Komentatori PIŠE: DRAŽEN VUKOV COLIĆ

Nove bitke na Kosovu

Srpski birači su već sami prepolovili Kosovo, a taj neočekivani ishod prvih kosovskih parlamentarnih izbora nakon proglašenja kosovske neovisnosti (proteklog vikenda) neizbježno je obnovio stare snove o još jednoj podjeli jugoistočne Europe

Na jugu Kosova na izbore je izašao neočekivano velik broj srpskih glasača (oko 25 tisuća), dok su na sjeveru najmlađe europske države svi Srbi listom poslušali oprezni poziv Beograda na još jedan bojkot kosovskih izbora. Oni na sjeveru, koje izravno hrani i brani Srbija, 'nikada neće prihvatiti albansku vlast', oni na jugu ipak 'žele obnoviti vlastiti politički utjecaj', a ta se granica novih srpskih podjela uglavnom proteže uzduž granice teritorijalne podjele Kosova, koju je još 1999. prvi predlagao predsjednik Franjo Tuđman.

On je jedva progutao odluku NATO-a da se zbog nedjela na Kosovu Srbija kazni sa 73 dana sustavnog uništavanja iz zraka, ali je na kraju ipak odustao od vlastite ideje, budući da je ostao osamljen i u svijetu i u Hrvatskoj. Osamljen, ali ne i jedini, budući da je, na opće međunarodno zgražanje, nekadašnji američki veleposlanik u Bugarskoj, Hrvatskoj i Srbiji, William Montgomery, na uglednim stranicama New York Timesa kao 'osobno razmišljanje' prije dvije godine predložio da se i BiH i Kosovo iznova podijele po etničkim linijama. O podjeli Kosova uzduž obala rijeke Ibar još sanjaju mnogi srpski političari, dok je nedavno i Wikileaks otkrio kako bi i neki europski političari mogli pristati na ovakav izlaz iz brojnih kosovskih nedoumica. Mesić je podupirao Kosovo pod svaku cijenu, a Josipović zbog Kosova ne želi vječito izazivati Beograd, pa je tako i hrvatska politika u svojim premetima i promjenama i u slučaju Kosova prošla vrlo krivudavi put od petljanja po tuđim granicama do politike suradnje, koja uvijek polazi od onoga što spaja, a ne od onoga što razdvaja susjede.

Pa ipak, neke se istine ne mogu baciti preko ramena. Kosovo je i nakon tri godine ostalo raskoljeno i diplomatski (pet država EU nije ga htjelo priznati ni nakon odluke Međunarodnog suda u Haagu koji proglašenje kosovske neovisnosti nije proglasio povredom međunarodnog prava), i teritorijalno (sjever Kosova je ostao srpska 'država u državi'), a sada su se podijelili i srpski glasači, što čini najveće iznenađenje ovih proteklih izbora. I u političkoj javnosti Srbije ova je podjela izazvala i podjele između onih koji tvrde da je ovo glasanje potvrdilo 'da je Srbija zauvijek izgubila jug Kosova' i onih koji tvrde da se desilo nešto novo, što će možda ipak jednom omogućiti da se 'sjever Kosova vrati pod okrilje majke Srbije'.

Oprezni Bruxelles

A u svojim miligramski odvaganim priopćenjima o ishodu kosovskih izbora i procjeni europskih izgleda svih balkanskih zemalja ministri vanjskih poslova Europske unije ovog su utorka vrlo temeljito nabrojili sve zadaće, prepreke i probleme, koji u obrani europske budućnosti jednog i jedinog, jedinstvenog i nedjeljivog Kosova, tek moraju ispuniti i Srbija i Kosovo. Srbiji se priznaje napredak u 'regionalnoj suradnji', ali i kritizira nedostatak dobre volje za suradnju s europskim nadzornikom EULEX-om na sjeveru Kosova, dok se u zahtjevu za brzom obnovom izravnih srpsko-kosovskih pregovora Beograd poziva da ukine trgovinsku blokadu ove mlade države. Ministri su pozdravili održavanje kosovskih izbora, ali se sve ipak nije svelo na gromoglasni pljesak.

Oni traže da se temeljito istraže sve priče (pa i američke) o nekim očevidnim izbornim prijevarama, dok se pred Kosovo postavljaju stare bolne zadaće, kao što su uspostava vladavine prava, reforma administracije, borba protiv korupcije, pranja novca i organiziranog kriminala. Dakle: Srbija još uvijek razbija Kosovo, a Kosovo je beskonačno daleko od toga da postane država provjerenih europskih vrijednosti. Ono ostaje jedina europska država koja još nema nikakvog ugovora s Europom, a građani Kosova moraju (a to i čine) prijaviti boravište u Srbiji, kako bi Europom mogli putovati bez viza. Malo, pa ništa, dok se još jednom od Amerike očekuje da riješi ono što ne može Europa, kako Srbi u nametnutim izravnim razgovorima s Prištinom ne bi odmah počeli priču od teritorijalnoj podjeli, a Priština bezglavo odlučila silom riješiti problem odmetnutog sjevera.

Philippe Woyazer
Dick Marty, istraživač Vijeća Europe u slučaju trgovine organa na Kosovu
Neovisnost ne zapošljava

U međuvremenu su i obični kosovski građani, kao i mnogi njihovi susjedi, otkrili da niti neovisnost i suverenost sama po sebi ne može otvoriti radna mjesta (nezaposlenost se kreće oko 47 posto, a 17 posto Kosovara živi u apsolutnom siromaštvu), otvoriti granice i razvrgnuti spregu između mafije i politike. Bivši, sadašnji i budući premijer Hašim Tači ponovno je pribijen na stup zločinačkog srama u jednom izvješću Europskog parlamenta zbog optužbe da je osobno predvodio međunarodnu trgovinu organima smaknutih srpskih zarobljenika, a takve grozomorne priče uvijek ostavljaju i svoje diplomatske tragove. Priština (naravno) tvrdi da se radi o srpskim lažima i podmetanju, ali Europa ipak traži dodatne istrage i provjere. I tako ovih mjeseci Kosovo obilježavaju skandali i prije i poslije izbora. Dosadašnji predsjednik Kosova je morao dati ostavku zbog nezakonitog braka između stranačke i državne politike, premijer je optužen kao trgovac smrću, NATO najavljuje bitno smanjenje trupa, EULEX ne može smiriti odmetnute Srbe, a od pobjede u Haagu Kosovo su priznale samo tri nove države.

Na ovom Balkanu one najmoćnije mnogo više brine budućnost BiH nego dobrobit Kosova, pa u takvim okolnostima Tadić želi iskoristiti prigodu da odmah počne pregovore s oslabljenim i oklevetanim premijerom, nakon ovih izbora bez pravog pobjednika, budući da će Tači vrlo teško sastaviti stabilnu vladajuću koaliciju. Albanci su bili neslomljivi u borbi za vlastitu državu, ali je na ove izbore izašla tek polovica glasača, a ta tanka većina opet je izabrala stare, a ne nove predvodnike, dok su i na Kosovu bitno ojačali zastupnici izolacionističkih i tvrdih političkih ideja.

Pa ipak, Kosovo treba podržati, Kosovu treba pomoći, Kosovo treba obraniti od svih mogućih podjela. Ne samo zbog velikih poslova koje Hrvatska radi na Kosovu, već zbog obrane nekih vlastitih prevažnih načela, možda ne onako otvoreno i nedvojbeno, odlučno i neutaživo kako je to radio Mesić, već upravo onako kako to sada radi Josipović, pomalo suzdržano, diplomatski mudro i vremenski promišljeno, budući da se čini kako on zna i vjeruje da se Beogradu prvo trebaju odškrinuti regionalna i europska vrata, kako bi konačno pristao da zauvijek ode s Kosova.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još