budiša
Primjerice, građanin Dražen Budiša. Već dvadesetak i više godina sebe – zbunjeno ili neodgovorno? – naziva liberalom iako su temeljne vrednote njegovog političkog svjetonazora Država i Nacija, dakle upravo ono čega se liberalizam užasava po defaultu. Liberalizam je anacionalni, kozmopolitski i individualistički svjetonazor koji nije zainteresiran za slobodu države u odnosu na drugu državu, nego za slobodu čovjeka u odnosu na bilo koju državu. To ne znači da nije legitimno biti državotvorni nacionalist. Građanin Budiša je zbog takvih uvjerenja svojevremeno propatio puno i za to zaslužuje veliko poštovanje. Ono što je nelegitimno nije sadržaj nekog svjetonazora nego zabuna i nesporazum koji nastaju kada se stvari ne nazivaju svojim pravim imenom, kad nacionalizam sebe proglašava liberalizmom ili kada se jedan manijakalni državni intervencionizam optužuje za 'divlji' kapitalizam. Nelegitimno je zato što je sustavna proizvodnja zabune, obmane, nesporazuma i neznanja težak oblik mentalne agresije, pri čemu se ne zna je li gore ono pravo, tupo neznanje ili hinjeno neznanje. Utoliko je građanin Budiša bio savršeni casting za posljednju epizodu serijala 'Lica nacije' građanina Bilića.

Nema ničeg neobičnog u tome što državna televizija promiče zabunu i nesporazum jer bez zabune, nesporazuma, neznanja i dvadesetogodišnje mentalne agresije na nedužno gledateljstvo ne bi bilo ni vladajuće stranke, njezine parlamentarne većine i njezine vlade. Imao je liberalni kapitalizam i dostojnije protivnike. Barem se nisu stidjeli reći da su komunisti. Što su i bili.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još